Stručni skup vjeroučitelja Dubrovačke biskupije na temu „Korelacija Katoličkog vjeronauka i Povijesti” održan je u subotu, 16. studenog u prostorijama bivšeg samostana svete Klare u Dubrovniku.
Prvo predavanje pod naslovom „Uloga kršćanstva i Katoličke Crkve u stvaranju europske kulture i civilizacije” održao je dr. Josip Vrandečić. Na samom početku predavanja dr. Vrandečić je kazao da je kršćanstvo kroz svoju antropologiju donijelo svijetu posve drugačiji pogled na čovjeka kao onoga koji posjeduje besmrtnu dušu te je razumno i moralno biće. Kazao je da je pojavom kršćanstva povijest postala događanje koje ima svoj smisao. Istaknuo je i linearnost – misterij koji ima svoj početak i kraj, svoje središte, povijest ide k činjenici pojave Krista i ide od činjenice pojave Krista. Istaknuo je i da je djelo redovnika Gracijana „Decretum Gratiani” 1140. prva sveobuhvatnu pravna rasprava u povijesti Zapada, te da je kanonsko (crkveno) pravo donijelo model oblikovanja suvremenih pravnih sustava zapadnoeuropskih država: područje braka, vlasništva, nasljeđivanja, kaznenog prava, sudskog postupka.
Kazao je i da je obnova Europe u srednjem vijeku krenula iz samostana koji su postali „otoci intelektualnog života”. Podsjetio je i na samo neke od izuma: početkom 11. stoljeća redovnik Eilmer je zračnom jedrilicom poletio do visine od 180 metara; prvi sat o kojemu postoji pisani dokaz napravio je papa Silvestar II. za njemački grad Magdeburg oko 996. god, a u samostanu Rievaulx u sjevernome Yorkshireu u Engleskoj redovnici su izgradili peći za ekstrakciju željeza iz rudača, što je stupanj tehnološkog napretka ispred velikih strojeva 18. st. i industrijske revolucije. Predavač je istaknuo i da je Crkva uvela i razvila sustav sveučilišta, što je nova pojava u povijesti Europe: jedina institucija koja je pokazivala neprestano zanimanje za očuvanje i promicanje znanja; sustavno radila na njegovoj autonomiji, dodjeljivala papinske povelje, branila prava sveučilišta, štitila studente od nepoželjnoga upliva vlasti, poticala snažne i akademske rasprave; ustoličila razum kao konačni posrednik u najučenijim raspravama i polemikama. Podsjetio je i na ulogu Crkve kroz povijest i u razvoju znanstvene metode, kao i astronomije, geologije i mnogim drugim znanostima, ali i umjetnosti koja bez kršćanskog utjecaja nije zamisliva. Istaknuo je i prve knjižnice, ljekarne, ubožnice za brigu o siromasima, javne škole, škole za siromašnu djecu, škole za djevojke i žene, prve bolnice, prvu zabranu prodaja roblja (što je Dubrovnik pod utjecajem Crkve učinio 400 godina prije Engleza), itd..
Drugo predavanje o temi „Uloga kršćanstva i Katoličke Crkve u oblikovanju hrvatske povijesti i nacionalnog identiteta” održao je profesor dr. don Marko Trogrlić. U svom predavanju je ukazao ne neraskidivu povezanost katoličkog identiteta i hrvatskog naroda. Kazao je da pokrštenje Hrvata bio proces, a ne jedan događaj, podsjetivši na arheološke spomenike kao što je Višeslavova krstionica s konca 8. stoljeća, nadvratnik oltarne pregrade iz Kaštel Sućurca, itd.
Istaknuo je i da papa Ivan VIII (872-882). priznaje legitimitet slavenske liturgije koju su, uz prijevod pojedinih dijelova Biblije, napravili slavenski apostoli sv. Ćiril i Metod, citiravši bulu „Industriae tuae” iz 880. kojom se odobrava slavenska liturgija: „Nije zacijelo protiv vjere ili crkvene nauke pjevati Misu ili čitati Evanđelje ili božanski nauk Staroga i Novoga zavjeta, dobro preveden i protumačen, ili pjevati Časoslov na slavenskom, jer Onaj koji je stvorio tri glavna jezika: hebrejski, grčki i latinski, stvorio je i sve ostale na svoju hvalu i slavu.” Istaknuo je i da se u srednjem vijeku djelovanje Crkve, njezinih ustanova i njezinih istaknutih pripadnika unutar jedne etno-nacionalne zajednice – Hrvata – u okvirima koji su opće europski događa na tri područja: duhovnom, socijalnom i kulturno-znanstveno-prosvjetnom. U ranom srednjem vijeku predavač je posebno istaknuo ulogu mnogih crkvenih osoba kao što su: Petar Berislavić, zagrebački biskupi – banovi, ali i Bartol Kašić, fra Filip Grabovac, Stjepan Cosmi, itd. U 19. stoljeću velik također je utjecaj oosba iz Crkve kao što su: Maksimilijan Vrhovac, Juraj Haulik, Josip Juraj, Strossmayer, Mihovil Pavlinović, Juraj Dobrila, Josip Stadler, Ivan Antunović, Frane Bulić, a doprinos su dali i mnogi aktivni laici kao što je npr. Konstantin (Kosta) Vojnović.
Zaključno, predavač se upitao što je to i kakav je hrvatski identitet kao takav, napose hrvatski nacionalni identitet, kazavši da nije moguće ispravno i cjelovito odgovoriti bez uzimanja u obzir tisućljetnog utjecaja kršćanstva i Katoličke crkve. Hrvatski identitet kao takav u bitnomu je određen kršćanstvom, doprinos Crkve ugrađen je u taj identitet kao njegov konstitutivni dio, a Hrvati nisu u tomu iznimka u europskim okvirima: sličan slučaj predstavljaju Slovaci, Slovenci, Talijani, Španjolci, Irci, itd. Kako institucionalno, tako i preko svojih istaknutih pojedinaca Katolička crkva tijekom sve hrvatske povijesti doprinosila je hrvatskom nacionalnom identitetu ne samo na duhovnom polju, nego na brojnim drugima: od kulturnoga do onog prosvjetno-znanstvenog, pa i političkog, zaključio je predavač.
Vjeroučitelji Gloria Tadić iz OŠ Orašac i Krešimir Marković iz Obrtničke i tehničke škole i Turističko ugostiteljske škole održali su zajednički pedagošku radionicu na temu „Praktični metodički modeli u obradi povijesnih sadržaja u Katoličkom vjeronauku”.
Okupljenima se obratila i viša savjetnica za vjeronauk Sabina Marunčić koja je vjeroučitelje upoznala s novostima iz Agencije za odgoj i obrazovanje. Vjeroučitelje je pozdravio i generalni vikar Dubrovačke biskupije i pročelnik Katehetskog ureda Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić s informacijama iz Katehetskog ureda. Biskup Mate Uzinić se također obratio vjeroučiteljima te kazao da se i Vjeronauk bavi poviješću, i to poviješću spasenja, istaknuvši razliku između dva vremena: kronosa kojim se bavi Povijest i kairosa kojim se bavi Vjeronauk odnosno povijest spasenja.
Molitvu na početku skupa je predvodila je vjeroučiteljica Kristina Tomić iz OŠ Ivana Gundulića.
Šime Zupčić
Fotografije: Ljudevit Cikojević