„Gospodinov poziv (nas) čini nositeljima jednog obećanja i, istodobno, od nas traži hrabrost preuzeti rizik s Njim i za Njega. … Ujedinimo (se) u molitvi i molimo Gospodina da nam pomogne otkriti njegov plan ljubavi za naše živote i udijeli nam hrabrost da odvažno i bez straha koračamo putem koji je od početka On izabrao za svakog od nas.“ (Papa Franjo)
4. vazmena nedjelja (C)
Crkva je od svojih početaka Isusa predočavala kao Dobrog pastira. Poticaj za to su joj bili prekrasni biblijski tekstovi koji govore o Bogu kao pastiru odabranog naroda, među kojima posebno mjesto zauzima deseto poglavlje Ivanovog evanđelja u kojemu Isus samog sebe poistovjećuje s pastirom, a iz kojeg se svake godine u ovoj nedjelji čitamo jedan ulomak. U ovoj nedjelji ne razmišljamo samo o Isusu kao Dobrom pastiru, nego i o svima onima koji će u vremenu nastaviti njegovu pastirsku službu. Zato je ova nedjelja u kojoj razmišljamo o duhovnim zvanjima i molimo Isusa, Dobrog pastira da svojoj Crkvi dade dovoljan broj dobrih pastira, svetih svećenika, redovnika i redovnica.
Molitva za zvanja, u prvom se redu odnosi na nova duhovna zvanja. Uz molitvu, koja je na svoj način i razmišljanje o našoj osobnoj odgovornosti za zvanja, zasigurno ide i poticanje one koji razmišljaju o duhovnom pozivu, onih koji osjećaju da ih Bog zove da budu hrabri i da se odazovu. Koliko god da se to činilo teško, a jest teško jer duhovni poziv sa sobom nosi odricanje od puno toga, isplati se biti sveti svećenik, sveti redovnik, sveta redovnica. Naglašavam ovo ‘sveti’ jer mi se upravo to čini važno za zvanja i njihovu budućnost. Trebaju nam, naime, sveti svećenici, ili bar oni koji će se svaki dan ponovo truditi to biti ili nam svećenici uopće ne trebaju.
Naša molitva za duhovna zvanja se ne smije zaustaviti samo na molitvi za buduće svećenike, redovnike i redovnice. Ona u sebi treba uključivati i molitvu za sadašnje svećenike, redovnike i redovnice, biskupe i papu da budu sveti, da budu dobri pastiri po Isusovu primjeru, da ne budemo razbojnici i kradljivci kojima je nakana ukrasti, zaklati i pogubiti, nego oni koji u svemu što čine, pokazuju da su im svojstvene značajke dobrog pastira, da poznaju svoje ovce i ovce njih, da ih uvode u sigurnost ovčinjaka i izvode ih na obilne pašnjake, a ne na klanje. Uz sve rašireniji hedonistički mentalitet, krizu obitelji i svih tradicionalnih vrijednosti, pa i krizu zvanja uopće, među uzrocima krize duhovnih zvanja danas vrlo visoko mjesto zauzima i loše svjedočanstvo nas sadašnjih svećenika, redovnika i redovnica. Trebali bismo biti uzor, trebali bismo se odlikovati svetošću života, trebali bismo biti ne samo pastiri, nego dobri pastiri, a često to nismo nego, nažalost, postoje slučajevi u kojima smo se od pastira pretvorili u kradljivce i razbojnike, vukove grabežljive. Pogrešno je, međutim, kroz izdvojene loše primjere suditi sve svećenike, a to se čini. Umjesto toga molite za nas svećenike, molite da bismo bili onakvi kakve nas Bog želi, da bi bili pastiri po uzoru na Krista Dobrog pastira.
Ipak, u ovoj nedjelji nije dovoljno razmišljati samo o zvanjima drugih, nego i o svojoj pastirskoj ulozi u Crkvi. Na tom je tragu i poruka pape Franje za 56. svjetski dan molitve za duhovna zvanja koju je naslovio: „Hrabrost da se preuzme rizik za Božje obećanje.“ U toj poruci, iz koje želim izvući njegove poruke i poticaje, on nas potiče na razmišljanje o tome „kako nas Gospodinov poziv čini nositeljima jednog obećanja i, istodobno, od nas traži hrabrost preuzeti rizik s Njim i za Njega.“ Ovo se odnosi „prvenstveno na poziv na kršćanski život koji svi primamo krštenjem i koji nas uči da život nije slučajnost već dar.“ Taj se dar dobiva u Crkvi koja „je naša majka“ pa je zato „moramo ljubiti kad na njenom licu vidimo bore krhkosti i grijeha te i mi samo moramo pridonositi tome da bude još ljepša, kako bi mogla svjedočiti Božju ljubav u svijetu.“ Ipak, ovaj se poziv ne iscrpljuje u Crkvi nego, upravo kroz ovaj poziv na svjedočenje Božje ljubavi u svijetu „nalazi svoj izraz u onim odlukama koje … pridonose rastu Božjeg kraljevstva u društvu.“ Papa pri tom misli „na one koji odluče sklopiti kršćansku ženidbu i zasnovati obitelj, kao i na mnoga zvanja vezana uz svijet rada i zanimanja, rad na karitativnom i polju solidarnosti, odgovorne društvene i druge zadaće i tako dalje“, a koja nas „čine nositeljima obećanja dobrote, ljubavi i pravde ne samo za nas same, nego i za društva i kulture u kojima živimo, kojima su potrebni hrabri kršćani i vjerodostojni svjedoci kraljevstva Božjega.“ Naravno, na to se nadovezuju i oni o kojima smo već govorili, oni koji su osjetili „oduševljenost za poziv na posvećeni život i svećeništvo“ kojima na „putu donošenja … odluke (za potpuno sebedarje i služenje evanđelju i braći) mogu stajati mnoge vrste unutarnjeg otpora, jednako kao što se u sredinama u kojima je sekularizacija uzela velikoga maha, u kojima se čini da nema mjesta za Boga i evanđelje, može lako podleći obeshrabrenju i biti ophrvan ‘umorom nade’.“ Papa sve mlade, bez obzira koji je njihov poziv, poziva: „Ne budite gluhi na Gospodinov poziv! Ako vas On zove na taj put … pouzdajte se u Njega. Ne dopustite da vas pred visokim vrhuncima na koje vas Gospodin zove obuzme strah koji nas paralizira.“ Za primjer im stavlja Mariju u čijem je životu „poziv bio ujedno i obećanje i rizik“, ali koja, iako joj „poslanje nije bilo lako … nije dopustila da strah prevagne.“ Potičući ih, na kraju, kroz pitanja da osjete da su i oni nositelji jednog obećanja, papa i sve nas poziva da „se ovaj Dan ujedinimo u molitvi i molimo Gospodina da nam pomogne otkriti njegov plan ljubavi za naše živote i udijeli nam hrabrost da odvažno i bez straha koračamo putem koji je od početka On izabrao za svakog od nas.“
Pa učinimo to. Odazovimo se ovom pozivu kako bismo i svi mi, danas barem po molitvi, mogli hrabro preuzeti rizik za Božje obećanje i, preuzimajući „na sebe rizik s Njim i za Njega“, sudjelovati u realizaciji tog Božjeg obećanja, kako u svom vlastitom životu, tako i u životu drugih, osobito naših mladih kojima smo pozvani biti svjedoci tog poziva, odnosno dobri pastiri u ime Isusa Krista, Dobrog pastira.
Za one koji žele više:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=1472
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=4016