Uz Biskupsku sinodu o mladima
Razlučiti poziv i biti kršćanin u svakom zvanju
Ovih dana se u Rimu slavi Biskupska sinoda kao privilegirano vrijeme dijaloga i razlučivanja u otvorenosti Duhu Svetome i njegovom nadahnuću, tijekom kojega izabrani biskupi, u zajedništvu s Papom i osluškujući predstavnike drugih vjernika, razmjenjuju mišljenja i traže odgovore na konkretna pastoralna pitanja. Ovaj su se put sinodalni oci okupili oko teme: „Mladi, vjera i razlučivanje zvanja.“ Kad kažemo „razlučivanje zvanja“, onda nam najprije padnu na pamet duhovna zvanja. Biskupska sinoda se, međutim, ne želi ograničiti samo na duhovna zvanja, nego u svoje promišljanje želi uključiti „poziv na ljubav (koji) poprima za svakog pojedinca konkretni oblik u svakodnevnom životu kroz niz izborâ, koji uobličuju životni stalež (brak, zaređeno svećeništvo, posvećeni život i drugo), zvanje, vrstu društvenog i političkog angažmana, stil života, upravljanje vremenom i novcem itd.“ (Pripremni dokument). Ona, zapravo, želi nastaviti prijeđeni put u trima prethodnim sinodama i dvjema posinodalnim apostolskim pobudnicama (Evangelii gaudium i Amoris laetitia), propitkujući „se o tome kako pratiti mlade na putu prepoznavanja i prihvaćanja poziva na ljubav i život u punini, i ujedno zatražiti od samih mladih da joj pomognu utvrditi najplodonosnije načine naviještanja Radosne vijesti u današnjem vremenu“ (Pripremni dokument). U ovu temu se veoma dobro uklapa i današnji evanđeoski ulomak jer svaki životni poziv može biti promatran u svijetlu ovog evanđeoskog dijaloga između Isusa i nekog mladića. Razlika koja se može, a i treba dogoditi samo je ishod. U ovom se, naime, dijalogu između mladića i Isusovog poziva ispriječio „velik imetak.“ To je ono što i danas mnoge priječi da se odazovu Isusovom pozivu koji je uvijek poziv na nasljedovanje, ono njegovo: „Dođi i idi za mnom.“
Biskupska sinoda o mladima i njezino proširenje promišljanja o zvanju na sva zvanja, pomogla nam je da Isusov poziv gledamo u širem kontekstu. Želio bih se u tom širem kontekstu, nadovezujući se na prošlonedjeljno razmišljanje, posebno zaustaviti na pozivu na brak i obitelj jer je to poziv koji na osobit način uključuje Isusov radikalni poziv da ga slijedimo u ljubavi i služenju drugima. U tom se pozivu na brak i obitelj nalazi sva ljepota onog Isusovog pogleda kojim on s ljubavlju gleda mlade ljude u onom pogledu koji oni zaljubljeno upućuju jedno drugome. Ali se također u onoj mladićevoj nespremnosti sve ostaviti i krenuti za njim u služenju i ljubavi, nalazi i srž problema. Neodazivanje mladih na taj Isusov poziv, nesposobnost razlučiti što je to na što ih zove i tome spremno reći svoj da, pokazuju da danas nemamo samo problem sa zvanjima, od kojih osobito spominjemo zvanje na brak i obitelj, nego i s obitelji. Zvanje je, naime, plod procesa koji počinje u obitelji. Obitelj prirodni ambijent u kojemu se otvaramo svom životnom pozivu. Od toga kakvu ću sliku vidjeti u obitelji, kakvi će mi se dojmovi utisnuti u pamćenje, najviše ovisi buduća ravnoteža moje osobnosti i kvaliteta mog uključivanja u veliku društvenu zajednicu, a s tim i odziv na onaj poziv koji Bog ima sa mnom u Crkvi i društvu koji se, za veliku većinu, opet pretvara u poziv na brak i obitelj.
