I današnji evanđeoski ulomak nas nastavlja upoznavati s Isusovim ukazanjima učenicima nakon uskrsnuća. Za prvo od njih smo saznali iz pripovijesti dvojice učenika koji Isusa „prepoznaše u lomljenju kruha“. Radi se o ukazanju učenicima na putu u Emaus. Dok su oni o tome razgovarali, Isus se u Lukinom evanđelju ukazao po prvi put i svima zajedno: „Stane Isus posred njih i reče im: „Mir vama!“ U oba ova slučaja, a tako je bilo i s izvještajima koje smo proteklih tjedana čitali iz pera drugih evanđelista, u oči najprije upada zbunjenost i prestrašenost učenika, koja se tijekom susreta malo pomalo pretvara u veliku radost, koja na kraju, nakon što im uskrsnuli Isus objasni ono što se dogodilo ili, kako kaže evanđelist Luka, nakon što im „otvori pamet da razumiju Pisma“, postaje poslanje: „Vi ste tome svjedoci.“
Što je razlog ove zbunjenosti i prestrašenosti, koja se postupno pretvara u radost i postaje navještaj? Odgovor na ovo pitanje djelomično možemo pronaći u ulomku iz Djela apostolskih koji nam prenosi konkretan primjer kako su Isusovi učenici, u ovom slučaju sam Petar, izvršavali to svoje svjedočko poslanje. U tom, naime, ulomku imamo, s jedne strane, jasno iznesenu optužnicu koju Petar iznosi protiv Izraelaca: „Začetnika života ubiste.“ I imamo, s druge strane, još jasniju poruku da Isusovo uskrsnuće od mrtvih, čemu su učenici svjedoci, nije razlog za strah. Isus nije umro zato što su to oni htjeli, nego zato da ispuni ono što „Bog … unaprijed navijesti po ustima svih proroka.“ I još važnije! Isus nije uskrsnuo da bi se osvetio. Isus je uskrsnuo da bi sve spasio: „Braćo, znam da ste ono uradili iz neznanja kao i glavari vaši. … Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.“ Ista ova optužnica koju je Petar iznio protiv Izraelaca odnosi se i na samog Petra, a i ostale učenike. I oni su izdali, zatajili i ostavili Isusa u njegovim najtežim trenucima. Boljelo ih je to. Stidjeli su se toga. Zato im u prvom trenutku pojava uskrsloga Isusa izaziva nelagodu i strah. U razgovoru s njim, dok ga gledaju i slušaju, shvaćaju da su i oni sve ono što su učinili, učinili u neznanju, da im se uskrsnuli Isus neće osvetiti zato što su ga napustili, da ih, u konačnici, uskrsnuli Isus prima opet natrag, da mogu i trebaju biti ponovo njegovi učenici, da su oni, usprkos svim svojim ograničenjima i slabostima, samo dio, ali i svjedoci, šireg Božjeg plana spasenja koji je Bog izveo u Isusu koji je Krist, ali Krist drugačiji od onoga kojega su oni zamišljali dok su se, prema Lukinom evanđelju, uoči muke prepirali o tome tko je među njima najveći. Iako ih je Isus i prije na to upozoravao, oni tek u tom trenutku susreta s uskrsnulim Isusom shvaćaju da je pisano: „Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.“ Istovremeno shvaćaju i da im je oprošteno, da je Isus, kako kaže ulomak iz Prve poslanice svetoga Ivana apostola koji nam je ponuđen kao drugo čitanje, „pomirnica za grijehe naše, i ne samo nape nego svega svijeta“. I da je sve što se od njih traži da više ne griješe, ali i da ne zaborave:„Ako tko i sagriješi, zagovornika imamo kod Oca – Isus Krista, Pravednika.“
Današnji čovjek u svojim izborima nije puno drugačiji od Izraelaca Isusovog vremena, kao što ni mi današnji kršćani, ponekad se to s pravom čini, nismo puno drukčiji od Isusovih učenika prije uskrsnuća. Koliko li se samo puta zato svaki dan ponovo i u ovom našem svijetu i vremenu ponavlja razlog za optužnicu: „Začetnika života ubiste“? I puno puta to nije zato što je današnji čovjek loš, kao što ni Isusovo odbacivanje nije bilo zato što su njegovi suvremenici bili loši. Ne. I danas je to, kao i jučer, najčešće zbog neznanja. Isto je i s nama današnjim kršćanima. Mislimo da činimo dobro,a zapravo činimo zlo. I mislimo da znamo, a zapravo ne znamo, jer ne razumijemo, kao što ni apostoli nisu razumjeli Isusa prije muke. I zato činimo krive izbore. Biramo sporedne stvari, a ono bitno nam izmiče. Molimo na različite načine da nam se „daruje ubojica“, a „začetnika života“ ubijamo.
