Peti Marijanski zavjet za domovinu dovršen je svečanim euharistijskim slavljem koje je u srijedu 21. kolovoza u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike predvodio mons. Mate Uzinić, dubrovački biskup. Početak je ovog zavjetnog hodočašća, koje već 5 godina uzastopce organizira bratovština “Marijanski zavjet za Domovinu”, bio 8. lipnja u Osijeku te je nakon 75 dana ili 11 tjedana, došlo do svoga cilja – Dubrovnika. Tijekom cijelog zavjetnog hodočašća, koje je usmjereno na molitvu za boljitak domovine, hodočasnici su svaki dan slavili misu i na njihovom putu pratilo ih je mnoštvo svećenika koji su s njima hodali od jednog do više dana, te im bili duhovna pomoć i pratnja. Iz godine u godinu i broj se hodočasnika povećava te se tijekom različitih ruta iz dana u dan mijenja, a na zadnjoj 102, 8 km dugoj ruti, od 17. kolovoza do 21. kolovoza od Metkovića preko Neuma, Slanoga, Orašca i Rožata, sudjelovalo je preko 80 hodočasnika koji su se na kraju okupili u dubrovačkoj katedrali.
Uz zahvalno slavlje dovršetka 5. Marijanskog zavjeta za domovinu, ujedno se obilježavao i Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.
U molitvi prepoznavati smjer kojim treba ići prema zajedničkom boljitku
U svojoj propovijedi biskup Uzinić osvrnuo se prvo na cilj ovog zavjetnog hodočašća koje se ne zaustavlja samo na molitvi za boljitak domovine, već se kroz molitvu prepoznaje smjer kojim treba ići da bi se stvari promijenile, u smislu da svatko, kada prepozna taj smjer, onda i preuzme onu odgovornost koja mu pripada kako bi se te stvari doista promijenile. Osvrnuvši se na prvo misno čitanje (Suci 9, 6-15) koje je govorilo o tome kako se ni maslina, ni loza, ni smokva nisu željele odreći onoga što jesu kako bi prihvatili vladanje nad drugim stablima nego je to prihvatio glog, biskup je primijetio i kako oni koji imalo vrijede zapravo ne žele vladati i preuzeti te uloge u društvu. Nekako mi se čini kao da je danas u hrvatskom društvu sve manje onih koji doista mogu nešto napraviti za ovo društvo, onih koji se žele uključiti, dodao je. Kao da se taj prostor politike prepušta onima kojima, ponekad je taj dojam, nije stalo jer kao da imaju neke svoje interese.
“Zato molitva za domovinu treba u nama, kao i u onima za koje molimo, a trebamo moliti za one koji u našem društvu vrše različite političke funkcije, treba probuditi želju da svatko od nas na svojoj razini, u onom što on čini, u onom što je dio njegove odgovornosti, dade od sebe najbolje što može. Jesi li birač? Onda treba da se sa svoje strane doista potrudiš upoznati one koje ćeš birati ili onu politiku kojoj ćeš dati svoj glas, kako bi doista birao one koji su najbolji. Jesi li izabran? Onda treba da taj svoj izbor ne vidiš kao priliku za osobno bogaćenje ili promociju, nego kao priliku za služenje općem dobru, za izgrađivanje sebe i društva koje ti je povjereno. Samo je tako u društvu moguće ići naprijed”, naglasio je biskup Uzinić. Uputio je poziv svim hodočasnicima da na hodočasničkom putu, ali i u svakodnevnici, svatko sa svoje strane ispita svoju odgovornost, koja se ne može samo kroz molitvu i hodočašće ispuniti jer to nije dovoljno, nego i kroz konkretno djelovanje, ali s druge strane da mole za domovinu i one koji u našoj domovini vrše različite političke i druge funkcije u trodiobi vlasti, da te funkcije vrše na najbolji mogući način. Potrebno je moliti i činiti sve što možemo da nama ne vlada ‘glog’ koji će iza sebe ostaviti ‘spaljenu zemlju’ nego se truditi birati one koje držimo najboljima i moliti za one koje smo izabrali da vladaju kako bi bili oni koji služe.
“Važno je što ste uzeli Mariju koja će vas zagovarati i koja je uzor, put ljubavi i služenja, najbolji put, i sami se možemo uključiti i pokazati i drugima kako da se uključe na taj put, gledajući na druge i služeći im u ljubavi“, kazao je biskup hodočasnicima.