Ipak, da ne bismo rekli da je samo obitelj problem, trebamo napraviti korak dalje i reći da nije samo tu problem nego da je problem još i više u odgovoru na onaj temeljni poziv koji prožima sve druge pozive, uključujući i poziv na kršćanski brak i obitelj. I upravo taj temeljni poziv, poziv biti kršćani u različitim zvanjima i zanimanjima, počiva na onom da nas Isus „pogleda, zavoli“, pa onda zahtjeva sve ostaviti i krenuti za njim. A danas je, kao i u slučaju mladića iz današnjeg evanđelje, problem sve ostaviti i krenuti za Isusom. Toliko smo toga nebitnog učinili bitnim. I zato nismo spremni sve ostaviti za Isusa. Pod ovim mislim na sve ono što nas priječi biti potpuno njegovi, a u što danas spada i sve prisutniji stil prilagođavanja Krista sebi, a ne sebe Kristu. Iz današnjeg evanđeoskog dijaloga, ali i iz ulomka iz Poslanice Hebrejima o živoj i djelotvornoj Božjoj riječi oštrijoj „od svakoga dvosjekla mača“ koja „prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu“, saznajemo da Isusu nisu dovoljni polovični odgovori na njegov poziv. Za njega kršćani – kršćani su svi oni i samo oni koji idu za njim – ne mogu biti čak niti oni koji svoje nasljedovanje ograničavaju samo na deset Božjih zapovjedi. Za njega nije dovoljno ne ubiti, ne činiti preljuba, ne krasti, ne svjedočiti lažno, ne otimati, poštivati svog oca i majku. Isusu je potrebno više. Potrebno ga je slijediti. To je onaj pravi duh mudrosti o kojemu nam je danas progovorio ulomak iz Knjige Mudrosti koji nam je ponuđen kao prvo čitanje. Mnogi nisu, nažalost, došli do razine da to shvate. Onaj „netko“ koji je to shvatio, kojemu je ta mudrost bila darovana, vidio je Isusov pogled pun ljubavi i čuo njegov poziv, ali ga nije bio spreman prihvatiti jer „imaše velik imetak.“ Isus mu nije bio sve. I zato „ode žalostan.“ I među nama, današnjim kršćanima, postoje mnogi koji su dobili tu mudrost i čuju Isusov poziv, ali se ipak radije odlučuju za „velik imetak.“ Radije biraju ono svoje, nego ono što im nudi Isus. I misle da to ne može biti drugačije. To je ono snebivanje učenika: „Pa tko se onda može spasit?“ Na to pitanje Isus i danas odgovara: „Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!“
S vjerom da je tako, da je Bogu sve moguće pa i to da svatko od nas pronađe svoj životni poziv i ostvari ga nasljedujući Isusa, želim ovo razmišljanje završiti molitvom pape Franje za Biskupsku sinodu o mladima:
Gospodine Isuse,
tvoja Crkva na putu prema Sinodi
svoj pogled usmjerava prema mladima čitavoga svijeta.
Molimo te da oni hrabro uzmu svoj život u svoje ruke,
budu usmjereni na najljepše i najdublje stvari
i uvijek čuvaju slobodno srce.
Pomozi im da,
praćeni mudrim i velikodušnim predvoditeljima,
odgovore onom pozivu koji ti svakom od njih upućuješ,
kako bi mogli ostvariti vlastiti životni program i bili sretni.
Zadrži njihovo srce otvoreno za velike snove
i učini ih pozornima na dobro braće.
Poput voljenog učenika
neka i oni budu pod križem
kako bi mogli primiti tvoju majku i prihvatiti je kao tvoj dar.
Neka budu svjedoci tvoga uskrsnuća
i znaju te živog prepoznati pokraj sebe
navješćujući s radošću da si ti Gospodin.
Amen.
Za one koji žele više:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=846
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=3558