Župa sv. Jurja – Stravča

Povijest župe

Župa sv. Jurja u Stravči potječe iz 1620. makar se u nekim dokumentima spominje vrijeme osnutka župe između 1636.-1639. g. Nekoć su sva sela Površi ili Konavoskih brda pripadala župi u Cavtatu. Ustanovom župe u Pridvorju, Duba, Stravča, Brotnice i Šilješci pripadoše novonastaloj Pridvorskoj župi, dok je selo Jasenice ostalo u sastavu župe u Cavtatu. Početkom 17. st. Republika obnavlja crkve u Konavoskim brdima i nastoji da u svakom selu bude crkva, što je uskoro rezultiralo ustanovom nove župe u Stravči. Novu župu čine sela: Duba, Stravča, Brotnice i Šilješci, te selo Jasenice, koje je izdvojeno iz župe Cavtat. Kasnije nastaje naselje u Veljem Dolu.

Konavoska su brda početkom 20. st. bila preko Vojskog Dola povezana željeznicom s ostalim svijetom. No kad je probijen kolski put za sela u brdima čime su sela međusobno povezana, željeznica je 28. lipnja 1968. ukinuta. Danas su sela povezana dnevnom autobusnom vezom s Cavtatom.

Početkom 20. st. u župi je živjelo oko 690 duša. Po popisu 1971. u svim selima župe Stravča živi 360 osoba u 80 obitelji. Popis 2001. nalazi samo 57 obitelji sa 212 duša.

Kako su sela međusobno udaljena, svako selo ima svoje groblje i svoju crkvu.

Školu u Stravči pohađaju djeca prva tri godišta. Ostali pohađaju centralnu školu u Cavtatu, a srednjoškolci u Dubrovniku.  

Župna crkva

Župna crkva sv. Jurja (Đurđa) mučenika na Stravči vuče porijeklo iz 16. st. Kad je 1620. obnovljena, postala je župnom crkvom. Ta je stara trošna i premalena crkva srušena 1860., te je sagrađena nova 1872. g. Oko stare župne crkve bili su grobovi, te je sve skupa postalo pretijesno. Odlučeno je da se groblje dislocira, te učini uz crkvu sv. Spasa, a da se na mjestu stare crkve sv. Jurja sagradi nova i veća crkva.

Druge crkve i kapele

• Sveti Spas na Stravči danas služi kao grobna kapelica. Potječe iz 17. st. Kako je 1806. crkva s 9 mještana u njoj spaljena od crnogorsko-ruskih horda, preuređena je 1880. g. Obnovljena je 2004. g. Tom je prilikom stara (bezvrijedna – u žbuci) spomen ploča na dugogodišnjeg župnika Frana Seka zamijenjena novom granitnom. Uvedena je i elektrika.
• Sv. Stjepan u Dubi (groblje) je više puta pregrađivana crkva iz 15. st. Uz crkvu nalazimo srednjovjekovnu nekropolu. Spominje se da je crkva sv. Stjepana građena na temeljima crkve sv. Tome, ali se još uvijek u narodu čuva uspomena na «Tominu crkvu» dvadesetak metara sjeverozapadno od crkve sv. Stjepana. Krov je crkve obnovljen 1997., a par godina potom i unutrašnjost crkve i potrijemak. Od 2006. u crkvi ima i elektrika.
• Sv. Luka u Brotnicama potječe iz 16. st., ali je preuređena u 19. st. Pročelje je obnovljeno pred Domovinski rat. Uz nju je jedna od najstarijih nekropola iz 14. st. sa 32 stećka.
• Sv. Nikola u Šilješcima je iz 17. st. Sagrađena je na hridi, a u temeljima se vide ostaci zida starije crkve. Tijekom 19. st. crkva je proširena i učinjen je potrijem. Crkva je temeljito obnovljena 1998. g. Novi je oltar posvećen, a crkva blagoslovljena 5. prosinca 1998. g.
• Sveti Spas u Jasenicama je iz 17. st. s potrijemkom iz 19. st. Nakon višekratnih obnova, posljednja još nije sasvim okončana. Od sredine 2007. ima i elektriku.

Svako selo brižno skrbi o svojoj crkvi.

Nije u uporabi:

• Sveti Đurađ u Brotnicama sagrađena je ili pregrađena u 18. st. Privatna je kapela obitelji Vragolov, čiji se i grob iz 1903. nalazi pred njom.

---

Iz kronike župe Stravča

Površ ili Konavoska brda na sjeveru Konavala (preko brda) čini najizloženije područje Dubrovačke biskupije. Mještani su bili izloženi stalnoj opasnosti od razbojnika, pljačkaša, ali i od epidemija (npr. 1867. je kolera u mjesec dana pokosila 37 osoba).

Povijest nam svjedoči kako nikada nije bilo dobrosusjedskog života sa susjedima preko granice. U selu su bili najviše cijenjeni oni koji su imali dobro oružje i koji bi uspjeli obraniti selo i ubiti pljačkaša, piše tijekom 19. st u kronici mještanin Ivo Matković.

O nemogućnosti suživota ili bilo kakvog dogovora s ˝rišćanima˝ zorno pokazuje primjer: U vrijeme crnogorsko-ruske pljačke 1806. g. domaćini su se u Stravči, zbog opasnosti i pljačke, paleža i ubojstva, nagodili s pljačkašima ˝platiti otkupninu˝ . Bili su naime spremni na veliku žrtvu dobara, kako bi barem sačuvali život i kuće. Pljačkaši su prihvatili nagodbu na svoj način. Uzeli su zatražena dobra, a potom su svih devet posrednika zatvorili u crkvu sv. Spasa i zapalili zajedno s crkvom. Drugi primjer dogodio se krajem 19. st., kad je u vrijeme austro-turskih ratova župa Stravča dala dostojno utočište za više stotina hercegovačkih pravoslavnih izbjeglica. Pravoslavni parok, koji je bratski ugošćen i “liturđijao” u kući Baletina u Stravči, optužuje carskom dvoru župnika Stravče za “prekrštavanje”. Bio je, naime, zavidan što im je Austrija dijelila pomoć posredovanjem župnika.

I dok se još nisu preboljele rane II. svjetskog rata i poraća, koje je pokosilo trideset mladih života ili 7% pučanstva, teške su nevolje iz okupacije 1991/92. Povijest će pisati da je u srpsko-crnogorskoj agresiji 1991. polovica pučanstva ove brdske župe (od 220 duša) primorano bježati u progonstvo. Dvadeset je mještana odvedeno u Bilećke, a pet u crnogorske (Morinj) kazamate. Trinaestorica su našla utočište u škripima Snježnice, gdje su se morali skrivati do kraja okupacije u listopadu 1992. g. Tri su osobe na smrt zgažene i ubijene, a 15 ih je umrlo te godine. Ako ih godišnje u prosjeku umire 4-5, onda se može pretpostaviti kakve su posljedice okupacije. Teško je izreći što su sve pretrpjeli oni koji su ostali na okupiranom području i kakve posljedice još nose.

KONTAKTI

Župnik	fra Ilija Stipić, župni upravitelj (iz Cavtata)
Adresa	Stravča bb, 20210 Cavtat
Telefon	091 621 21 26