Bog svakoga zove služeći se posrednicima i tumačima poziva. I u našem slučaju Bog je poslao nekoga.
2. nedjelja kroz godinu (B), 2018.
Da bi svojim čitateljima približilo otajstvo Isusove osobe, prvo poglavlje Ivanovog evanđelja za Isusa koristi trinaestak različitih imena i naslova. Nekoliko tih imena i naslova čuli smo i u današnjem ulomku, u kojemu se osobito izdvaja naziv ili naslov „Jaganjac Božji.“ To je naziv kojim je Ivan Kristitelj Isusa predstavio dvojici svojih učenika: „Evo jaganjca Božjega!“ Oni su, čuvši taj naziv, krenuli za Isusom koji ih je vidio, pitao što žele, a onda i pozvao te su postali njegovi učenici. Nakon toga su mu doveli i druge učenike. Među njima današnje evanđelje u drugom svom dijelu izdvaja Šimuna koji će dobiti ime Petar. Ovaj naziv, u mnogim novozavjetnim spisima, a osobito u Ivanovom evanđelju, Isusa poistovjećuje sa starozavjetnim pashalnim ili vazmenim janjetom, koje je svojom prolivenom krvlju namazanom na dovratnike i nadvratnike kuća Izraelskom narodu omogućilo izbavljenje iz egipatskog ropstva i učinilo ga Božjim narodom (usp. Izl 12), ali i s prorokom Jeremijom koji samoga sebe naziva „janjetom krotkim što ga vode na klanje“ (Jr 11, 19), kao i povezivanjem tog naziva u Izaijinim spisima u četvrtoj pjesmi o Sluzi Jahvinu sa Slugom Jahvinim: „K’o janje na klanje odvedoše ga; k’o ovca, nijema pred onima što je strižu, nije otvorio usta svojih“ (Iz 53, 7).
Za pisca Ivanovog evanđelja i prvu Crkvu, ali i cijelu biblijsku tradiciju, ime nije bilo tek ime. Svako ime sa sobom nosi određenu poruku. Tako je to s Isusovim imenima koja su zapravo novozavjetna kristologija kojom se izražava bit Isusove osobe. On je istovremeno i Isus iz Nazreta, sin Josipov i Marijin i Riječ, odnosno Svjetlo, Jaganjac Božji, Učitelj, Krist… Isus je i sam odrastao u takvoj tradiciji. Zato on u današnjem evanđeoskom ulomku u kojemu je i sam dobio nekoliko imena želi jednom od svojih učenika nadjenuti ime sa značenjem. Taj učenik je Andrijin brat Šimun kojemu Isus u onom trenutku u kojemu je postao njegov učenik daje novo ime. Kaže mu i prije nego mu se on predstavio: „Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!“ – što znači „Petar – Stijena“. Značenje tog imena označava poslanje, kako je to izraženo u više evanđeoskih tekstova, biti čvrsta stijena na kojoj je izgrađena Crkva i biti kao stijena – onaj koji i svoju braću i sestre utvrđuje u vjeri.
I u našem slučaju važno je ime. Bog nas po imenu poznaje. I po imenu nas poziva, kao što je po imenu pozvao i Samuela čiji poziv može poslužiti kao ogledni poziv svakog Božjeg pozva. A Bog svakoga od nas zove. I svakog od nas zove služeći se posrednicima i tumačima poziva. U Samuelovom slučaju to je bio svećenik Eli. U slučaju prve dvojice Isusovih učenika to je bio Ivan Kristitelj. U slučaju Šimuna, kojega je Isus nazvao Petar, to je bio njegov brat Andrija. I u našem slučaju Bog je poslao nekoga. Možda je to neka ljudska osoba. Možda je, kao u Marijinom slučaju, neki anđeo. U svakom slučaju za nas kršćane je to uvijek i Duh Sveti koji je u nama, kako nam poručuje sv. Pavao s Korinćanima, dajući nam jedno novo ime. To je ime hramovi Duha Svetoga! „Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.“ Kao hramovi Duha Svetoga možemo čuti Božji poziv, osluškujući Duha Svetoga koji je u nama i koji nam u nama posreduje Božji poziv. A onda mu se u istom Duhu Svetome, koji – kako na drugom mjestu kaže sv. Pavao – „potpomaže našu nemoć“ (Rim 8, 26), možemo i odazvati. Reći mu sa Samuelom: „Govori, sluga tvoj sluša!“ I krenuti s Andrijom i drugim, nepoznatim učenikom, vidjeti gdje Isus stanuje. I ostati s njim. I onaj dan i zauvijek. I nije slučajno što je onaj drugi učenik u današnjem evanđelju, kao i u cijelom Ivanovom evanđelju kojega je tradicija poistovjetila s evanđelistom, ostao bezimen i kasnije nazvan „onaj kojega je Isus ljubio“ (Iv 13 23). Taj učenik „kojega je Isus ljubio“ tako možemo biti i mi, svatko od nas. S njim se možemo poistovjetiti. Ali postoji jedan preduvjet. Taj preduvjet je krenuti za Isusom kojega je Ivan Krstitelj danas predstavio kao „Jaganjca Božjega“. I biti s njim, vidjeti gdje stanuje, krenuti u njegovu školu. I s njim ostati ne samo tri godine nego do kraja života, kako bi i on s nama bio kao „Jaganjac Božji“, naš Učitelj, Krist i Gospodin, do kraja našeg života, ali i za svu vječnost.
Za one koji žele više:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=700:razmi%C5%A1ljanje-uz-2-nedjelju-kroz-godinu-b-%E2%80%93-2012&Itemid=531