Stručni skup vjeroučitelja Dubrovačke biskupije na temu „Vjeronauk u korelaciji s Likovnom kulturom“ održan je u subotu 18. studenog u prostorijama bivšeg samostana sv. Klare u Dubrovniku.
Prvo predavanje održala je viša savjetnica za Vjeronauk Sabina Marunčić, prof., na temu „Važnost i uloga likovne umjetnosti u nastavi Vjeronauka“. U prvom dijelu svog izlaganja Marunčić je govorila o važnosti slike i riječi u počecima kršćanstva, odnosu likovne umjetnosti i kršćanstva kroz povijest te nastanku sekularne religiozne umjetnosti u 20. stoljeću. U drugom dijelu izlaganja analizirala je ulogu i mjesto suvremene umjetnosti u vjeronaučnom udžbeniku osmog razreda.
Kazala je da čovjek kada stvara najviše nalikuje Bogu, a istovremeno je tada najvjerniji sam sebi. Smatra da je slika danas nezamjenjiv mediji u nastavi jer razbija monotoniju predavačkog sustava i izvrstan je poticaj za diskusiju. Istaknula je da bi vjeroučitelji trebali imati minimum likovne kulture kako bi najprije sami razumjeli likovni govor, a onda, kako bi znali potaknuti svoje učenike za promatranje likovnog djela. Smatra da bi vjeroučitelji najprije trebali dobro upoznati i koristiti ponuđeni vizualni materijal iz udžbenika, ali isto tako trebali bi pronalaziti i druge priklane likovne materijale i metodičke postupke koji će im služiti u vjeronaučnoj nastavi. Učenicima treba ponuditi najbolja likovna ostvarenja jer tako indirektno utječemo i na njihov estetski odgoj i pomažemo im da se odupru kiču koji nas okružuje, zaključila je Marunčić.
Profesorica na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu, dr. Dubravka Kuščević u svom izlaganju na temu „Likovna kultura i likovna kreativnost u vjeronaučnoj nastavi“ je istaknula da je kultura eminentno po svojoj naravi duhovna, tj. kreativna kategorija, te da je kultura ono što čovjek ostvaruje na duhovnom i materijalnom planu s intencijom da svoj život i život drugih učini boljim, plemenitijim i humanijim. Smatra da bi kultura trebala potaknuti ljude da iskažu svoje stvaralaštvo i svoju čovječnost, trebala bi uključivati vrijednosti koja će omogućiti pojedincu da shvati sebe, razumije svijet, te sebe i društvo mijenja na bolje. Istaknula je i da se kultura očituje u znanosti, umjetnosti i religiji, te da se likovnu umjetnost može promatrati kao povijest čovječanstva u slikama. Smatra da škole kontinuirano ignoriraju umjetnost čak i kada društvo ocjenjuje umjetnost kao jedno od najvećih ljudskih postignuća. Govorila je o karakteristikama divergentnog mišljenja koji prema Guilfordu uključuju redefiniciju, fleksibilnost, fluentnost, originalnost, osjetljivost za probleme i elaboraciju. Kazala je da kreativan vjeroučitelj potiče učenike na postavljanje pitanja, te postavlja provokativna alternativna pitanja koja će poticati raznolika likovna rješenja, aktivirati maštu i emocije, motivaciju i interes svakog učenika, te nagrađuje originalna rješenja. Dodala je da je potrebno izbjegavati šablonu, budući ona oslobađa osobu od napora istraživačkog kognitivnog karaktera i odvaja je od vještine razmišljanja. Istaknula je da je čovjek svojom kreativnošću stvorio i atomsku bombi i velika umjetnička djela, što znači da kreativnost nije dovoljna, nego ona mora imati i moralnu dimenziju.
Vesna Šiklić, profesorica likovne umjetnosti, ali i vjeroučiteljica, održala je prezentaciju praktične primjene likovnog djela u nastavi Vjeronauka. Istaknula je da je slika sredstvo komunikacije još od pećinskih uradaka, te da danas živimo u vremenu eksplozije slika i vizualnih poruka. Kazala je da je potrebno koristiti sliku u nastavi iz više razloga: umnogostručuje sposobnost spoznavanja i pamćenja, omogućava ravnomjerno razvijanje svih sposobnosti, usmjerava na opažanje, doživljaj, suosjećanje, kritičko propitivanje, potiče ulazak u unutarnje svjetove i religioznu sposobnost oblikovanja i prosuđivanja. Nastavila je da je potrebno koristiti umjetnička djela u nastavi radi poticanja osjećaja ljubavi, razumijevanja i zahvalnosti prema umjetnosti kao dijelu kulturne tradicije, u svrhu razvitka kritičkog mišljenja, te kako bi se učenici ohrabrili u vlastitom likovnom izrazu te bili potaknuti na istraživanje veza između svoga i umjetničkog djela. Rekla je da je potrebno pridonijeti kvalitetnom formiranju likovnog ukusa pažljivim odabirom likovnih reprodukcija (načelom kvalitete, načelom zornosti i načelom primjerenosti), poticanjem na „susret” s umjetničkim djelom i pružanjem mogućnosti za likovno izražavanje. Istaknula je da slike mogu potaknuti stvaralačke procese koji pozivaju učenike da iznova tumače predaju vjere, te mogu voditi prema teološkom gledanju i mogu otkriti bliske nam slojeve stvarnosti, te je moguće koristiti likovna dijela u bilo kojem dijelu vjeronaučnog sata. Istaknula je da je poželjno umjetničko djelo koristiti, prepoznati u njemu umjetničku kvalitetu, truditi se sadržajno je iščitati i njome se služiti kao poticajem za kreativno izražavanje, jer tako se učenicima daje mogućnost da povežu čuvstveni doživljaj, kritičko razmišljanje i praktičan rad, odnosno usmjerava ih se na višedimenzionalno učenje.
Vjeroučiteljima se obratio i pročelnik Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić koji ih je tom prilikom upoznao sa skorašnjim formiranjem povjerenstva sastavljenog od četvero vjeroučitelja, a koje će raspravljati o dodjelama kanonskih mandata i premještajima vjeroučitelja, kako o tome ne bi odlučivao samo pročelnik, već kako bi i u to bili uključeni i sami vjeroučitelji.
Molitvu na početku skupa je predvodila s. Milenka Žižić, zajedno sa svojim vjeroučenicima iz Osnovne škole Marina Držića.
Šime Zupčić