Župa u Smokvici postoji ˝od davnine˝. Povijesni tragovi svjedoče da je u srednjem vijeku ovo potpuno kršćanska sredina. Zacijelo je kršćanska zajednica u Smokvici zaživjela već u vrijeme Rimljana, a okuplja se oko središnje crkve sv. Ciprijana, koju se naziva ˝prastara˝. Dokumenti, koji u 15. st. spominju crkvu sv. Ciprijana i pripadajuće zemlje, govore kako ˝zajednica Smokvice˝ ima patronatsko pravo nad crkvama sv. Marije, koja je ˝krštenska i župna˝, te sv. Ciprijana. Patronatsko pravo znači da crkvom i crkvenim dobrima upravlja autonomno puk, koji ujedno bira župnika, a biskupu samo predlaže da ga potvrdi.
Od 1610. u Smokvici se naziru današnje strukture župne zajednice. Započinje vođenje župnih matica i stvaranje arhiva. Župnici uživaju velik ugled, te neki od njih zamjenjuju korčulanske biskupe na hodočašćima ˝ad limina˝ (Petar Donjerković – 1638. i Nikola Tomašić – 1678.), a neki su ˝vikari biskupa˝ umjesto onih u Blatu.
Od 1993. Smokvica s Brnom čini zasebnu općinu. U župi je konstantan broj žitelja, kako na početku, tako i na kraju 20. st. Popis iz 2001. nalazi u župi 269 obitelji i 1012 duša. Pučanstvo je skoro u cijelosti katoličke vjere.
Svaka župa ima svoja bratstva, a u Smokvici se spominju: Bratovština Očišćenja Marijina, Bratovština Gospe od Zdravlja i Bratovština Srca Isusova. U župi je i jedno groblje, sjeverozapadno od naselja. Izgradnjom današnjeg kolnog puta, uništen je dio starog groblja.
Od 1925. u župi su nazočne i časne sestre družbe Kćeri Milosrđa.
Župna crkva u Smokvici, crkva Očišćenja Marijina (Prikazanje Gospodinovo u hramu) jedna je od najvećih u biskupiji. Nalazi se usred naselja i doimlje se kao majka-čuvarica. Gradnja je crkve započeta 1902., a crkva je posvećena 10. listopada 1920. g. Sagrađena je sjevernije od starije crkve istog titulara, koja je ˝od pamtivijeka˝ i koja je u više navrata nadograđivana, produžavana i obnavljana, napose 1666. g. Nova je crkva građena uz državnu pomoć i vlastitim obveznicama jer je imala dosta zemlje. Prilikom gradnje pokrivena je eternit-pločama, a zvonik je ostao nedovršen. Zvonik je naknadno, uz pomoć države, završen 1936., a novi krov je crkva dobila tek u obnovi 1996. g.
Druge crkve i kapele
- Sv. Mihovil se spominje 1372. g. Dominira nad mjestom i svim putovima. Možda je sagrađena na temeljima starije crkve.
- Sv. Andrija u Dračevici spominje se 1346. g. Sagrađena je iznad puta prema Čari.
- Sv. Petar iz 14. st. nalazi se iznad puta preko Lova za Blato, uz koju je ˝Gogov grob˝, a zdanje je kasnosrednjovjekovno s intervencijama baroka.
- Sv. Ivan Krstitelj se spominje 1391. g. Nalazi se poviše lokava na Siknici kao zaštitnik voda.
- Sv. Vid iznad Marča Vrha na Siknici spominje se 1420. g. – starohrvatski lokalitet.
- Sv. Ana u Prapatni je iz 16. st. Podignuta je na temeljima starije crkve sv. Izidora zaštitnika ratara.
- Sv. Ciprijan je grobišna crkva u klancu prema lokvama iz 1896. g. Podignuta je na prastarim temeljima ranije crkve istog titulara, možda čak iz 5/6. st. Vjerojatno je to bila prva župna crkva Smokvice.
- Sv. Stjepan u Brni podignuta je 1974. iz zavjeta Stipa i Žuve Oreb, r. Didović.
- Sv. Stjepan (ruševina) na granici između Čare i Smokvice.
Postojale su i crkve: sv. Barbara na Sutvari, sv. Ilija (prastara) na Sutuliji, sv. Juraj na Sućurskoj glavi, te sv. Sofija u Stofiji.
Iz prošlosti župe
Smokvica je jedno od četiri (ili pet) starijih naselja na otoku, gdje ljudi borave kontinuirano od prapovijesti. Leži na najširem i reljefno najraznovrsnijem dijelu otoka. Dominira iznad rodnog polja i gleda na otvoreno more prema Lastovu. Tu su se u antičko doba razvile izvrsne međumjesne komunikacije, pa i one koje su išle prema drugim otocima (Mljet, Lastovo). Tu su i ponajbolja polja na otoku. Smokvica je uz Čaru, jer su bogata a malena sela, bila česta meta gusarskih pustošenja. Gusari su mogli bez velikog rizika doći do bogatog plijena. Stoga je i Smokvica, poput ostalih otočkih naselja, imala svoju stražu i kumpan(j)iju.
KONTAKTI
| Župnik: | don Ivo Markić |
| Adresa: | Smokvica 167/a, 20272 SMOKVICA |
| Telefon: | 020/ 831-044 |