Isusov javni nastup, govor i čuda, raširili su o njemu glas. Neki su u njemu vidjeli čudaka, a većina je vidjela jednog od proroka, sličnih SZ prorocima Iliji, Jeremiji i sl., koji diže svoj glas, posvješćuje potrebu ozbiljnijeg i vjernijeg odnosa s Bogom. Neki su ga čak, zbog čuda koja je činio, smatrali uskrsnulim Ivanom Krstiteljem koji je malo prije tih događaja bio ubijen.
Isusu su sve te glasine bile poznate. Zato i pita svoje učenike: «Što govore ljudi, tko sam ja?», a sve u namjeri da im uputi osobno pitanje: «A vi, što vi kažete tko sam ja?»
Odgovor na prvo pitanje «Što govore ljudi, tko sam ja?» je različit. Ljudi govore ovo i ono. Odgovor na drugo pitanje «A vi, što vi kažete tko sam ja?» sažet je u Petrovoj ispovijesti vjere koja je središnja točka cijelog evanđelja, ali i povijesti koja iza toga slijedi. U tom odgovoru nalazi se službeni početak ispovijedanja kršćanske vjere: «Ti si Pomazanik – Krist!» Ovim odgovorom prvi put u povijesti Isus iz Nazareta službeno je prepoznat, proglašen i ispovjeđen kao Krist, Mesija, Pomazanik, onaj koji objavljuje i u svojoj osobi na zemlji ostvaruje onaj plan kojeg Bog ima s ljudima – plan spasenja.
Zbog ove vjere Šimun je, kako nam kaže paralelni izvještaj u Matejevom evanđelju, postao Petar, Stijena na kojoj će Isus sagraditi Crkvu svoju koju ni vrata paklena neće nadvladati. Na ovoj prvoj Šimunovoj (Petrovoj) ispovijesti vjere bit će izgrađena kao na čvrstom temelju vjera svih kršćana u stoljećima koja će doći nakon te ispovijesti, ispovijesti koja kršćane i čini kršćanima.
Mnogi su danas koji za sebe kažu da su kršćani. Koliko je, međutim, to istina i koliko smo mi sami uistinu kršćani uspjeti ćemo odgovoriti tek kad odgovorimo na ista ona pitanja na koja su učenici trebali odgovoriti Isusu u Cezareji Filipovoj. Kao što je Isus onda pitao njih, tako on to, kroz evanđelje koje smo čuli, pita i nas: «Što ljudi kažu tko sam ja?» i «A vi, što vi kažete tko sam ja?»
Na prvo pitanje čuli bismo i danas najrazličitije odgovore. Među tim odgovorima bilo bi pozitivnih, ali i indiferentnih. Mislim, ipak, da bi i danas, ček i među onima koji kažu da su njegovi, većina odgovora na pitanje «Što ljudi kažu tko sam ja?» bila negativna. Zašto to mislim? Zato što Isus nije trpio i bio odbačen samo u događaju Velikog petka kojeg je navijestio u današnjem evanđelju, nego je nastavio biti odbacivan u svakom trpećem i potrebnom čovjeku. Kad god se dogodi u bilo kojem obliku to odbacivanje, a ono se danas događa u različitim oblicima i na svim razinama, onda se tim negativno odgovara na pitanje tko je Isus. On je u svakom takvom, počinjući od nerođenih, preko siromašnih, obespravljenih, progonjenih i izbjeglih, pa sve do umirućih, onaj trpeći pravednik o kojemu nam je progovorio ulomak iz Knjige proroka Izaije koji nam je ponuđen kao prvo čitanje.
Za nas je, upravo zbog ovoga da se i mi svojim ponašanjem ne bismo svrstali u one «što me udarahu» i «što mi bradu čupahu», puno važnije pitanje: «A vi, što vi kažete tko sam ja?» Tko je Isus za nas, za mene? Nemojmo na ovo pitanje odgovarati previše brzo, nemojmo se služiti uobičajenim formulama, onom koju ispovijedamo na misi kao Nicejsko-carigradsko vjerovanje ili onom formulom vjerovanja koju nazivamo Apostolskim vjerovanjem, a koju smo trebali naučiti na vjeronauku. Lako je reći ono što ispovijedamo u Vjerovanju: «Vjerujem … u Isusa Krista, jedinorođenoga Sina Božjega … koji je … sišao s nebesa i utjelovio se …» Ali što s tim i što zatim? Što činimo s tim riječima kad smo izvan crkve, u svojoj obitelji, u susretu sa svojim susjedima, s drugim ljudima, među poznanicima i prijateljima, na radnom mjestu, školi, ali i u susretu s nerođenim djetetom i umirućim starcem, siromahom i obespravljenim, s progonjenima i izbjeglima?
Danas nas Isus poziva da sami sebi odgovorimo na njegovo pitanje: «A vi, što vi kažete tko sam ja?», kako bismo nakon toga i životom znali odgovarati na to pitanje. Tko je za mene Isus Krist? Što on uistinu znači za moj život, moju svakodnevnicu i moj pogled na ljudsko postojanje uopće? I ne zaboravimo! Sve što god kažemo o Isusu Kristu trebali bismo potvrditi i svojim životom. Na koji način? Najbolji odgovor na ovo pitanja nam nudi sv. Jakov u ulomku koji nam je ponuđen kao drugo čitanje: «Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje pa im tko rekne: ‘Hajdete u miru, grijete se i sitite’, a ne dade im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mogao bi tko reći: ‘Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru’».
Potaknuti ovim Jakovljevim mislima, razmislimo dobro što ćemo odgovoriti na pitanje tko je za nas, za mene, Isus Krist. Ako je naš odgovor Petrov odgovor: «Ti si Pomazanik – Krist», onda se taj odgovor treba biti prepoznatljiv iz onoga što živimo i vidljiv iz djela koja činimo. Iza riječi: «Ti si Pomazanik – Krist!» treba uslijediti uzimanje svog križa i hod za Isusom. Taj hod s križem za Isusom nije besmisleno trpljenje. Ne! To je odricanje u ljubavi od života koji se daje, ne bez veze, samo tako da se da, nego u onoj ulozi i u onim okolnostima u kojima svatko od nas živi i u kojima je pozvan s ljubavlju i strpljivošću uzimati križ svoje svakodnevnice, kako bi tim stekao život ne samo za sebe, nego i za druge oko sebe, za svoju obitelj, prijatelje, poznanike, radne kolege, susjede, ali i progonjene, izbjeglice, one na rubovima Crkve i društva, ma sve one koji nas trebaju da im se u njihovoj potrebi učinimo bližnjima. Samo tako će odgovor i onih na koje se odnosi prvo pitanje: «Što ljudi kažu tko sam ja?», možda od negativnog postati pozitivan. I tad će i oni, zbog naše vjere u Isusa Krista potvrđene Kristovim djelima, djelima ljubavi i sebedarja koja smo u svakodnevnom životu i prema svima, a osobito najpotrebnijima, dužni činiti, biti bliže onima kojima Krist postavlja pitanje: «A vi, što vi kažete tko sam ja?» i koji na to pitanje zajedno s Petrom i cijelom Crkvom odgovaraju: «Ti si Pomazanik – Krist!»