Draga braćo i sestre!
Ovogodišnju svetkovinu Gospodinova uskrsnuća slavimo u Godini mladih i u ozračju susreta hrvatske katoličke mladeži koji će se za tjedan dana dogoditi u našoj biskupiji pod geslom »Na slobodu pozvani« (Gal 5, 13). Pavlova je to poruka i rečenica o slobodi koja odražava duboku čovjekovu čežnju za slobodom. Tu svoju čežnju za slobodom, bilo osobnu bilo cijeloga naroda, čovjek je tijekom ljudske povijesti izricao na različite načine i na različite načine ostvarivao. Slaveći svetkovinu Gospodinova uskrsnuća, prisjećamo se oslobođenja Izraelaca iz egipatskoga sužanjstva, o kojemu čitamo u liturgiji vazmene noći. Izlazak iz egipatskoga ropstva bio je za izabrani narod povijesni početak i simbol Božje vjernosti, temelj postojanja i vjerovanja izabranog naroda – Izraela. Shvaćanje naroda je očito: Bog je onaj koji oslobađa iz ropstva, a Izrael je onaj koji je oslobođen snagom i milošću Božjom. Tako izlazak iz ropstva postaje paradigmatski događaj oslobođenja koje izvodi Bog.
Ljubav između Boga i čovjeka započeta oslobođenjem iz ropstva konkretizira se u još jednom događaju, u Savezu. Savez je to ljubavi i slobode između Boga i čovjeka započet na Sinaju, ali dovršen jednom zauvijek u osobi Isusa iz Nazareta. Sve ono što se u povijesti spasenja događalo i čemu su sva događanja u Starom zavjetu utirala put ima puninu u životu i djelu Isusa Krista, osobito u vazmenom otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća, otajstvu koje slavimo i liturgijski posadašnjujemo u svetom vazmenom trodnevlju koje u sebi uključuje posljednju večeru i Isusovu zapovijed ljubavi, njegovu patnju, muku i umiranje na križu, grobnu tišinu Velike subote, a zatim moć, slavu i sjaj uskrsnuća i kidanje okova smrti i grijeha. To je otajstvo u koje smo i mi uronjeni po svome krštenju po kojemu smo postali dionici novoga Saveza. Kao što je oslobođenje izraelskoga naroda bilo slobodna Božja odluka, tako se Božja milost, u slobodi darovana u novom savezu koji je Bog sklopio vazmenim otajstvom muke, smrti i uskrsnuća, po krštenju proteže i na nas i čini nas slobodnima.
U ovom otajstvu pronalazimo i prava značenja proslave Uskrsa. Spoznajemo da slaviti Uskrs znači slaviti Boga, koji nam je u Isusu Kristu objavio da u čovjeku vidi brata, a ne slugu i roba kojega će tlačiti zapovijedima. Spoznajemo, nadalje, da slaviti Uskrs znači slaviti Boga i njegov poziv kojim nas poziva i prihvaća kao svoje suradnike, da pred njim stojimo uspravno, da mislimo svojom glavom i živimo svoje dostojanstvo. I da slaviti Uskrs znači slaviti slobodu. Ne onu slobodu koja ponekad izgleda poput suvišnoga prostora koji nam preostaje kad sve potrebne obveze ispunimo ili kad se nismo ogriješili o zakon, nego slobodu kojoj je jedina granica dostojanstvo drugoga čovjeka, slobodu koja nam omogućava da već ovdje na zemlji živimo ispunjeni i sretni. Slaviti Uskrs, naposljetku, znači slaviti slobodu kao Božji dar, koji nam Bog daruje pozivajući nas da ono što smo primili darujemo drugima, da se za njih zauzimamo i zajedno izgrađujemo ovaj svijet dok ne postignemo svoje konačno ispunjenje u Bogu.
Braćo i sestre!
Ovoga Uskrsa zahvalnim mislima i molitvama dolazim do svakoga čovjeka dobre volje, svake ustanove, svake obitelji i svakoga volontera koji su sebe, po primjeru Isusa Krista, »oplijenili«, svjesno u nečemu sebe ograničili, da bi otvorili vrata svoga srca i svoga doma i darovali prostor svoje slobode drugoj osobi.
Svoje molitve upućujem uskrsnulom Gospodinu da on svojim svjetlom obasja svaku tminu ljudskoga srca, a svojom snagom raskine sve okove grijeha koji nas sputavaju da svoj život živimo kao slobodni sinovi i kćeri Božje.
Neka nam uskrsnuli Gospodin daruje svoj mir, da bismo i mi sami mogli biti nositelji mira i radosti života u slobodi.
Sretan Uskrs!
+ Mate