U subotu, 14. srpnja u svojoj rodnoj župi sv. Stjepana u Gorici u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji, zlatni jubilej, 50 godina svećeništva, proslavio je don Vojislav Vlašić, svećenik Dubrovačke biskupije.
U dupke ispunjenoj župnoj crkvi uz domaće vjernike, zlatomisnikovu rodbinu i prijatelje, bilo je mnogo vjernika iz župa gdje je živio i radio tijekom ovih pedeset godina svoje svećeničke službe.
Prije samog misnog slavlja sve nazočne pozdravio je mjesni župnik o. fra Stipe Marković riječima:„Poštovana braćo i sestre, sve vas srdačno pozdravljam! Vama iz drugih župa želim dobrodošlicu u našu župu, sv. Stjepana Prvomučenika, i svi skupa, i gosti i domaći, dobro došli u ovaj crkveni dom! Posebno pozdravljam braću svećenike, a među njima na osobit način našeg svečara, zlatomisnika, don Vojislava Vlašića!“ Nakon toga župnik je kratko pročitao don Vojislavov životopis, kratko nabrojao njegove službe i zaključio kako je don Vojislav poželio svoje zlatomisničko slavlje proslaviti u svojoj rodnoj župi, te da je cijela župa zbog toga radosna.
Nakon toga svečar je započeo svoje jubilejsko slavlje u koncelebraciji s još dvadesetak svećenika. Prigodnu homiliju održao je don Stanko Lasić katedralni dubrovački župnik, a svečano liturgijsko pjevanje vodio je zbor župe sv. Mihajla iz Lapada u Dubrovniku.
U propovijedi je župnik Lasić govorio o svećeništvu i svećenicima istaknuvši kako je svećeništvo stvarnost koja nakon sakramenta Svetog reda nastavlja živjeti, razvijati se, koja je uvijek nova i svježa, ali je treba neprestano obnavljati. „Biskupove ruke nisu svaki put ponovo na nama, ali ono što su te ruke utisnule ne mogu ni vrijeme ni vječnost u nama izbrisati“, kazao je propovjednik. Duh koji je na svećenike izliven na dan njihovog ređenja u njima je i u času obnove ređenja. „On nam se želi darovati još prisnije, nastaniti se još bliskije u svim skrivenim odajama našeg srca i na prostranstvima našeg života“. Podsjetio je i kako je Drugi vatikanski sabor živo istaknuo misao da svećenik dolazi iz naroda i da živi za narod, te opisao tri načina na koji svećenik obavlja svoju službu istaknuvši posebno rad s mladima.
Obraćajući se slavljeniku župnik Lasić je podsjetio kako on spada u generaciju svećenika koji su kasnih pedesetih godina u velikom broju pošli u sjemenište, te dodao kako su njih dvojica bili u istom razredu u gimnaziji u Dubrovniku i u bogosloviji u Zadru, „a kao svećenici bili smo u Dubrovniku, ti na Lapadu, a ja u katedrali“.
Opisujući sve te godine i dane svećeničkog služenja propovjednik je zaključio: „Bog te je obdario izvanrednom dobrotom kojom si osvajao simpatije ne samo nas tvojih kolega u Sjemeništu, u Bogosloviji, nego je i tijekom tvoga pastoralnog rada i nastala uzrečica: dobar k’o don Vojo. I nitko ti u dobroti nije bio ravan! Sa svima si gradio najbolje odnose međusobnog poštivanja i povjerenja i nikad nikoga nisi ničim uvrijedio jer ti to nisi znao i ne znaš. Jedino si u nogometu, gdje si izrastao u odličnog igrača, u obrani znao srušiti protivnika a u navali se nisi dao zaustaviti osim kaznenim udarcem.“ Katedralni župnik također je ustvrdio kako je slavljenik u svojoj obitelji naučio moliti i redovito pohađati crkvu i misu, te su u zdravoj obiteljskoj duhovnosti rođena su dva svećenička zvanja, njegovo i njegovog brata don Stipe koji je prerano umro. „Volio si svoje zvanje i bio sretan u njemu i to su tvoji župljani cijenili. Svoje svećeničke dužnosti revno si obavljao i bio uvijek na raspolaganju svima a osobito djeci i mladima, siromašnima i bolesnima“.
Na koncu misnog slavlja mjesni župnik je pročitao poruku i čestitku biskupa dubrovačkog mons. Mate Uzinića, a potom su se prigodnim slovom i čestitkom zlatomisniku obratili: don Grgo Tomić, zlatomisnikov dugogodišnji kolega, gospođa Marija Morović uime pjevačkog zbora župe sv. Mihajla na Lapadu i don Miljenko Babajić, župnik stonski i dekan Stonskog dekanata, uručivši don Voji i prigodne darove. Na koncu je jubilarcu čestitao i mjesni župnik želeći slavljeniku dobro zdravlje i „na mnoga ljeta“.
Prije misnog blagoslova, u svom stilu, kratko i skromno, nazočnima se obratio i slavljenik Vlašić, zahvaljujući najprije dragom Bogu za dar svećeništva i što je mogao dočekati i proslaviti ovaj veliki jubilej. Također se sa zahvalnošću sjetio svojih pokojnih roditelja, svih onih koji su ga kroz život pratili, kao i svih onih koji su i ovog dana bili s njim u slavlju nazočni ili u duhu povezani. Nakon mise slavlje se nastavilo za obiteljskim stolom.
Don Vojislav Vlašić je rođen 1942. godine u Sovićima – Vlašićima, u župi sv. Stjepana Prvomučenika, u Mostarsko-duvanjskoj biskupiji. Osnovnu školu pohađao je u rodnim Sovićima, klasičnu gimnaziju u Dubrovačkom sjemeništu, a teologiju je studirao u Zadru i Splitu. Za svećenika je zaređen u Splitu 29. lipnja 1968. godine, kao svećenik Dubrovačke biskupije.
Tijekom pastoralne godine studija ispomagao je u više župa Splitske nadbiskupije i Dubrovačke biskupije. Godine 1969. imenovan je kapelanom u župi sv. Mihajla u Lapadu. Nakon toga osam godina obnašao je župničku službu u Pločicama, da bi se nakon toga vratio na službu župnog vikara u župi sv. Mihajla u Lapadu gdje ostaje devet godina. Potom 1993. preuzima župe Trpanj i Donja Vručica. Godine 2004. biva imenovan župnikom Stona i upraviteljem župe Mali Ston te istovremeno vrši službu dekana Stonskog dekanata. Od 2013. preuzima vođenje župe sv. Vida u Trstenome.
Na sam dan ređenja 29. lipnja vjernici župe sv. Vida u Trstenom na misnom slavlju čestitali su svom župniku 50. obljetnicu svećeničkog ređenja.
Župa sv. Stjepana Gorica/A.T.
Više fotografija uskoro!