„Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.“
3. korizmena nedjelja (B)
Isus u današnjem evanđelju čisti jeruzalemski hram od svega onoga što ga obeščašćuje: „Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku.“ I istovremeno sebe samoga nudi kao novi hram: „Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići.“ Čini to da bi nam dao primjer. I da bi nam omogućio da i mi po njemu i s njim možemo postati obnovljeni hramovi Božji.
Bog je to nastojao učiniti već u Starom zavjetu. Zato je svom narodu ponudio pomoć u zapovijedima koje su nam danas naviještene kao prvo čitanje. Temeljna misao svih Božjih zapovijedi, a u konačnici i cijelog starozavjetnog saveza s Bogom, izražava rečenica: „Ja sam Gospodin, Bog tvoj.“ Bog svom narodu poručuje da je on njihov Bog. I da su oni njegovi. Zapovijedi i njihovo vršenje su njegova ponuda i smjerokaz da bi im Bog, koji je za njih „naš Bog“, takav i ostao. I da bi oni ostali njegovi. Ovo je bio smisao i žrtava koje su u hramu prinosili Bogu. One nisu bile, iako su ih oni tako shvaćali, naknada Bogu za njegove milosti. Bogu ne trebaju naše žrtve. Žrtve su postoje da bi njih približile Bogu, a ne obrnuto. Bog im je i sa žrtvama i bez žrtava bio blizu. On je i sa žrtvama i bez žrtava za njih bio „naš Bog“. Oni su to zaboravili. U svoj odnos s Bogom su uveli trgovinu. I izgubiti su Boga. I Bog je izgubio njih. Zato je Isus ljut na trgovinu.
To nije opasnost samo za starozavjetnog čovjeka. Isto iskušenje ima i novozavjetni čovjek. I on lako u svoj odnos s Bogom uvede trgovinu. I izgubi Boga, ali i Bog njega. Trgovina u odnosu s Bogom je uvijek prisutna kad mislimo da žrtvama možemo sebi približiti Boga i zaboravimo da je smisao žrtve nas približiti Bogu. Zato je Bog u Novom zavjetu naš odnos s Bogom, kako bi nam on zauvijek ostao Bog naš, sažeo u osobu „Krista raspetoga“. On je onaj hram koji će biti razrušen, ali i ponovno podignut o kojemu je Isus progovorio kao znamenju. On koji je, kako kaže ulomak iz Prve poslanice Korinćanima koji nam je naviješten kao drugo čitanje, „Židovima sablazan, poganima ludost“, „pozvanima (je)… – i Židovima i Grcima, Krist, Božja snaga i Božja mudrost.“ U njemu nam je otkrivena slika novoga čovjeka, dogodilo se novo stvaranje, neizmjerno bolje od onog prvog. Kao što je i ovaj novi hram daleko bolji od onoga staroga. Ovo nije lako razumjeti i prihvatiti. Odatle pojmovi sablazan i ludost onih koji su ostali samo Židovi i Grci, a to su svi oni koji ne prihvaćaju Isusa. Ali to što nije lako, ne znači da je i nemoguće onima koji su vjerom svom Židovi i Grci pridružiti pojam pozvani i tim postali hramovi Duha Svetoga i članovi mističnog tijela Kristova – Crkve. A to su svi oni koji prihvaćaju Isusa i vjeruju u njega.
Po sakramentima kršćanske inicijacije među te pozvane smo se uključili i mi koji se u ovom korizmenom vremenu pripravljamo za središnju proslavu vazmenog otajstva muke, smrti i uskrsnuća „Krista raspetoga“, koje je prenerazilo Židove i sablaznilo Grke. Neka nas svijest o tome da smo pozvani potakne i na svijest o tome da smo kao pozvani i sami postali hramovi koji u međusobnoj povezanosti čine Hram. To je, ta svijest da smo hramovi koji čine Hram, preduvjet je da bismo zatim mogli u Gospodinovoj gorljivosti počistili svoje hramove izbacivši iz njih, jednako odlučni kao i Isus u današnjem evanđelju, sve ono što im ne doliči, osobito sve ono što daje i najmanji privid trgovine i trgovačkog odnosa s Bogom i bližnjima. Samo tako možemo doprinijeti ljepoti našeg zajedničkog Hrama – Crkve, kako bi ona obnovljena, u ovom svijetu i vremenu ponovo mogla zasjati kao zajednica pozvanih, onih koji se, življenjem po zapovijedima i otvoreni Božjem milosnom djelovanju, iz dana u dan trude biti što sličniji novom čovjeku, Kristu raspetome, kojeg propovijedamo i u kojemu prepoznajemo čovjeka učinjenog po Božjoj mjeri.
Za one koji žele više:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=3111