Povijest župa i mjesta
Župa u Orašcu (Vallis nucis /Valdinoce) počinje djelovati 1601. sa sjedištem u crkvi Pohođenja Marijina. Župa je ustanovljena za naselje Orašac, koje je bilo u župnoj zajednici Trsteno, te za naselje Poljica u sastavu župe Zatona (Malphum).
Orašac se spominje 1324. g. Kroničari navode da je smješten ˝na stijeni, nekih četiristo metara od mora˝. Tako se govorilo, dok se u Orašac moglo doći samo s morske strane. Poljica su istočni dio današnje župe, koju od Orašca dijeli voda i ˝Krst˝, tj. mjesto na kojem su Zahumljani označili granicu sa Dubrovnikom 1050., postavivši križ. Dubrovčani su sredinom 10. st. ušli u posjed Astareje, koja je uz more dopirala do granice između Poljica i Orašca, dok je Orašac pripadao Zahumlju.
Na području župe već u srednjem vijeku nalazimo više crkvenih objekata, među ostalim: crkvu sv. Kuzme i Damjana na Vračevu Brdu, crkvu sv. Tekle iz 1253., crkvu sv. Andrije na Obrovu iz 11. st., kao i sv. Pavla, pustinjaka. Navedene se crkve danas jedva mogu ubicirati. Tek samo crkve sv. Nikole i Jurja (Đurđa), koje potječu iz tog vremena, služe i danas.
Od 1690. u Orašcu su nazočni dominikanci. Sagradili su samostan i crkvu posvećenu sv. Ruži Limskoj. Dominikanci su otvorili pučku školu u Orašcu i povremeno upravljaju župom do 1777. g. Iza toga su napustili Orašac. Danas su, ta nekad samostanska kuća i crkva, privatno vlasništvo.
U župi je po popisu iz 1971. upisano 122 obitelji i 445 stanovnika, a 2001. broj domaćinstava je 137, a duša 546.
U Orašcu je pred tridesetak godina izgrađeno dosta veliko turističko naselje «Vrtovi sunca», u kojem su mnogi mještani našli zaposlenje. Hotelsko je naselje funkcioniralo do Domovinskog rata, nakon rata je obnavljano, a 2009. je otvoren novi hotel.
Jedno je groblje u župi, a nalazi se na sjeverno-zapadnom kraju naselja, uz crkvu sv.Jurja (Đurđa).
U Orašcu je pučka škola koju pohađaju školarci iz župa: Orašac, Kliševo, Trsteno i Zaton. Polaznici srednjih škola ˝vozare˝ u Dubrovnik.
Od 1970. župom upravljaju franjevci Bosne Srebrne, ekskurirajući iz Zatona.
Župna crkva
Župna crkva je posvećena Pohođenju Marijinu, a sagrađena je 1529. na inicijativu samca starca iz Orašca Miha Vukašinovića i župnika u Trstenom Luke Diodata. Oni su molili zaštitu Gospe u vrijeme haranja kuge, ali i u vrijeme gusarskih pljački. Legenda kaže da je Gospa uslišala njihove molbe, ali dala poruku da sagrade crkvu na Ločilu (pojilu) milodarima puka.
U crkvi se uvelike štuje čudotvorna slika Gospe od Orašca, za koju se drži da je doplutala do obale Orašca pod dvorcem izvjesnog firentinskog gonfalonijera Petra Soderrinia. Kod ustanovljenja župe crkva je postala župna, ali je stoga proširena. Kasnije je u više navrata obnavljana, a 1826. skoro nanovo pregrađena. Početkom 20. st. potrijem je prigradnjom postao dio crkve, koja je posvećena 8. travnja 1909.g.
Druge crkve i kapele
- Sv. Nikola na Obrovu/Čerjanu, kasnosrednjovjekovno zdanje iz 14. st. U 14. i u 19. st. tu su živjele dumne trećoretkinje. Obnovljena je u 18. st.
- Sv. Đurađ na groblju, kasnogotičkog stila (15. st.), a spominje se 1671. g.
- kapela Rozalija iz 1690. u bivšem dominikanskom samostanu (kupljena od obitelji Đanović ).
- Gospa snježna u Poljicu, sagrađena od pijarista 1825. g. (privatna).
- Sv. Rok na Pržini iz 1777. g. (privatna).
Izvan uporabe su:
- Sv. Ivan Krstitelj iz 16. st. (vl. obitelji Ljubice Buć, Antunove, koja ju je darovala župi 25. ožujka 1965.).
- Mala Gospa kod Vlajki (privatna).
Iz župne kronike
Od 1527. u Orašcu se časti čudotvorna slika Gospe od Orašca, koja je po legendi doplutala pod dvorac Soderrini (Sodrnja), vjerojatno s kakva razbijenog broda. To je za jednog pobožnog mještanina, kao i župnika u Trstenom, bio znak da se sagradi crkva. Crkva je sagrađena, a kasnije će biti proširena i postat će župnom.
Matične knjige su 1806. bile zazidane uz crkvu, kako ih ne bi Crnogorci i Rusi u pljačkaškom pohodu uništili, te su tek od početka travnja 1843. iskopane, te se čuvaju u župnom uredu.
Reportaža o župi u Glasu Koncila: Gospa i njezina župa u podnožju križeva.