Isusova „anketa“: Što vi kažete tko sam ja?
Da bi se o nekoj temi prikupila različita mišljenja služimo se anketama. Ankete se prakticiraju gotovo na svim područjima. Osobito su popularne u svijetu politike i trgovine gdje služe u promidžbene svrhe. U današnjem evanđelju se i Isus poslužio nekom vrtom ankete da bi saznao mišljenja o sebi i svojem javnom djelovanju. Njegova se anketa svodi na dva pitanja: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ i „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ Svrha Isusove ankete je odgojna. On ne želi iskoristiti svoju anketu u promidžbene svrhe, nego želi anketirane poučiti o stvarnom značenju onoga tko on jest. Ovo će osobito doći do izražaja u evanđelju sljedeće nedjelje nakon što Isus po prvi put svojim učenicima navijestiti muku, smrt i uskrsnuće. Tad će Isus pokopati sve njihove pogrešne planove i želje da bi ih uzdignuo na višu razinu shvaćanja povijesti spasenja, ali i svoje i njihove uloge u toj povijesti.
Učenicima je bio poprilično lagan odgovor na prvo anketno pitanje: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ Učas su se čula najrazličitija mišljenja. Rekoše: „Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili koji od proroka“. Odgovor na drugi pitanje puno je teži. To je osoban odgovor. Zahtjeva da se malo stane, da se dobro promisli i tek onda na njega odgovori u otvorenosti Bogu i njegovoj milosti, bez koje je nemoguć pravi odgovor. Zato na to drugo pitanje odgovara samo jedan učenik. Taj učenik je Petar. U njegovom odgovoru sadržan je odgovor i uvjerenje svih ostalih. Petrov odgovor – „Ti si Krist – Pomazanik, Sin Boga živoga“ – središnja je točka evanđelja, kao i povijesti koja iza toga slijedi. Tim odgovorom je Isus iz Nazareta prvi put u povijesti službeno prepoznat, proglašen i ispovjeđen kao Krist, Mesija, Pomazanik, Sin Božji, onaj koji objavljuje i na zemlji u svojoj osobi ostvaruje onaj plan spasenja koji Bog ima s ljudima. Zbog ove ispovijesti vjere Šimun je postao Petar, Stijena na kojoj će Isus sagraditi Crkvu svoju koju ni vrata paklena neće nadvladati. Na ovoj prvoj Šimunovoj (Petrovoj) ispovijesti vjere bit će, kao na čvrstom temelju, izgrađena vjera svih kršćana u stoljećima koja će doći nakon te ispovijesti. Petrova ispovijest vjere je ono što kršćane čini kršćanima. Na toj ispovijesti se temelji i naša vjera. I jesmo kršćani samo ako ispovijedamo da je Isus „Krist – pomazanik, Sin Boga živoga.“
Petrova ispovijest vjere za nas ne bi imala značenja ako ne bismo shvatili da se s potpuno identičnim pitanjima, ali i odgojnim namjerama i danas provodi ista ona anketa koju je Isus proveo prije dvije tisuće godina u Cezareji Filipovoj. Isus danas nas pita: „Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?“ i „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ I nama je, kao i učenicima, lako odgovoriti na prvo pitanje. Svi znademo, a i čujemo različite, često i negativne, odgovore na to pitanje. O Isusu se zaista svašta može čuti i pročitati. Važnije, ali i teže, je drugo pitanje. Na to pitanje i mi trebamo osobno odgovoriti. I mi to trebamo učiniti polako, u molitvi i kroz molitvu, otvoreni Bogu i njegovoj milosti. Tad će, uvjeren sam, i naš odgovor biti usklađen s Petrovim odgovorom. A samo taj i takav odgovor nas čini i može učiniti kršćanima.
„A vi, što vi kažete tko sam ja?“ – pita nas Isus. Tko je za nas, za mene, Isus? Što on znači za moj život, moju svakodnevnicu i moj pogled na ljudsko postojanje uopće? Nemojmo se odgovarajući na ovo pitanje služiti uobičajenim formulama, onim naučenim na vjeronauku. Lako je reći ono što ispovijedamo u Vjerovanju: „Vjerujem … u Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega … koji je … sišao s nebesa i utjelovio se…“ Ali, što s tim i što zatim? Što činimo s tim riječima kad smo izvan crkve, u svojoj obitelji, na radnom mjestu, u susretu s kolegama i prijateljima, s drugim ljudima? A sve ono što kažemo odgovarajući na osobno pitanje o Isusu, trebamo potvrditi svojim životom jer je život, više od bilo čega drugoga, naš odgovor na Isusovo pitanje. Čini se da je baš ovo danas problem. Dok se u jednoj vrsti anketa, onoj koja se vrši popisom stanovništva, u visokom postotku izjašnjavamo kao katolici i kršćani, u ovoj drugoj vrsti anketa, životu, se ne prepoznajemo kao katolici i kršćani. Živimo tako da se stvara dojam kako istinu da je Isus iz Nazareta „Krist – pomazanik, Sin Boga živoga“ prilagođavamo sebi, svojim pravilima i svojim mjerama, umjesto da sebe i svoj kršćanski život uskladimo s tom istinom.
Isusova anketa ne želi ni danas prikupiti različita mišljenja o njemu da bismo saznali njegovu današnju popularnost. Njegova se anketa i danas provodi zbog odgojnih razloga, zbog onog: „A vi, što vi kažete tko sam ja?“ Želimo li da Isusova pitanja postignu cilj, trebamo se s Petrom u molitvi otvoriti onom što nam želi objaviti Otac nebeski. To molitveno otvaranje Božjem nadahnuću neophodno je želimo li da nam Bog otkrije dubine „bogatstva, i mudrosti i spoznanja Božjega“ i „kako li su nedokučivi sudovi i neistraživi putovi njegovi“, odnosno želimo li da ne otkrijemo Isusa samo onakvim kakvim ga svijet zamišlja, nego onakvim kakav on doista jest, kakvim se posredstvom Oca nebeskoga objavio Petru, a po njemu i svim drugim učenicima, Crkvi koju Petar predstavlja. Dogodi li se ovo, uz Božju će se milost, i naš život učvrsti u vjeri koja svoj temelj ima na Petru – Stijeni. Vjera je to Crkve kojoj je, kao temelj i vidljiva stijena, danas na čelu papa Franjo. Tu vjeru, unatoč svim nastojanjima i svim protivnim silama izvan i iznutra, ni vrata paklena neće nadvladati jer je sve, pa i ta nesavladivost Crkve koja je utemeljena na Petru-Stijeni, „od njega (Isusa, Krista – pomazanika, Sina Boga živoga) i po njemu i za njega! Njemu slava u vjekove! Amen.“