Župa Velike Gospe ili katedralna župa je vjernička zajednica unutar zidina grada Dubrovnika.
Povijest župe
Nije moguće datirati povijesne početke ove crkvene zajednice, jer nam nije poznato ni vrijeme nastajanja castruma Lausion/Ragusium. Nije daleko od istine reći da je kršćanstvo ovdje našlo plodno tlo u vrijeme apostolskih učenika, a u 7. st. tu je zacijelo organizirana crkvena zajednica s biskupskim sjedištem.
U 10. st. Dubrovnik se prostorno, gospodarski i politički naglo razvija. Razvija se i život crkvene zajednice. Uvodi se kult mučenika sv. Vlaha, zaštitnika biskupije. Na Lokrumu već 1023. nalazimo prvu benediktinsku opatiju. U 12. st. gradi se katedralna bazilika sv. Marije. U 13. st. gradi se crkva i benediktinski samostan sv. Jakova na Višnjici, te u Dubrovnik dolaze dominikanci i franjevci. Vjera je duboko utkana u život zajednice ovog grada, kako u životu puka, tako i u kulturi, umjetnosti i graditeljstvu. Po svojim kamenim zdanjima, a napose sakralnim, Dubrovnik je jedinstven spomenik “sklada kamena i svjetlosti”, te predstavlja vrijedan spomenik svjetske kulturne baštine.
Do potkraj 13. st. crkvena se zajednica u Dubrovniku okuplja uz pojedinu crkvu, a ponajviše uz biskupsku. Tek se u 13. st. spominje druga župa u Gružu, sa sjedištem u crkvi sv. Pankracija. Kad je u 15. st. grad opasan zidinama, stvorena je jedna skoro zatvorena cjelina. Od tada zajednica unutar zidina čini jednu cjelinu, unatoč što se zajednica dijeli na više ‘podžupa’. U 16. st. ih je čak dvanaest. Svim upravlja kaptol. Međutim u razdoblju od 1821.-1884. kapelani imaju izvjesnu samostalnost. Naime, u tom razdoblju grad je razdijeljen na istok, jug, zapad i sjever, a upravitelji ˝podžupa¨ vode zasebne matice. Odlukom pak Pokrajinske vlade za Dalmaciju u Splitu (br. 2450 od 30. prosinca 1920.) ponovno su sistematizirana četiri mjesta dubrovačkih gradskih podžupnika (Karmen, Domino, Sigurata i sv. Nikola) kao mjesta neovisnih župnih upravitelja.
Danas na području jedinstvene katedralne župe živi oko 1500 duša (cca 75 % katolika). Unutar župe djeluju tri muške redovničke zajednice: dominikanci, franjevci i isusovci, te zajednica redovnica – školske sestre franjevke iz splitske provincije Krista Kralja.
Javno školstvo u Dubrovniku organiziraju isusovci u 17 st.. U tu svrhu gradi se Collegium Ragusinum, koji djeluje do francuske okupacije. Nakon što je iza okupacije Francuza zgrada Kolegija 133 godine služila za vojne svrhe, od 1943. u njoj djeluje biskupsko sjemenište. Danas je tu biskupijska klasična gimnazija.
U Gradu nalazimo jednu od najstarijih sinagoga u Europi, islamski bogoslužni centar, te pravoslavnu crkvu Navještenja Bogorodičina. Ova je crkva građena krajem 19. i početkom 20. st. uz katoličku crkve Navještenja, koja je nekoć imala i opata, a od 1907. pretvorena u butigu.
Dubrovačka je povijest bogata djelima raznovrsne dobrotvornosti, od čega još danas nalazimo u Gradu „Blago Djelo“, te dom za starije i nemoćne ˝Domus Christi˝.
