Close Menu

Dominikanci

SAMOSTAN SV. DOMINIKA U GRADU

Na sjeverno-istočnoj strani Grada, na ulazuod Ploča, smjestio se vrijedan i važan dubrovački vjerski i kulturni spomenik, samostan i crkva sv. Dominika, najstariji postojeći samostan u Dubrovniku.

Na drugom općem dominikanskom kapitulu u Bologni, još za života utemeljitelja sv. Dominika de Guzmana (1171.-1221.), odlučeno je da se osnuju samostani i na području Hrvatsko-ugarskog kraljevstva, kako bi se suzbila pojava katarskog krivovjerja u Panoniji i pročistio nauk bogumila u Bosni. U misiju je poslan prior samostana sv. Nikole u Bologni, Pavao Dalmatinac, koji je otvorio neke samostane u Ugarskoj. U Dubrovnik su pak dominikanci ili ˝bijeli fratri˝ došli skoro slučajno.

Dekretom generalnog učitelja reda, Jordana II. Saskog, nekolicina je braće poslana u Palestinu. Na putovanju su se oko 1225. privremeno zaustavili u Dubrovniku. Kad su gradski oci čuli njihovo propovijedanje, zamolili su ih da ostanu trajno u Gradu. Dali su im crkvu sv. Jakova na Pelinama i uz nju jednu kuću. Broj braće je ubrzo narastao, pa im 1228. plemićka obitelj Palmotić dariva crkvu Velike Gospe izvan ondašnjih zidina i vrt, gdje je uskoro podignuta veća kuća za smještaj. Već 1301. započinje gradnja nove crkve, a po dovršenju crkve, počela je 1417. gradnja samostana, dio po dio. Prvo je sagrađena sakristija (koja je 1848. nanovo građena) i kapitularna dvorana (1424.), dok je klaustar s gotičko-renesansnim značajkama građen 1456.-1483. g. U vrijeme rata Svete lige protiv Turaka (1538.), a u svrhu bolje zaštite, gradske su obrambene zidine nadograđene, te su nadvisivale samostan. Neke su prostorije samostana ostale bez svjetla i zraka. Njih je trebalo srušiti, a sagrađen je istočni gornji kat, s kojega se pogled pruža posvud unaokolo. Samostan je tada imao 55 soba. Zadnji građevinski zahvat zbio se 1591.g.

Dubrovački dominikanski samostan od početka pripada Ugarskoj provinciji, a od 1380. zajedno sa samostanima od Kvarnera do Drača čini Dalmatinsku provinciju sa sjedištem u Zadru. Napetosti između Venecije i Dubrovnika dovele su do osnutka Dubrovačke kongregacije, čim je, uz samostan sv. Križa u Gružu, dovršen treći dominikanski samostan na području Republike 1486., onaj sv. Nikole na Lopudu. Potom se Dubrovačka kongregacija širi gradeći samostane na otočiću Rudi 1535., a započinju gradnje samostana na Šipanu 1543. i na Obodu 1539., kao i gradnja drugog samostana u Gružu 1544. g. U 17. st. gradi se još pet samostan: sv. Vinka Fererskog u Župi dubrovačkoj 1622., na Mljetu 1624., samostani Navještenja u Brocama kod Stona 1628., presv. Ružarija u Vignju 1671., te sv. Ruže Limske u Orašcu 1690.g.  

Kongregacija je pretrpjela težak udarac kada je u potresu 1667. stradao veći broj redovnika i nastala velika materijalna šteta. Drugi veliki udar na kongregaciju dogodio se francuskom okupacijom 1806., kad je više samostana uzurpirano, a crkva pretvorena u vojarnu, te klaustar u konjušnicu. Francuzi su fratrima ostavili samo nekoliko soba u dva samostana (Gruž i Dubrovnik), dok su ostale samostane potpuno ukinuli. I kad je ostalo samo desetak redovnika u ova dva samostana 1835., došlo je do ponovnog ujedinjenja u Dalmatinsku provinciju, sa sjedištem u Dubrovniku. Provincija je 1963. preimenovana u Hrvatsku provinciju.  

Karizma Reda propovjednika je navještaj poruke spasenja (propovijedanje). Riječ Božja mora doći u središte crkvenog, kulturnog, društvenog i političkog zbivanja. Nije svrha reda bježati u male sredine ili pustinju. Time je samostan dominikanaca uskoro postao branik vjere, širitelj ekumenizma i potpora diplomacije. Papa Urban VIII. 1624. piše španjolskom kralju Filipu IV.: ˝Dominikanski je samostan u Dubrovniku tvrđava kršćanske vjere na granici bijesnih Turaka, koju papa i kršćanski vladari trebaju utvrditi svojim dobročinstvima˝. Dok se po riječima povjesničara Serafina Crijevića na samostan gledalo kao na ˝ proročište ili hram u koji su građani hrlili da u dvojbama i zdvajanjima dobiju odgovore˝, Senat javlja u Rim kako je samostan ˝zjenica desnog oka Vlade i naroda˝.

U samostanu je već 1520. otvorena prva javna knjižnica na području jugoistočne Europe, javna ljekarna, prva javna gimnazija 1626., koju su mogli pohađati svi staleži besplatno, te teološko učilište. U samostanu imaju sjedište mnoge bratovštine i obrtničke udruge. Tu je 1480. osnovana i prva bratovština slikara, pa je jasno zašto crkva i samostan posjeduju brojne vrijedne slike, skulpture i predmete. U crkvi su grobovi mnogih znamenitih osoba dubrovačkog života: nadbiskupa, plemića, književnika, diplomata, povjesničara, obrtnika…

Crkva sv. Dominika je građena od 1301. u gotičkom stilu, uz pomoć gradskog puka, a posvećena je već 1314. g. Bila je to tada najveća jednobrodna crkva na istočnoj obali Jadrana s peterokutnom apsidom. Zvonik (1390.-1450.) sadrži elemente od romanike do baroka, što je reprezentativni primjer uklapanja različitih stilova na principima sklada i umjerenosti.

U velikom potresu crkva je izgubila krov, te dio južnog zida. Nepovratno su nestale i mnoge umjetnine. Preuređena je u obnovi 1883., potom 1971., a oštećenja koja su se zbila u srpsko-crnogorskoj agresiji 1991/92. još se obnavljaju.

SAMOSTAN SV. KRIŽA U GRUŽU

Drugi dominikanski samostan u Dubrovniku je Samostan sv. Križa u Gružu gdje oci dominikanci ujedno vode i župu.

  • Telefon: 020/418-118
  • Fax: 020/ 418-170
  • Adresa: Obala Pape Ivana Pavla II. 3, 20000 Dubrovnik

SAMOSTAN SV. NIKOLE U KORČULI

  • Telefon: 020/ 711-034
  • Fax: 020/ 716-582
  • Adresa: Trg Anđela Miškova 1, 20260 Korčula
  • Mrežna stanica Reda propovjednika u Hrvatskoj: https://www.dominikanci.hr/