Naš novi premijer je, s timom koji će to provoditi, predstavio program nove Hrvatske vlade. Taj program je, prema njihovom mišljenju, temelj za gospodarsku obnovu hrvatskog društva. Iako oporba ne misli da je to tako, mislim da bismo svi mi, uključujući i članove političke oporbe i sve druge kritičare trenutnog političkog trenutka u Hrvatskoj, željeli da bude tako. Kao katolički vjernici mi smo osim dobrih želja ovoj Vladi, kao i svim dosadašnjim i budućim, pozvani pomagati da to tako i bude, kako svojim doprinosom boljitku ovog društva, što ne isključuje nego dapače pretpostavlja i konstruktivnu kritiku, tako još više svojim molitvama.
I sv. Luka, autor današnjeg evanđeoskog ulomka, na početku svog evanđelja, riječ je o prvom dijelu današnjeg evanđeoskog ulomka, iznosi svoj program. Njegov je program bio pomno ispitati, a onda i napisati „izvješće o događajima koji se ispuniše među nama, kako nam to od početka predadoše oni koji su bili očevici i sluge Riječi“, kako bi se Teofil kojemu piše, a u tom Teofilu svi oni koji ljube Boga jer to sugerira njegovo ime, mogli osvjedočiti o pouzdanosti vjere u kojoj su poučeni. Nije niti potrebno govoriti je li sv. Luka uspio ostvariti svoj program. O tome najbolje govori činjenica da je njegovo evanđelje, kao i drugi tekst koji zovemo Djela apostolska u kojemu je iz prve ruke opisao život prve Crkve, prepoznato kao kanonsko te da se i danas čita i one koji ga čitaju, današnje Teofile, uvjerava u pouzdanost onoga o čemu piše.
I Isus iz Nazareta u drugom dijelu današnjeg evanđeoskog ulomka iznosi svoj program. To je dio Lukinog evanđelja kojim Isus u svom gradu Nazaretu započinje svoje javno djelovanje. Njegov program glasi: „Duh Gospodnji na meni je jer me pomaza! On me posla blagovjesnikom biti siromasima,proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu milosti Gospodnje.“
Nadahnuće za ovaj svoj program Isus je pronašao u Svetom pismu, odnosno u ulomku iz proroka Izaije za koji kaže da se odnosio na njega i na njegovo vrijeme: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima.“ No, ono što je još važnije od toga gdje ga je pronašao, je to da je on taj program uistinu i ostvario hodajući zemljom i čineći dobro, oslobađajući od robovanja zla svijet i svakog pojedinog čovjeka koji se s njim istinski susreo i omogućujući svima po vazmenom otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća susret s Božjom milošću.
Isusov program nije samo njegov. Taj program je također i program njegovog naroda, Crkve, i svakog njezinog člana. Taj se Isusov program osobito dobro uklapa u naš Izvanredni jubilej milosrđa koje je on došao objaviti i kojemu je bio živa prisutnost među nama. Crkva je, ali i svaki kršćanin po sakramentima krštenje i potvrde, pomazana Duhom Svetim i poslana u svijet da se, nadahnuta na evanđelju, u Isusovo ime učini blagovjesnicom Božjeg milosrđa u kojemu i po kojemu nam je moguće oslobođenje od robovanja zlu i pobjeda nad grijehom.
Isus je do kraja ispunio svoj program. Iako ga i Crkva ispunja u većoj ili manjoj mjeri već dva tisućljeća, priznajemo ipak da uvijek i nije bila na visini te zadaće. Budući da se još nalazimo u tjednu molitve za jedinstvo kršćana tek ću spomenuti trajnu sablazan razjedinjenosti Crkve. Ova razjedinjenost, kao i druge stvari koje nam se događaju, a nisu u skladu s Isusovim programom, ne treba, međutim, biti pripisana Crkvi kao takvoj nego treba biti pripisana nama kršćanima koji smo, napuštajući Kristov program i njegove interese, dozvolili da nas zavedu neki drugi programi i interesi. Mi kršćani pojedinačno, a ne Crkva kao taka, nismo uvijek bili na visini svoje zadaće i veličanstvenog programa koji smo prihvatili svojim biti kršćani kao svoje životno poslanje.
Ni u slučaju Crkve, kojoj svatko od nas čini svoj dio, ni našem osobnom slučaju ne možemo se zaustaviti samo na konstataciji da nismo uvijek bili na visini zadaće koju smo dobili, nego se trebamo pitati što nam je učiniti da se u Crkvi, ali i u našem vlastitom životu, Kristov program, koji je i naš program, počne ostvarivati. Odgovori na ovo pitanje mogu biti različiti. Ipak, mislim da se, u osnovi, iz Isusovog propovijedanja i življenja po Duhu Svetome kojim je pomazan i poslan biti blagovjesnik oslobođenja i ponove uspostave onoga što smo grijehom izgubili, nalazi usmjerenost prema nebeskom Ocu kojega on svojom prisutnošću objavljuje. Na tu osnovu, koja je temeljna, Isus je, u skladu s programom koji je iznio u današnjem evanđelju, nadovezao oplemenjivanje ovozemaljske stvarnosti, potičući, ozdravljajući i ljubeći konkretnog čovjeka u konkretnoj povijesnoj stvarnosti i na konkretnom mjestu.
I mi smo pozvani biti usmjereni prema vječnoj budućnosti u zajedništvu s nebeskim Ocem. To je naš cilj i smisao našeg postojanja, temelj koji nam je svojim programom Isus Krist zaslužio te omogućio da to može postati i naš životni program. Ova usmjerenost prema Bogu nam ne dozvoljava zanemarivanje ovozemaljske stvarnosti i svagdanjeg zalaganja oko izgradnje boljeg svijeta nego nas, dapače, potiče da u Kristovo ime krenemo u susret svakom čovjeku, osobito onima koji su među nama najpotrebniji, kako bismo mu, osluškujući Kristove riječi i gledajući u njegov primjer, postali svjedoci Božje milosrdne ljubavi. U onoj mjeri u kojoj to uspijemo, u toj mjeri će Isusov životni program koji nam je danas naviješten, a koji je i naš program, biti ostvaren u Crkvi i po Crkvi u ovom našem svijetu i vremenu.