Danas je nedjelja Dobrog pastira. Crkva je od svojih početaka Isusa predočavala kao Dobrog pastira. Poticaj za to su joj bili prekrasni biblijski tekstovi koji govore o Bogu kao pastiru odabranog naroda, među kojima posebno mjesto zauzima deseto poglavlje Ivanovog evanđelja, u kojemu Isus samog sebe poistovjećuje s pastirom, a iz kojeg se svake godine u ovoj nedjelji čita jedan ulomak. U ovoj nedjelji ne razmišljamo samo o Isusu kao Dobrom pastiru, nego i o svima onima koji će u vremenu nastaviti njegovu pastirsku službu u Crkvi. Zato je ova nedjelja i nedjelja u kojoj razmišljamo o duhovnim zvanjima i molimo Dobrog pastira, u čijem samilosnom pogledu „svako zvanje u Crkvi ima svoj izvor“, kako nam to poručuje papa Franjo u poruci za 53. svjetski dan molitve za duhovna zvanja, da svojoj Crkvi dade dovoljan broj dobrih pastira, svetih svećenika, redovnika i redovnica.
Molitva za zvanja, u prvom se redu odnosi na nova duhovna zvanja. Vjerujem da nije potrebno posebno isticati krizu zvanja koja je postala stvarnost i naše Crkve. Što po ovom pitanju mi možemo učiniti? Najmanje što možemo, a i moramo učiniti je molitva za nove svećenike, nove redovnike i redovnice. Uz molitvu, koja je na svoj način i razmišljanje o našoj osobnoj odgovornosti za zvanja, zasigurno ide i poticanje one koji razmišljaju o duhovngom pozivu, onih koji osjećaju da ih Bog zove da budu hrabri i da se odazovu. Koliko god da se to činilo teško, a jest teško jer duhovni poziv sa sobom nosi odricanje, isplati se biti sveti svećenik, sveti redovnik, sveta redovnica. Naglašavam ovo ‘sveti’ jer mi se upravo to čini važno za zvanja i njihovu budućnost. Trebaju nam, naime, sveti svećenici – poput našeg sv. Leopolda Bogdana Mandića koji nas sve ovih dana, a i u cijeloj ovoj godini Izvanrednog jubileja milosrđa očarava svojim svetačkim primjerom – ili bar oni koji će se svaki dan ponovo truditi to biti, ili nam svećenici uopće ne trebaju.
Naša molitva za duhovna zvanja se zato ne smije zaustaviti samo na molitvi za buduće svećenike, redovnike i redovnice. Ona u sebi treba uključivati i molitvu za sadašnje svećenike, redovnike i redovnice, biskupe i papu. Trebamo moliti da budemo sveti, da budemo dobri pastiri po Isusovu primjeru, da ne budemo razbojnici i kradljivci kojima je nakana ukrasti, zaklati i pogubiti, nego oni koji u svemu što čine, pokazuju da su im svojstvene značajke dobrog pastira, da poznaju svoje ovce i ovce njih, da ih uvode u sigurnost ovčinjaka i izvode ih na obilne pašnjake, a ne na klanje. Ova naša molitva za nas koji već jesmo svećenici i posvećene osobe važna je ne samo za sadašnjost nego i za budućnost duhovnog poziva u Crkvi. Naime, uz sve rašireniji hedonistički mentalitet, krizu obitelji i svih tradicionalnih vrijednosti, pa i krizu zvanja uopće, među glavnim uzrocima krize duhovnih zvanja nalazi se loše svjedočanstvo nas sadašnjih svećenika i posvećenih osoba. Trebali bismo biti uzor, trebali bi se odlikovati svetošću života, trebali bi biti ne samo pastiri, nego dobri pastiri, a često to nismo. Nažalost, postoje slučajevi u kojima smo se od pastira pretvorili u kradljivce i razbojnike, vukove grabežljive. Pogrešno je, međutim, kroz izdvojene loše primjere suditi sve svećenike i sve posvećene osobe, a to se čini. Umjesto toga molimo za nas svećenike, molimo da bi bili onakvi kakve nas Bog želi, da bi bili pastiri po uzoru na Krista Dobrog pastira.