O župnoj crkvi
Stolna crkva (katedrala) je četvrta građevina na istom mjestu. Uz ruševine crkve sv. Petra iz 7. st. i prvu crkvu sv. Vlaha, dogradnjom s jedne i druge strane, došlo se sredinom 11. st. do druge stolne crkve. U drugoj polovici 12. st. sagrađena je romanička crkva (bazilika sv. Marije – darom Rikarda Lavljeg Srca ?), koja je u velikom potresu 1667. potpuno stradala. Današnja katedrala (Velike Gospe) građena je 1672.-1713. u stilu rimskog baroka, a velikom potporom Stjepana Gradića. Posvećena je 1832., da bi 1876. bila u požaru teško oštećena i dvije godine izvan funkcije. Oštećenje temeljne konstrukcije stolna crkva je nanovo pretrpjela u potresu na Uskrs 1979., iza čega je provedena temeljita obnova 1980.-1986. g. Tom su obnovom otkriveni ostaci prostrane bizantske crkve iz 7. st., što ukazuje na postojanje znatnijeg naselja i prije rušenja Epidaura (628.). Kako bi ostaci prijašnjih katedrala bili vidljivi, obnovljen je pod, koji je sada izgrađen u armirano-betonskoj ploči. Preuređeno je i svetište-prezbiterij u duhu novih liturgijskih propisa, po nacrtu ing. arh. Ivana Prtenjaka, koji je istaknuo biskupski tron kao glavno obilježje katedralne crkve. Iz prezbiterija je uklonjen inventar novijeg vremena – oltar iz 1913. i korska sjedala iz sredine 19. st., a na koru su postavljene nove orgulje.
Katedrala ima šest pobočnih mramornih oltara i krstionicu. Uz prezbiterij je sa sjeverne strane sakristija, u kojoj su biskupske i kanoničke grobnice, a s južne je moćnik ili relikvijar. Riznica je jedna od vrjednijih u Europi, u kojoj se nalazi znatan broj relikvija, okovanih u posebnim relikvijarima, ukrašenim filigranom i emajlom u zlatu, velike umjetničke vrijednosti. Balustradu pročelja i pobočnih zidova, nastojanjem biskupa Marčelića i darom Ignacija viteza Amerlinga, ukrasio je s deset kamenih kipova klesar Marin Radica iz Korčule. U inventar katedrale ulazi i više vrijednih djela Tiziana, Santia, Pordenonea, Palme starijeg i dr.
Novi oltar i obnovljena katedrala nanovo su posvećeni 1. veljače 1987. g.
Moćnik dubrovačke katedrale
Riznica Dubrovačke katedrale uključuje 161 numeriran predmet izuzetno kulturno – povijesno značajnih i vrijednih kulturnih dobara.
Nakon velikog potresa 1667. godine relikvijari, spašeni iz stradale romaničke dubrovačke katedrale, bili su preneseni u tvrđavu Revelin, a odatle u kapitul Dominikanskog samostana sv. Dominka, odakle su na blagdan sv. Vlaha 1721. svečano preneseni u prostor jedinstveno koncipiranog i stilski usklađenog ambijeta današnje riznice. Nacrt za sadašnju riznicu učinio je 1717. venecijanski arhitekt Marin Gropelli. Pozlaćenu drvenu skuplturu riznice i drvene okvire napravili su Valentin Vissiani i njegov brat, a mramorne intarzije napuljski mramororezac Carlo degli Frangi. Dubrovački slikar Petar Matei – Matijević naslikao je, sukladno primarnoj funkciji riznice, dvije slike s apoteozama Mučeništva i Vjere, te komopziciju sa lebdećim anđelima na stropu riznice.
U popisu riznice od 7. srpnja 1945. zabilježeno je da su numerirana 182 relikvijara (sa navedenim brojevima relikvijara koji nedostaju) i veliki broj nenumeriranih predmeta.
Obradu svih zatečenih predmeta u riznici Dubrovačke katedrale u listopadu 2002. napravili su djelatnici Uprave za zaštitu kulturne baštine iz Zagreba, Zadra i Dubrovnika. Originalna dokumentacija obrade, koja uključuje i fotografske snimke svih pojedinih relikvijara i njihovih karakterističnih detalja, pohranjena je u Upravi za zaštitu kulturne baštine u Zagrebu.
