Prvo zavjetno hodočašće „Marijanski zavjet za Domovinu“, nakon više od dva mjeseca pješačenja kroz Hrvatsku i jednim dijelom desete dionice kroz Hercegovinu, završilo je u petak, 28. kolovoza misom za domovinu u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike. Koncelebrirano misno slavlje predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a koncelebrirali su svećenici hodočasnici i oni koji su na župama pružali hranu i prenoćište hodočasnicima. Među njima je bio i isusovac Ivan Ike Mandurić iz Zagreba.
U propovijedi je biskup Uzinić spomenuo smisao hodočašća, kojeg su organizatori istaknuli na svojoj mrežnoj stranici, a iz kojeg su vidljive dvije dimenzije: prisjećanje na prošlost i želja da se ono što je u tome bilo dobro, a što više ne postoji, prenese u sadašnjost.
Usporedio je to s pročitanim dnevnim evanđeljem o mudrim i ludim djevicama kazavši kako se i tu prepoznaju dva razdoblja: prvo, u kojem su sve djevice imale svjetiljke i drugo, u kojem je primijećeno da neke nemaju ulja.
Tako je i prošlost koje se prisjećaju sudionici hodočašća, a opisuju je kao svojevrsni Domovinski zavjet između branitelja i naroda s Marijom, bila razdoblje u kojem su svi bili jedno, svi su bili angažirani, nisu gledali na podjele nego su se, unatoč svemu, zajedno nadali boljoj budućnosti. Evanđeoskim riječnikom rečeno svi su imali dovoljno ulja odnosno svi su imali zapaljene svjetiljke. Biskup nije propustio spomenuti i kako je u toj prošlosti bilo stvari koje nisu bile dobre. U međuvremenu se dogodilo nejedinstvo umjesto jedinstva, umjesto davno prevladanih starih ideologija dogodile su se nove podjele i nove ideologije.
Obnoviti zanos za izgradnju općeg dobra u Hrvatskoj
Problem je u tome jer „nemamo ulja“, jer nam se „gase svjetiljke“, rekao je biskup Uzinić te nastavio kako zbog toga imamo potrebu za ovakvim hodočašćima kojima možemo napuniti svjetiljke i ponovo se angažirati oko dobra, zaboravljajući svoje interese i stavljajući se na raspolaganje drugima.
Da bi se to postiglo nije dovoljno samo ovo hodočašće kojim su hodočasnici pokušali povezati Hrvatsku. Naglasio je potrebu unošenja molitve u svaki svoj dan i na svakom mjestu, ne prepuštajući drugima odluke nego se sami angažirajući oko budućnosti, čineći sebe boljom osobom, a time pozitivno djelujući i na druge oko sebe.
Da bi se to moglo dogoditi hrvatskom društvu, svakom pojedincu, pa i Crkvi u hrvatskom društvu, potrebno je da se dogodi ono što se dogodilo i sv. Augustinu, na čiji blagdan je završilo zavjetno hodočašće, a to je obraćenje. Biskup je dotaknuo i pitanje nataliteta upitavši se što će nam zemlja za koju smo se borili, ako nema nas da u njoj živimo.
Na kraju je citirao poznato Augustinovo svjedočanstvo o Bogu koji je probio njegovu gluhoću i rastjerao njegovu sljepoću kako bi ga on spoznao, te poželio da Gospodin zbog truda, žrtve i molitve hodočasnika „Marijanskog zavjeta za Domovinu“ probije gluhoću i rastjera sljepoću hrvatskog društva.
Od djeteta u utrobi majke do starca od 76 godina
Zavjetno hodočašće „Marijanski zavjet za Domovinu“, koje je krenulo 21. lipnja iz Gunje, trajalo je 69 dana, a pređeno je više od 1 500 km. Hodočastilo se kroz veća marijanska svetišta, od istoka do juga Hrvatske. Prošlo se kroz 11 (nad)biskupija, više od 200 župa, a sudjelovalo je oko 500 osoba. Svaki dan hodočasnici su u prosjeku molili 3 krunice za domovinu i mise na kojima su sudjelovali prikazivane su na istu nakanu. Molitvom su ih podržavali i oni koji sami nisu mogli hodočastiti poput skupine žena iz Australije koje su svakog dana hodočašća molile za njih i za domovinu.
Najmlađi hodočasnik nije imao ni godinu dana, a najstariji je imao 76 godina. U Zagrebu je kratku dionicu hodočastila i trudnica sa 7. djetetom. Bilo je i cijelih obitelji koje su se priključivale hodočasnicima poput obitelji Čeko (otac, majka i tri kćeri, te očevi brat i sestra) koja je tri dana hodočastila od sv. Roka do Knina. Ili obitelji Tikvica koja je hodočastila od Čepikuća do Dubrovnika. Jedan gospođa koja je ugostila hodočasnike jedan dio puta je i hodala s njima i to bosa. Kako je sam rekla, jednom nogom za sebe, a drugom za supruga, invalida Domovinskog rata, koji je ostao bez noge.
Na putu su im dobri ljudi rado pokazivali i prečice, ugošćivali ih ili pozivali na njihova slavlja. Kako organizatori svjedoče, bilo je puno prekrasnih susreta s ljudima. U mjestu prije Gračaca jedna obitelj je imala krštenje 7. djeteta, pa kada su dan kasnije susreli na putu hodočasnike, pozvali su ih i priredili i njima gozbu. Drugi su, opet, prošli pored njih automobilom, pa kad su prepoznali o čemu je riječ, vratili su se do njih s vodom i sendvičima te ih pozvali na palačinke, kavu i čokoladu kad budu prolazili pored njihove kuće.
Zahvala organizatora
Zavjetno hodočašće „Marijanski zavjet za Domovinu“ pokrenule su HVIDRA, i studentske udruge SKAC Palma i MAGIS, a druge braniteljske i studentske udruge i zajednice su im pružale logističku podršku kroz mjesta kuda su prolazili.
„Bilo je puno lijepih dočeka i susreta s ljudima, koji su obogatili i njih i nas, a naš put učinili lakšim i ljepšim. Zato od srca želimo zahvaliti svim ljudima koji su nas tako lijepo i velikodušno dočekivali, župnicima i svima koji su nam olakšavali organizaciju ovog velikog hodočašća. Najviše hvala Bogu i Gospi, koji su nadahnuli cijelu ideju, pratili nas i davali nam snagu za korake prema cilju, i kroz to nam dali brojne milosti,“ poručuju organizatori na kraju te najavljuju kako žele nastaviti s ovakvim hodočašćima.
Na područje Dubrovačke biskupije hodočasnici su došli u srijedu, 26. kolovoza kod Čepikuća, da bi se prolazeći kroz Slano, Orašac, Rožat uputili do vrha Srđa, simbola obrane Dubrovnika, i spustili na misu u katedralu. Okrjepu im je, uz vjernike i župe kroz koje su prolazili, pružio i Caritas Dubrovačke biskupije.
Angelina Tadić