Ipak, koliko god da smo mi svećenici važni za pastoral zvanja jer se po našoj „službi uprisutnjuje Isusova riječ, koji je rekao: ‘Ja sam vrata ovcama … Ja sam pastir dobri“ i kojima je „pastoral zvanja … temeljni dio njihove pastoralne službe“, u procesu sazrijevanja zvanja osim nas ima veliku važnost i odgovornost i cjelokupna crkvena zajednice. „Božji se poziv zbiva posredstvom zajednice“, piše papa Franjo u spomenutoj poruci i nastavlja: „Bog nas poziva da postanemo dijelom Crkve i, nakon što postignemo određeni stupanj zrelosti u njoj, on nam daje točno određeni poziv. Zvanje je put kojim se kroči zajedno s braćom i sestrama koje nam je Gospodin dao: to je poziv koji odiše zajedništvom. Crkvena dinamika poziva … uspostavlja zajedništvo u kojem je ravnodušnost pobijeđena ljubavlju, jer zahtjeva da iziđemo iz sebe samih i stavimo svoj život u službu Božjeg nauma, prigrljujući povijesne okolnosti njegova svetoga naroda.“ U duhu ovih misli papa potiče „sve vjernike da preuzmu svoj dio odgovornosti u pogledu brige i razlučivanja zvanja“ koja se „rađaju u Crkvi“, „rastu u Crkvi“ i koja Crkva „podupire“.
Zato u ovoj nedjelji nije dovoljno razmišljati samo o zvanjima drugih. U ovoj smo nedjelji pozvani također razmišljati i o svojoj pastirskoj ulozi u Crkvi, a u skladu s onom već iznesenom tvrdnjom da nam svima Bog u Crkvi „daje točno određeni poziv.“ Samo u ozračju promišljanja vlastite pastirske uloge biti će moguće da u crkvenoj zajednici niknu ona zvanja koja su potrebna toj konkretnoj crkvenoj zajednici, ali i cijeloj Crkvi jer, kako ističe papa „nitko nije pozvan isključivo za određeni kraj, za neku skupinu ili crkveni pokret, već za Crkvu i za svijet.“ Ovom želim nadodati to da se, želimo li dostići taj cilj, ne trebaju samo svećenici i posvećene osobe ugledati u Isusa, nego to trebaju činiti i svi kršćani. Svi kršćanin, a po pojedincima i cijele naše kršćanske zajednice, su pozvani svoj svakidašnji život usklađivati sa značajkama pastira koje nam je prenijelo današnje evanđelje, trudeći se iz svog života izbaciti sve ono što nas čini ili može učiniti kradljivcima i razbojnicima. Neka nam u toj našoj zadaći biti pastiri i kao pojedinci i kao zajednice pomogne i molitva pape Franje kojom je završio svoju poruku za ovogodišnji 53. svjetski dan molitve za duhovna zvanja:
„Milosrdni Oče, koji si dao svoga Sina za naše spasenje i trajno nas podupireš darovima svoga Duha, daj nam žive, gorljive i radosne kršćanske zajednice, koje su izvor bratskoga života i koje kod mladih bude želju da se posvete Tebi i djelu evangelizacije. Podupri te zajednice u njihovu nastojanju da ponude odgovarajuću katehezu zvanja i putove posebnog posvećenja. Udijeli mudrost potrebnu za razlučivanje zvanja, tako da u svemu sja veličina tvoje milosrdne ljubavi. Neka Marija, Isusova Majka i odgojiteljica, zagovara za svaku kršćansku zajednicu, da, postavši plodnom po Duhu Svetom, bude izvor pravih zvanja u službi svetog Božjeg naroda.“