Za đakona Dubrovačke biskupije u nedjelju 10. veljače, na blagdan blaženog Alojzija Stepinca, u crkvi sv. Petra na Boninovu zaređen je bogoslov Alen Keri čime biskupija, u oskudici duhovnih zvanja, dobiva još jednog kandidata za svećenstvo.
Nedostatak zvanja spomenuo je u homiliji zareditelj dubrovački biskup mons. Mate Uzinić koji je, govoreći o Božjim pozivima upućenim osobama različitog podrijetla, društvenog položaja, zvanja i zanimanja, a o čemu su govorila liturgijska čitanja, istaknuo da su svi imali isto poslanje „da budu navjestitelji Boga i njegovih veličanstvenih djela koja objavljuju njegovu ljubav i slavu.“ Biskup Uzinić naveo i poziv blaženom Alojziju Stepincu, „kojega je Gospodin pozvao u olovnim vremenima za Crkvu, a kojemu danas slavimo nebeski rođendan.“ „On svojim odzivom na Gospodinov poziv i svjedočanstvom kršćanskog, svećeničkog i osobito biskupskog života ostaje svim katolicima u Hrvatskoj, a osobito nama biskupima i svećenicima, trajno nadahnuće za vjerodostojno djelovanje u svim vremenima i situacijama. Budući da je danas riječ o pozivu i odzivu na Gospodinov poziv iz njegove bogate duhovne baštine izdvojiti ću samo jednu misao koja se govori o tome kako i koliko je on cijenio svoj, ali i svaki svećenički poziv: ,Kad bih se još jednom rodio, izabrao bih svećeničko zvanje. Tu je čovjek, na milosni način, najbliži Bogu. Stoga krštenik ne može učiniti većeg dara svojoj obitelji, Crkvi i narodu svome, nego li svećeničkim služenjem.’ Ova misao je nešto s čim se mnogi danas ne bi složili. Bojim se da u tom neslaganju s ovakvom tvrdnjom prednjače stanovnici ove naše dubrovačke Crkve koja već desetljećima muči muku sa svećeničkim. Nije niti potrebno ponavljati kako nas ima sve manje i da smo sve stariji. Bog je, međutim, uvijek pronalazio način da tu našu zatvorenost duhovnom pozivu nadoknadi pa nam je slao, a evo i nastavlja slati ljude iz drugih biskupija i krajeva.“ Jedan od takvih je i ređenik Alen Keri, kazao je biskup, te objasnio što sve đakonska služba podrazumjeva i što znači biti đakon. Uz ostalo, znači „uklanjanje svakog nepoštenja i lakomosti,“ a za što nas često optužuju, poručio je biskup Uzinić. Obrednik đakone podsjeća „na obećano beženstvo koje je u svom izvornom značenju puno šire od samog pojma koji se koristi jer u sebi uključuje ne samo biti neoženjen, nego i potpunu čistoću koja je jedina sposobna biti ,znak i poticaj pastoralne ljubavi, a k tomu i izvor plodnosti u svijetu’,“ kazao je biskup i dodao: „Samo takvo beženstvo u sebi znači ‘prianjati uz Krista’ i samo ono može omogućiti našem ređeniku da se slobodnije posveti u ‘služenju Bogu i ljudima i spremnije (surađuje) u djelu preporoda odozgor’.“ Obraćajući se ređeniku dubrovački biskup je rekao: „Dragi Alene, budi neporočan i besprijekoran pred Bogom i ljudima, kao što dolikuje Kristovu služitelju i djelitelju Božjih otajstava. Ne daj se odvratiti od nade evanđelja, čiji moraš biti ne samo slušatelj nego i služitelj. Čuvajući otajstvo vjere u čistoj savjesti, riječ Božju što je ustima propovijedaš očituj djelima, da kršćanski puk, oživljen Duhom, postane čist i Bogu ugodan prinos, a da ti, hitajući u posljednji dan u susret Gospodinu, od njega zaslužiš čuti: ‘Dobro, slugo dobri i vjerni, uđi u veselje Gospodara svoga.’“