Prilikom obrade riznice 2002. zaključeno je – da su u riznici bila ukupno 182 numerirana predmeta od kojih je sačuvan 161, a nedostaje 21 numeriran predmet, jednako kao i prilikom popisa relikvijara 1945. g. Od numeriranih predmeta nedostaju oni koji su bili na brojevima od 95 do 107, te brojevi 111, 114, 117, 118, 136, 156, 168 i 172. Osim numeriranih predmeta u riznici katedrale izložen je veći broj kulturnih dobara u priloženom popisu obrađenih pod 28 kataloških jedinica, te pet znamenitih dubrovačkih slika, kulturnih dobara ranije izloženih u Pinakoteci Biskupske palače te sada samo privremeno izloženih u prostoru riznice.
Druge crkve i kapele
Sv. Josip – Na mjestu romaničke crkve sv. Jakova iz 1299., u ulici od Puča, koja je srušena u velikom potresu 1667., bratovština drvodjelaca 1668. gradi baroknu crkvu sv. Josipa. Crkva je oštećena u agresiji 1991., te je 1999. obnovljena i blagoslovljena. Na pročelju crkve stoji jedna zanimljivost, iz zida crkve raste čempres, zapažen 1836., kojemu je netko 1906. stavio polu-grastu.
Od 11. veljače 2019. godine u crkvi je uspostavljeno Trajno euharistijsko klanjanje.
Crkva Domino se spominje 1186. g. Nekoć su pred njom bila zapadna vrata Grada. Pregrađena je 1452. kao jedina trobrodna crkva 15. st. u Dubrovniku. U velikom potresu (1667.) srušena je, ali je u istom stoljeću prepravljena u baroknom stilu. Sjedište je bratovštine bičevalaca, te kamenara, a kako je titulirana kao “domus omnium sanctorum”, to je pučki nazvana “Domino”. Crkva je obnovljena 1993/94. za liturgijsku funkciju što se služi samo u božićno vrijeme.
Sv. Nikola na Prijekom izvorno je predromanička crkva. Renesansna obilježja dobila je pregradnjom, a pročelje joj je kasnorenesansno iz 1706. g. Liturgija se odvija samo na blagdan titulara.
Sveti Spas je renesansno koncipirana crkva s gotičkim elementima i renesansnim pročeljem. Crkva je građena od 1520.-1528. kao zavjet zbog potresa na Uzašašće 1520. g. U liturgijskoj uporabi nije uopće bila od ukinuća Republike do 1851., iza kako se u liturgiji koristi samo na Uzašašće, na spomendan velikog potresa i dane zavjeta.
Crkve koje danas nisu u redovnoj funkciji
Sv. Jakov na Pelinama – prvi spomen romaničke crkve potječe iz 1225. g.
Sv. Rok – renesansna crkva iz 1540.-1564. uz negdašnju dubrovačku bolnicu. U blizini su poslije potresa ostali zakopani samostani sv. Andrije i sv. Marka.
Gospa od Ružarija iz 1594. g.. Ispred samostana, a naspram crkve sv. Dominika nalazimo baroknu crkvu Gospe od Ružarija, vlasništvo istoimene bratovštine. Crkva je bila 1662. izgorjela, ali je obnovljena u vrijeme Velikog potresa. Od 1668. udomljuje preživjele dumne iz potresom razrušenih gradskih samostana. Od 1706.-1713. služi kao katedralna crkva, jer je bila izgorjela crkva sv. Vlaha, a katedrala se obnavljala. Francuzi je 1808. pretvaraju u skladište i tako je bilo sve do 1962., kada je preuzima Društvo prijatelja dubrovačkih starina za svoje aktivnosti. U domovinskom ratu oštećeno je pročelje i krov.
Crkva Navještenja je renesansna crkva uz samostan dominikanaca iz 1534. g.
