Pedesetak franjevačkih provincijala iz cijele Europe okupilo se u četvrtak, 22. listopada na misi u crkvi Male braće u Dubrovniku koju je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Riječ je o euharistijskom slavlju s domaćim biskupom u sklopu Generalne skupštine Unije franjevačkih provincijala Europe (UFME) koja se održava od 18. do 24. listopada u Dubrovniku i Mlinima.
S biskupom su, uz ostale, koncelebrirali predsjednik UFME i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM iz Mostara fra Miljenko Šteko, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Andrija Bilokapić, definitor Reda fra Ivan Sesar i generalni vikar Dubrovačke biskupije don Petar Palić.
Pozdravljajući sudionike Generalne skupštine UFME biskup Uzinić im je poželio nadahnuće Duha Svetoga u izboru novog vodstva, uspješan nastavak rada u korist Unije, svih provincijalnih zajednica i Katoličke Crkve u Europi.
„Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi“
S obzirom na to da se ovo prekrasno slavlje događalo na spomendan sv. Ivana Pavla II., pape i počasnog građanina Dubrovnika, biskup Uzinić je u uvodu propovijedi podsjetio na propovijed tadašnjeg kardinala Joseph Ratzinger, a sada pape u miru Benedikta XVI., na sprovodu sv. Ivana Pavla II.. Kardinal Ratzinger je tada izdvojio, između ostaloga, prvu rečenicu iz evanđeoskog ulomka pročitanog i na ovoj misi: „Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi“. Tom rečenicom se Isus opraštao od svojih učenika, a kardinal ju je izdvojio da bi ocrtao osobnost čovjeka od kojega se opraštao on i cijela Crkva, pa i sav svijet. Kardinal je tada dodao da je „Kristova ljubav bila glavna snaga u našem ljubljenom Svetom Ocu. Tko ga je vidio kako moli, tko ga je čuo propovijedati, to znade.“ Znak ove Kristove ljubavi, koja je bila glavna pokretačka snaga sv. Ivana Pavao II., bilo je i to što je, to je također istaknuo kardinal Ratzinger, bio „papa koji je tražio susret sa svima, koji je imao sposobnost opraštanja i otvoreno srce za sve.“
Dubrovački biskup je kazao kako su tu svečevu dimenziju, da je „tražio susret sa svima“, mogli iskusiti i mnogi od prisutnih. On je bio papa kojega je bilo jednostavno susresti. Tu milost susreta s njim nisu imali samo pojedinci nego i mnoge zemlje svijeta, rekao je biskup i podsjetio na tri papina pastoralna pohoda Hrvatskoj i dva Bosni i Hercegovini. „I naš Grad se s ponosom sjeća njegovog blagoslovljenog pohod 6. lipnja 2003., kad je proglasio blaženom Mariju Propetog Isusa Petković, utemeljiteljicu Kćeri milosrđa Trećeg samostanskog reda sv. Franje. S ponosom se spominjemo njegovih riječi na kraju misnog slavlja: ‘Dugo sam vremena želio posjetiti Dubrovnik. Ta se moja želja danas ostvarila. Zahvaljujem Bogu na tome.’ Ipak, još smo ponosniji što je prihvatio biti naš počasni sugrađanin. Primajući u Rimu povelju počasnog građanina Dubrovnika, 24. travnja 2004., rekao je i ovo: ‘Radujem se što ste me htjeli ubrojiti među građane staroga i lijepoga Dubrovnika, toga pravog bisera hrvatskoga Jadrana, središta tisućljetne uljudbe prožete katoličkom vjerom i obilježene stalnom vjernošću Petrovim nasljednicima, pa i u vrlo teškim vremenima. … Neka Bog blagoslovi Dubrovnik, koji je od danas i moj grad, i svu hrvatsku zemlju.’“
Naučiti se umjetnosti prave ljubavi u Kristovoj školi
Iz Ratzingerove propovijedi biskup je izdvojio i misao da nam kao takav „papa … i danas govori Gospodinovim riječima: prebivajući u Kristovoj ljubavi, u Kristovoj školi, naučimo se umjetnosti prave ljubavi.“ Spomenuta evanđeoska rečenica – „Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi“ – ne može se, dakle, iscrpiti u životu sv. Ivana Pavla II., nego se njezin sadržaj odnosi i na sve nas, ustvrdio je biskup Uzinić. „Svi mi smo, bez obzira na poslanje koje imamo u Crkvi i u svijetu, pozvani prebivati u Kristovoj ljubavi, kako bismo se u njegovoj školi naučili umjetnosti prave ljubavi, odnosno kako bismo promatrajući ljubav kojom je Isus ljubljen od Oca i kojom Isus ljubi nas, mogli ostati u njegovoj ljubavi i širiti tu ljubav na druge pokraj sebe“. O tome je biskup posebno progovorio mladima na misi i sudionicima Skupštine.