Preporučujući molitvu za duhovna zvanja u molitve kršćanske zajednice biskup je upozorio da se u Crkvi dugo smatralo da je Božji poziv nešto što je upućeno samo nekima, a da nije nešto što je upućeno svim članovima Crkve. „Ovo je pogreška za koju smo u velikoj mjeri krivi mi svećenici, jer smo smatrali da se bez nas u Crkvi ništa ne može napraviti. Bilo bi nepošteno reći da je to cijela istina. Krivnja je i na vjernicima jer su se mnogi vjernici u Crkvi držali, a i dalje drže, pasivno i nezainteresirano. Rijetki su se, premda su znali i znaju da i pripadaju Crvi i u njoj imaju svoja prava i svoje dužnosti, borili za svoja prava koja nisu i ne mogu biti iscrpljena na primanje sakramenata i sakramantala, nego u sebi uključuju, dakako na njihov specifičan način, pravo dioništva na Kristovoj trostrukoj službi svećenika, proroka i kralja. Kako riješiti ovu situaciju i na nju u ovoj Godini vjere na pravi način odgovoriti? Tako što ćemo shvatiti, a zatim i prihvatiti, da svi u Crkvi, dakako svatko na svom mjestu na svoj specifičan način, dijelimo odgovornost istog poslanja… To poslanje neki trebaju vršiti na jedan, drugi na drugi način, ali ono nije ničije ekskluzivno pravo, nego ga svi možemo i moramo vršiti preuzimajući svoj dio odgovornosti za navještaj Isusa Krista i njegove poruke spasenja koja je jedina sposobna dati odgovor na pitanje izvora i cilja, a tim i smisla našeg ljudskog postojanja. Kad se to dogodi, onda neće, uvjeren sam, biti manjka svećenika, a ako ga i bude, njihov nedostatak svećenika neće biti ovakav problem kakav je danas.“
Uz svećenike Dubrovačke biskupije ređenju novog đakona nazočili su svećenici i bogoslovi iz više biskupija Crkve u Hrvata, te roditelji Marija i Ivan, brat sa suprugom i djetetom, rodbina i prijatelji.
Novog đakona dubrovačkoj Crkvi predstavio je i za njega jamčio dekan Gradskog dekanata i župnik župe sv. Petra, u kojoj ređenik obavlja đakonski praktikum, don Ivica Pervan. Vjernici župe u velikom broju su sudjelovali na euharistijskom slavlju radujući se novom đakonu, a zborovi župe su pjesmom animirali slavlje.
Alen Keri, sin Ivana i Marije r. Sivrić, rođen je 7. prosinca 1986. u Osijeku. Osnovno školovanje završio je u Osijeku šk. g. 2000./ 1., srednjoškolsko obrazovanje je započeo u Zagrebu (Nadbiskupijska klasična gimnazija s pravom javnosti) i završio u Osijeku (I. gimnazija) šk. g. 2004./5.
U Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu primljen je odgojne godine 2005./6. kao bogoslov Splitsko-makarske nadbiskupije. U istom sjemeništu primljen je među kandidate za đakonat i prezbiterat 27. ožujka 2009. Službu lektora (čitača) primio je 28. ožujka 2009., a službu akolita (pratioca) 22. ožujka 2012.
Među bogoslove dubrovačke biskupije primljen je 7. rujna 2012., nakon čega je na daljnju pripravu i kušnju poslan u ovu župu sv. Petra, Boninovo u Dubrovniku.
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu 27. rujna 2012. završio je integrirani preddiplomski i diplomski filozofsko-teološki studij i stekao akademski naziv magistar teologije.
Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu, Sveučilišta u Osijeku, upisao je u listopadu 2012. Sveučilišni postdiplomski specijalistički studij Pastoralne teologije, usmjerenje: Pastoral župne zajednice.
Biskupskom ordinarijatu u Dubrovniku uputio je 4. siječnja 2013. molbu za primanje svetog reda đakonata na koju je, nakon prikupljenih mišljenja i pristanka Vijeća za zvanja i službe Dubrovačke biskupije, dobio pozitivan odgovor 28. siječnja 2013. Pred biskupom i zajednicom bogoslova i sjemeništaraca Dubrovačke biskupije položio je 9. veljače 2013. Ispovijest vjere i potpisao Izjavu pod prisegom da svjesno, slobodno i s pravim nakanama želi preuzeti đakonsku službu.
Angelina Tadić