Sv. Luka nalazi se uz samostan dominikanaca, a spominje se 1245. g. Sagrađena je na temeljima predromaničke crkve, dok oblik zrele gotike dobiva u 16. i 17. st. Konačni oblik je iz 1787. g.
Sv. Sebastijan – uz samostan dominikanaca potječe iz 1466. g. Sagrađena je iz zavjeta protiv kuge, koja je u to vrijeme pokosila 2000 građana. Od Francuza je 1808. pretvorena u zatvor, a potom u ludnicu.
Sv. Marija od Kaštela – ostaci crkve iz 1502. stoje na mjestu najstarije dubrovačke utvrde, uz negdašnji benediktinski samostan koji je to prestao biti 1806. g.
Sv. Margarita iz 1571. sagrađena je uz Collegium Ragusinum, nakon što je srušena starija crkva, koju je dala sagraditi Margareta udovica kralja Stjepana, zbog gradnje gradskih zidina.
Sv. Vid u Zamanjinoj ulici, nekad zvana «sv. Vlaho i Vid», građena je 1343. g.
Sv. Vid iz 15. i 17. st. u ulici Miha Pracata je mješavina renesanse i baroka.
Srce Isusovo je kapela obitelji Pucić i Đorđić-Mayneri uz hotel Dubravka iz 18. st.
Sv. Stjepan jesu ostaci u potresu srušene crkve iz 10. st. Ova je građene na starijoj istoimenoj crkvi iz 6. st. Legenda kaže: da je kralj Stjepan Miroslav 948. u njoj darovao Dubrovniku posjede do Orašca, te da je njegova žena toj crkvi darovala i relikvije sv. Križa, i da se pleban Stojko u viđenju ovdje susreo s likom sv. Vlaha, 3. veljače 972. g.
Sv. Jeronim je u blizini crkvice sv. Stjepana, a u sklopu palače Gradić. Crkvica je kasnorenesansnog stila.
Gospa od zdravlja u Andrićevoj ulici je kapela iz 15. st.
Gospa od Karmena u Karmenu je oveća ranobarokna crkva. Sagrađena je na temeljima starije crkve sv. Ivana 1633. g.
Sv. Kuzma i Damjan, crkva benediktinaca s Lokruma na bedemima prvotnog Grada, uz Biskupsku palaču, sagrađena je na ostacima predromaničke crkve sv. Bartula.
Crkve nestale u potresu ili tijekom vremena
Sv. Petar i samostan sv. Šimuna (11.st); benediktinski i ženski dominikanski samostan sv. Mihajla Anđela, kao i kapela sv. Trojstva pod temeljima ili u blizini današnjeg hotela Dubravka; Sv. Teodor i sv. Spasitelj u Pustijerni (post terram); samostan sv. Tome (ženski) u Pustijerni; samostan svetih Apostola (16. st); samostan dominikanki sv. Katarine Sijenske (18. st) danas je umjetnička škola; te crkva Navještenja iz 1692. g. Zavjetna crkva Navještenja s palačom Gundulić, bila je spomenik renesansne kulturne baštine, a imala je čast opatske crkve. Nalazila se uz ulicu od Puča, te se iz te ulice ulazilo u crkvicu. Imala je zvonik na preslicu i krov na dvije vode. Kad je potkraj 19. st. na Gundulićevu imanju građena pravoslavna crkva, crkvica Navještenja se našla tik ispred novosagrađene pravoslavne crkve. Kako je još i početkom 20. st. bila u funkciji, to je postala smetnja (?). Godine 1907. srušen je gornji dio crkvice i učenjena terasa s kamenom balustradom i pretvorena u trgovinu. Poslije potresa ostali su zakopani samostani sv. Andrije i sv. Marka.
KONTAKTI
| Župnik: | don Marin Lučić |
| Župni suradnici: |
don Darko Kovačević, župni vikar; don Ivan Galjuf, župni vikar; don Ivan Penava, ispovjednik |
| Adresa: | Ulica Damjana Jude 1, Dubrovnik |
| Telefon: | 020 / 323-459 |
| Fax: | 020 / 323-496 |