Zato bismo u ovom uskrsnom vremenu mi kršćani najprije sami trebali susresti uskrsnulog Isusa. Susret s uskrsnulim Isusom treba najprije nas osloboditi od naše zbunjenost i prestrašenost. Mi najprije trebamo osjetiti radost zbog njegovog uskrsnuća, povjerovati da je on stvaran, živ među nama. Do tog susreta s uskrsnulim Isusom ne može doći bez međusobno zajedništvo s braćom i sestrama u dvorani posljednje večere, jedan od prepoznatljivih znakova tog zajedništva je „lomljenja kruha“, tijekom koje se uvijek ponovo u Crkvi događa naše druženje s uskrsnulim Isusom. On je na tim susretima, koje mi poznajemo kao nedjeljna euharistijska slavlja, uvijek ponovo sposoban osloboditi nas od naše zbunjenosti i prestrašenost. Ta su slavlja uvijek nova prilika da nam uskrsnuli Isus učvrstiti našu vjeru, da nam povrati onu izvornu radost tako što će nam otvoriti nam pamet za razumijevanje Pisma i onih otajstava spasenja koji su se dogodili u njemu, u konkretnim svakodnevnim okolnostima života koji živimo sa svim njegovim dobrim, ali i lošim značajkama.
Samo tako ćemo moći ispuniti svoju zadaću da i mi, poput apostola, u svom svijetu i vremenu budemo radosni svjedoci Isusove muke, smrti i uskrsnuća koju na svakom euharistijskom slavlju, našem vjerničkom susretu s našim uskrsnulim Gospodinom, dobivamo završnim pozivom koji je ujedno i poslanje: „Idite u miru!“ To, međutim, poslanje uvijek treba voditi računa o dvjema dimenzijama svjedočkog poslanja koje nam je predstavio Petar. Prva je sadržana u onom jasnom iznošenju optužnice: „Začetnika života ubiste.“ Ovo jasno iznošenje optužnice, bez ikakvog uvijanja, od nas kršćana, nas Crkve, zahtjeva da uvijek ustrajavamo u autentičnom kršćanskom naučavanju, nazivajući stvari njihovim imenima i govoreći istinu bez obzira na cijenu, koliko god da ona ne odgovarala ušima suvremenog čovjeka. Druga se, a bojim se da smo u ovom često znali zakazati u prethodnim razdobljima ili je u najmanju ruku nismo znali jasno prikazati, odnosi na to da kod iznošenja istine nikad ne zaboravimo ono: „Znam da ste ono uradili iz neznanja“, a što se treba pretvoriti u poziv na obraćenje: „Pokajte se dakle i obratite da se izbrišu grijesi vaši.“ Poziv je to koji počiva na uvjerenju, ali u osobnom iskustvu onih koji su susreli uskrsloga Isusa, da uskrsnuli Isus za svakoga ima razumijevanja, da on nikoga ne odbacuje, da svima nudi drugu priliku, da je on milosrdni Bog koji ni nas ne šalje da osuđujemo, nego nas šalje da svjedočimo njegovu muku, smrt i uskrsnuće propovijedajući u njegovo ime „obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.“