Biskup Uzinić je istaknuo kako je razjedinjenost hrvatskog naroda još jedan veliki problem za napredovanje i boljitak domovine. “Osim gore spomenutog, naše hrvatsko društvo ima još jedan problem, zbog kojeg stalno ostajemo i zaostajemo umjesto da na nov način krenemo dalje. U suočavanju s tim problemom, a riječ je o tome da smo kao narod razjedinjeni, usmjerenja nam daje evanđeoski ulomak, koji može i treba biti čitan u odnosu na kraljevstvo Božje u kojem svi imaju mjesta i nikad nije ni za koga kasno, ali ujedno može biti jedan ključ za čitanje naše nacionalne situacije osobito kada je u pitanju razjedinjenost i potreba izmirenja i pomirenja našeg hrvatskog naroda”, poručio je dubrovački biskup.
Napraviti jasan odmak od svih totalitarnih režima a ne težiti za njima
U ovom slavlju prisjećalo se i žrtava svih totalitarnih i autoritarnih režima, u sklopu Europskog dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima koji je ustanovljen u spomen na 23. kolovoza 1939. kada je sklopljen sporazum o nenapadanju i podjeli interesnih sfera između Njemačke i SSSR-a, poznat i kao Pakt Ribbentrop-Molotov.
“Taj pakt je uzet kao dan sjećanja na totalitarne režime jer pokazuje da su svi totalitarni i autoritarni režimi isti, da je komunizam jednak nacizmu i nacizam komunizmu, da među njima nema razlike”, istaknuo je biskup Uzinić. „Mi bismo kao narod, želimo li konačno krenuti naprijed i razriješiti naše povijesne svađe i podjele, a na putu pomirenja, trebali napraviti radikalan odmak od svih totalitarizama, i od nacizma i od komunizma, i krenuti konačno naprijed.“ Podsjetio je kako je na početku hrvatske neovisnosti postojao projekt nacionalnog pomirenja koji je kao dobre plodove donio oslobađanje od agresora i slobodu, no nakon toga je taj projekt pao u zaborav. Ponovo su se pojavila prisjećanja, ali i težnje i za jednim i za drugim sustavom koji su nas zavađali.
Svi trebamo marljivo i sa srcem raditi za dobro svih
Biskup je potom cijelu situaciju sagledao u svjetlu pročitanog evanđeoskog ulomka (Mt 20,1-16a) koji je govorio o vinogradu u kojeg domaćin poziva radnike, te kazao da našu domovinu možemo promatrati kao vinograd. Da bi on funkcionirao, oni koji su pozvani da mu dadu svoj doprinos trebaju se odazvati i raditi marljivo, sa srcem, dajući najbolje od sebe. Pri tome nije važan, evanđeoskim rječnikom rečeno, sat u kojem je netko došao, odnosno, preneseno na našu situaciju, nije važno, kada je posrijedi nacionalno pitanje, pripada li netko jednome ili drugome, je li se uključio u nekome prijašnjem ili kasnijem povijesnom trenutku, nego je važno „da si se uključio i da sa svoje strane daješ najbolje od sebe na planu rada i zalaganja za dobrobit svog naroda i njegove neovisnosti i slobode“.
“Dok god budemo mjerili tko je kada došao i uključio se, nikada se nećemo osloboditi prošlosti, nego ćemo ostati njeni robovi i zarobljenici“, poručio je biskup uz želju da ova evanđeoska prispodoba pomogne svima da to nadiđu. „Neka projekt nacionalnog pomirenja bude na neki način uključen u sve naše molitve za domovinu i neka pomogne u promijeni mentaliteta da ne bismo mjerili tko je kada došao, nego da bismo bez obzira kada se tko uključio činili ono što možemo kako bi u služenju u ljubavi ovo društvo, narod, domovina mogli što više sličiti Gospodnjem vinogradu, kraljevstvu Božjem, u kojemu su oni koji vladaju oni koji služe i u kojemu je onaj koji je posljednji prvi, a onaj koji je prvi zna biti posljednji jer je u ljubavi sluga svima“.
Na kraju propovijedi dubrovački biskup pozvao je da Blažena Djevica Marija, koja je na svoj način živjela služenje u ljubavi, i zato ona jest i model i zagovornica. „Pokušajmo je u životu nasljedovati kako bi nas i dalje kao pojedince i narod mogla zagovarati.”
Tea Kuzek
