Među trojicom đakona zaređenih 19. listopada za Hrvatsku salezijansku provinciju svetog Ivana Bosca je i Tomislav Šimunović iz župe Velike Gospe – Rožat u Dubrovniku. Za đakona ga je, zajedno s još petnaest dijecezanskih i redovničkih kandidata, zaredio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša u crkvi svetog Ivana XXIII. u zagrebačkoj Dubravi.
U prigodnoj homiliji nadbiskup Kutleša, na temelju evanđeoskog ulomka, govorio je trima ključnim osobinama Isusovih učenika koje ih mogu učiniti radosnim svjedocima nade i Kristovim suradnicima u spasenju duša, a to su: povjerenje, spremnost na učenje i usmjerenosti k cilju.
“Povjerenje je temelj svakog autentičnog odnosa, a Isus s božanskim autoritetom traži od svojih učenika da mu vjeruju, da se oslone na njegovo vodstvo i mudrost. Povjerenje je izvor vjernosti, otvorenosti i pouzdanosti. Kao što nitko ne može živjeti bez povjerenja u druge, tako ni naš odnos s Isusom ne može rasti bez povjerenja u njegov plan za nas”, rekao je nadbiskup Kutleša i poručio ređenicima da “povjerenje s kojim ste odgovorili na poziv morat ćete neprestano potvrđivati u svojoj službi, obnavljajući ga svakodnevno. Upravo u trenucima kriza i poteškoća povjerenje vas otvara kreposti nade.”
O spremnosti na učenje je kazao: “Gospodin traži nasljedovatelje koji su spremni učiti, koji nisu toliko vezani uz svoje intelektualne predrasude ili kulturne norme da bi ih to spriječilo u rastu i spoznaji istine. Prvi učenici bili su ribari, a ne obrazovani teolozi, no upravo zbog toga bili su otvoreni za novost Kristova nauka. Krist im je ponudio ne samo znanje, već i iskustvo blizine u njegovoj službi. Ribari su ljudi koji su radeći svoj posao stekli vrline koje se pokazuju ključnima u poslanju učenika. To su, prije svega, strpljivost, ustrajnost, hrabrost, mudrost i poniznost.”
Naglašavajući važnost usmjerenosti k cilju, nadbiskup Kutleša kazao je da “kao što sidro drži brod čvrsto na mjestu, tako nada drži dušu čvrstom i usmjerenom prema nebeskom cilju, unatoč olujama života” te nadodao da “Isus ne poziva svoje učenike u neko zatvoreno zajedništvo s njim, već ih šalje da radosnu vijest spasenja navijeste svima. Njihovo poslanje je biti ‘ribari ljudi’, što znači preuzeti odgovornost za širenje Božje riječi, spašavanje duša i vođenje ljudi prema njihovom konačnom cilju. To je zadatak koji traži obilje nade i nepokolebljivu vjeru. Nada je potrebna kako bismo mogli vjerodostojno i privlačno svjedočiti vjeru i ljubav (…) kako bi vjera bila radosna, a ljubav oduševljena.”
Na kraju homilije nadbiskup Kutleša pozvao je ređenike na “vedru ustrajnost, jer znate komu ste povjerovali” te da u ovoj godini đakonskog služenja razmatraju krepost nade i u njoj rastu.
Tomislav Šimunović je rođen je 1993. godine u Dubrovniku u obitelji Ivana i Lidvine Šimunović i ima još troje braće i sestara. Osnovnu školu završio je u Mokošici, srednju Medicinsku školu u Dubrovniku, a nakon završene srednje škole upisao je Ekonomski fakultet u Zagrebu.
Tijekom studija upoznao je salezijance preko studentskog kapelana don Damira Stojića. Uključio se u život župe Sveta Mati Slobode na Jarunu gdje je ministrirao, te radio sa mladima kao animator. Kroz molitvu i rad s mladima osjetio je u svome srcu kako ga Bog poziva na salezijanski i svećenički poziv, te je 2016. godine ušao u Zajednicu za odgoj salezijanskih zvanja u Podsusedu u Zagrebu. Potom je otišao u Novicijat u Genzanu kraj Rima, gdje je 8. rujna 2018. godine položio prve redovničke zavjete.
Tijekom postnovicijata u zajednici Svetog Tarzicija u Rimu, diplomirao je teologiju na Papinskom salezijanskom sveučilištu u Rimu. Zatim je proveo dvije godine na pedagoškoj praksi u Rijeci i na Knežiji gdje je predavao vjeronauk u salezijanskim školama. Svoju formaciju nastavio je u Podsusedu. Doživotne zavjete položio je krajem kolovoza 2024. godine.
Izvori: Župa Rožat; Zagrebačka nadbiskupija
