Povijest župe
Župa na Brgatu (Vergatum), posvećena je sv. Ani, a započinje kao kapelanija župe Mandaljena 1850. g. Do tada su naselja uz ˝Željeznu ploču˝, kako se nazivalo područje Brgata, sa Šumetom i dijelom Komolca, te naseljem Bosanka, tvorili vojnu kapelaniju kao pogranično područje prema Otomanskim zemljama. Ukidanjem vojne kapelanije Šumet i Komolac su ponovno vraćeni u sastav župe Rožat, a Bosanka kapelaniji sv. Andrije na Pilama. Godine 1860. izdvojena su naselja Donji i Gornji Brgat iz župe Mandaljena, te uspostavljena ekspozitura, koja dobiva kapelana i započinje voditi matične knjige. U studenom 1951. ekspozitura je uzdignuta na čast neovisne župe.
Brgatska naselja su nastala poradi obrane granica Republike, a povijesti im je do danas namjenila istu ulogu. Kako su se nekada slijevale pljačkaške horde sa sjevera, tako je i nedavna pošast četničke okupacije došla iz istog pravca. U Domovinskom ratu naselja su opustošena, razorena i spaljena. Po izagnanstvu agresora trebalo je punih petnaest godina obnove da se život na Brgatu normalizira. Kako su se prilike i način življenja promijenili, ljudi doduše još traže način korisnijeg gospodarenja. No, kuće su obnovljene, te ponovno radi i područna škola za niže razrede koja je radila od 1885. do agresije 1991. g.
Područje Brgata je imalo već 1818. godine 399 duša. Moglo bi se reći da je kroz 200 godina broj žitelja jednak. Popis iz 2001. navodi da je u župi 345 duša u 87 obitelji, koliko ih je bilo i 1971. g. Skoro svo pučanstvo je katoličke vjere.
U župi je jedno groblje između stare i sadašnje župne crkve.
Župna crkva
Župna crkva sv. Ane je građena od 1912. godine. Dovršena je i posvećena 1914. godine.
Prije gradnje ove župne crkve, matična je crkva bila ˝stara sv. Ana˝, nekoć crkva sv. Petke, uz koju se formiralo župno groblje. Stara matica je postala premalena i trošna, stoga se gradila nova crkva, koja je podnijela strahovit bijes četnika 1991/92. g. ‘Bijela brgatska golubica’ bila je teško ranjena. Župnom crkvom je ponovno za pet godina bila stara crkva sv. Ane, dok je 1997. nova ponovno zasjala u svoj svojoj ljepoti.
Druge crkve i kapele
- Sv. Ana ˝stara˝, kao crkva sv. Petke potječe iz 1348. g. Prvi put se spominje 1366., a tijekom stoljeća bila je ˝duhovno napajalište˝ župskih branitelja. Ima matrikulu iz 1611. g. Mještani vode doličnu skrb za crkvu, koja se danas više koristi kao grobljanska kapela.
- U župi se spominju još lokacije nekoliko crkvica iz 14. st.. To su:
- Sv. Barbara iz 1328. po kojoj je brdo Barbara dobilo ime, ne postoji više.
- Sv. Đurađ zvan Klić, a nalazi se između Brgata i Žarkovice.
- Sv. Ivan Krstitelj iz 13/14. st. u Rajčevici, negdašnja ranogotička crkvica je dobro očuvana, ali pretvorena u gospodarski objekt.
- Sv. Petar crkvica stajala do 1952. blizu kapelanske kuće, a tad je ondašnja vlast kamenom iz zidova crkvice namirila neke ˝dugove˝.
Iz povijesti Brgata
Dubrovčani su 1441. na području Gornjeg Brgata naselili 25 obitelji, koji će činiti stražu prema posjedima Republike, jer je to mjesto uz samu granicu. Tijekom stoljeća nerijetko su stizale nepoželjne posjete pljačkaša sa sjevera. Bilo je potrebno uz granicu postaviti branitelje, stražare. I upravo od tih graničara nastaje naselje u Gornjem Brgatu.
Tu istu namjenu Brgat je časno pokušavao izvršiti kroz sva prošla stoljeća i kobne 1806. makar bezuspješno, ali i za vrijeme srpsko-crnogorske agresije 1991.-1992. g. U nemoći protiv jačeg agresora, ljeta 1991., dok je još bilo sila i snage za obranu uspjelo je braniteljima na Brgatu učiniti odstupnicu tek toliko da puk napusti ovo poprište neprestanog granatiranja i sačuva živote. Potom je selo potpuno poharano, porušeno i spaljeno, ali ipak nije nestalo.
KONTAKTI
| Župnik | don Nikola Berišić, župni upravitelj |
| Adresa | Župa sv. Ane – Brgat, 20207 MLINI |