Danas je popularno anketiranje ljudi da bi se o nekoj temi prikupila različita mišljenja. Anketa se prakticira na gotovo svim područjima. Osobito je popularno u svijetu politike i trgovine. Iako su ankete nešto što je svojstveno našem dobu i Isus se, čini se, služio anketom da bi saznao različita mišljenja o sebi i svojem javnom djelovanju. Svrha Isusove ankete, a ona se svodi na dva pitanja: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ i „A vi, što vi kažete tko sam ja?“, je odgojna. Isus ne provodi anketu da bi se prilagodio onom što bi drugi željeli, nego da bi njih prilagodio onom što on jest. Ovo da odgoji, promjeni i pouči one koje anketira, doći će osobito do izražaja u evanđelju sljedeće nedjelje nakon što Isus po prvi put navijestiti svoju vlastitu muku, smrt i uskrsnuće. Tad će pokopati sve njihove pogrešne planove i želje, da bi ih uzdignuo na višu razinu shvaćanje povijesti spasenja, svoje i njihove uloge u toj povijesti.
Čini se da je učenicima bio poprilično lagan odgovor na prvo anketno pitanje: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ Učas su se čula najrazličitija mišljenja. Rekoše: „Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka“. Odgovor na drugi pitanje puno je teži. To je osoban odgovor. Zahtjeva da se malo stane, da se dobro promisli i tek onda na njega odgovori u otvorenosti Bogu i njegovoj milosti bez koje je nemoguć pravi odgovor. Zato na to drugo pitanje odgovara samo jedan od učenika. Taj učenik je Petar. U njegovom odgovoru sadržan je odgovor i uvjerenje svih ostalih. Petrov odgovor – „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga“ – središnja je točka evanđelja, kao i povijesti koja iza toga slijedi. Tim odgovorom je Isus iz Nazareta prvi put u povijesti službeno prepoznat, proglašen i ispovjeđen kao Krist, Mesija, Pomazanik, Sin Božji, onaj koji objavljuje i na zemlji u svojoj osobi ostvaruje onaj plan spasenja koji Bog ima s ljudima. Zbog ove ispovijesti vjere Šimun je postao Petar, Stijena na kojoj će Isus sagraditi Crkvu svoju koju ni vrata paklena neće nadvladati. Na ovoj prvoj Šimunovoj (Petrovoj) ispovijesti vjere bit će, kao na čvrstom temelju, izgrađena vjera svih kršćana u stoljećima koja će doći nakon te ispovijesti. Petrova ispovijest vjere je ono što kršćane čini kršćanima. Na toj ispovijesti se temelji i naša vjera. I jesmo kršćani samo ako ispovijedamo da je Isus „Krist – pomazanik, Sin Boga živoga.“
Petrova ispovijest vjere za nas ne bi imala nikakvog značenja ako ne bismo shvatili da se s potpuno identičnim pitanjima, ali i odgojnim namjerama i danas provodi ista ona anketa koju je Isus proveo prije dvije tisuće godina u Cezareji Filipovoj. On danas nas pita: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ i „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ I nama je, kao i učenicima, lako odgovoriti na prvo pitanje. Svi znademo, a i čujemo različite, često i negativne, odgovore na to pitanje. O Isusu se zaista svašta govori, od najobičnijih gluposti koje možemo pročitati u novinama, čuti na radiju ili televiziji i, posebno, nekim internetskim blogovima, a ponekad možda i u crkvi od nas propovjednika, preko prekrasnih misli, meditacija, knjiga, ponekad i filmova, do dubokih teoloških i filozofskih traktata. Važnije, ali i teže, je drugo pitanje. Na to pitanje i mi trebamo odgovoriti osobno i to ne na brzinu, nego polako, u molitvi i kroz molitvu Bogu i otvorenost njegovoj milosti. Tad će, uvjeren sam, naš odgovor biti usklađen s Petrovim odgovorom. Samo taj i takav odgovor nas čini i može činiti kršćanima.
„A vi, što vi kažete tko sam ja?“ – pita nas Isus. Tko je za nas, za mene, Isus? Što on znači za moj život, moju svakodnevnicu i moj pogled na ljudsko postojanje uopće? Nemojmo na ovo pitanje odgovarati previše brzo, nemojmo se služiti uobičajenim formulama, onim naučenim na vjeronauku. Lako je reći ono što ispovijedamo u Vjerovanju. „Vjerujem … u Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega … koji je … sišao s nebesa i utjelovio se …“ Ali, što s tim i što zatim? Što činimo s tim riječima kad smo izvan crkve, u svojoj obitelji, na radnom mjestu, u susretu s kolegama i prijateljima, s drugim ljudima? I sve ono što kažemo odgovarajući na osobno pitanje o Isusu, trebamo potvrditi i svojim životom jer je život, više od bilo čega drugoga, naš odgovor na Isusovo pitanje. Čini se da je baš ovo danas problem. Dok se u jednoj vrsti anketa, onoj koja se vrši popisa stanovništva, u visokom postotku izjašnjavamo kao kršćani, u ovoj drugoj vrsti anketa, životu, se ne prepoznajemo kao kršćani. Živimo tako da se stvara dojam kako istinu da je „Krist – pomazanik, Sin Boga živoga“ želimo prilagoditi svojim pravilima i svojim mjerama, umjesto da sebe i svoj kršćanski život uskladimo s tom istinom.
Isusova anketa ne želi prikupiti različita mišljenja da bismo saznali Isusovu popularnost. Njegova se anketa i danas provodi zbog odgojenih razloga, zbog onog: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ Želimo li da Isusova pitanja postignu cilj, trebamo se zajedno s Petrom u molitvi otvoriti onom što nam želi objaviti Otac nebeski. To molitveno otvaranje Božjem nadahnuću neophodno je želimo li da nam Bog otkrije dubine „bogatstva, i mudrosti i spoznajna Božjega“ i „kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi“, odnosno želimo li da Isusa ne otkrijemo samo onakvim kakvim ga svijet, a i mi sa svijetom, zamišlja, nego onakvim kakav on doista jest, kakvim se objavio Petru posredstvom Oca nebeskoga. Dogodi li se ovo, uvjeren sam da će se, uz Božju milost, postupno i naš život, ono što živimo u svojoj svakodnevici, učvrsti na vjeri koja počiva na Petru – Stijeni, vjeri Crkve kojoj na čelu, kao temelj i vidljiva stijena, danas stoji papa Franjo i koju, unatoč svim nastojanjima i svim protivnim silama izvan i iznutra, ni vrata paklena neće nadvladati jer sve je, pa i nesavladivost Crkve koja je utemeljena na Petru-Stijeni, „od njega i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.“