Čestitka mladim volonterima na ljubavi iskazanoj kroz projekt “72 sata bez kompromisa”
Govoreći mladima, koji se redovito sastaju četvrtkom navečer na misi u Male braće i kasnije na druženju u bivšem samostanu sv. Klare, dubrovački biskup im je kazao da sv. Ivan Pavao II. mlade volio zvati „budućnošću i nadom Crkve.“ „Da bi ste to i bili, da biste zapravo uopće imali budućnost, nužno trebate prebivati u Kristovoj ljubavi, biti u Kristovoj školi i od njega se naučiti umjetnosti prave ljubavi.“ Blagopokojni papa, koji je iskreno volio i razumio mlade ljude, na jednom mjestu, govoreći o spolnoj ljubavi koja je oblik ljubavi koja mlade u njihovoj dobi najviše zaokuplja, kazao je: „Nakon svega, mladi ljudi uvijek su u potrazi za ljepotom u ljubavi. Oni žele da njihova ljubav bude lijepa. I onda kada se prepuste svojim slabostima i ponašaju se skandalozno, u dubini svojih srca i dalje žele lijepe i čiste ljubavi. To vrijedi i za mladiće i za djevojke. U konačnici, oni znaju da im samo Bog može dati istinsku ljubav. Kao rezultat toga, spremni su slijediti Krista, bez brige na napore, koje će pri tome iskusiti.“
Isusov poziv na ljubav ne iscrpljuje se samo na spolnoj ljubav nego se odnosi i na sve druge oblike ljubavi, kazao je mladima biskup te istaknuo ljubav koja se očituje u služenju. To je ona ljubav koju je do krajnjih granica iskazao sam Isus Krist. U taj oblik ljubavi spada i prošlotjedni projekt „72 sata bez kompromisa“ koji se odvijao prvi put u Dubrovniku, a u kojem se biskup osobno osvjedočio, posjećujući jednu skupinu volontera, „koliko u vama ima one prave, one Kristove ljubavi, one ljubavi koja je sposobna promijeniti i vas i svijet oko vas“. Čestitao je i zahvalio mladima na tome, pozivajući ih da tako nastave i potičući ih da Kristu pripadaju ne samo 72 sata, nego čitav život.
Živjeti sadašnjost s velikom ljubavlju
Obraćajući se sudionicima Generalne skupštine Unije Manje Braće Europe, i svim svećenicima, redovnicima i redovnicama, biskup Uzinić je istaknuo kako je svima njima „životno poslanje promatrati Očevu ljubav prema Kristu i Kristovu ljubav prema nama“ da bi poput sv. Ivana Pavla II., „ostali u njegovoj ljubavi, a onda i drugima mogli pomoći da čuju taj Kristov poziv i ostanu u njegovoj ljubavi“. To je i poslanje Crkve.
Biskup je izdvojio riječi pape Franje iz njegove posljednje poruke uz Misijski dan gdje se on osobito obraća posvećenim osobama. Papa piše da je „misija velika ljubav prema Isusu Kristu i, istodobno, velika ljubav prema njegovu narodu,“ te dodatno pojašnjava kako „u molitvi pred Isusom raspetim … shvaćamo da se ona ljubav koja izvire iz Isusovog probodenog srca širi da obuhvati sav Božji narod i cio ljudski rod; i tako osjećamo da se on želi kako bi se sve više približio svom ljubljenom narodu i svima koji ga traže iskrena srca.“
Izrazio je uvjerenje da su na skupštine sudionici tražili i pronašli odgovore kako je to moguće učiniti u ovom današnjem svijetu i vremenu, te da ti odgovori nisu daleko od življenja sadašnjosti s velikom ljubavlju, što je jedan od tri cilja Godine posvećenog života.
„Bez toga življenja sadašnjosti s velikom ljubavlju smo ništa! Nemamo smisla! Bolje da nas nema ako nismo ljudi ljubavi! No, što to konkretno znači? To znači nadahnjivati se na Očevoj ljubavi prema Isusu i Isusovoj ljubavi prema nama i tu ljubav živjeti unutar vlastitih zajednica, ali i izvan vlastitih zajednica, u odnosu prema drugim kršćanima, ali i svim ljudima ne isključujući nikoga, a uključujući osobito one na rubovima Crkve i društva, one kojima su posvećene osobe uvijek znale biti blizu i koje su, na svoj način, bile poticaj za ustanovljenje mnogih redovničkih kongregacija, pa i onih koje su se nadahnule na franjevačkoj karizmi. U konačnici to znači postati i u ovom vremenu, poput sv. Franje i drugih svetaca ili sv. Ivana Pavla II., radosni proroci koji žive zajedništvo prignuti u ljubavi nad drugima, dok se istovremeno propitkuju što to Bog i današnji svijet od njih traže“.
Na početku mise sve je pozdravio predsjednik UFME Šteko, a na kraju je svima zahvalio gvardijan samostana Male braće fra Veselko Grubišić ističući kako vjerojatno nikad u ovoj crkvi nije bilo ovoliko franjevačkih provincijala.
Na misi su pjevali franjevački bogoslovi i novaci iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM. Uz mlade, na ovom zaista rijetko slavlju u Dubrovniku sudjelovale su brojne redovnice, članovi franjevačkog svjetovnog reda, katedralni župnik, rektor crkve sv. Vlaha i neki drugi svećenici redovnici.
Na skupštini Unije franjevačkih provincijala Europe (UFME) koja se ovog tjedna održava u Mlinima, uz provincijale, kustode, njihove delegate, nazočni su i generalni definitori Franjevačkog reda iz Europe. Predavanja su održali generalni ministar Reda fra Michael A. Perry, rektorica franjevačkog papinskog sveučilišta u Rimu prof. s. Mary Melone i prof. Davor Pavuna, a u srijedu su sudionici hodočastili Gospi Sinjskoj.
Angelina Tadić