Od samih početaka Crkva je Isusa predočavala kao Dobrog pastira. Poticaj za to su joj bili prekrasni biblijski tekstovi koji govore o Bogu kao pastiru odabranog naroda, među kojima posebno mjesto zauzima deseto poglavlje Ivanovog evanđelja u kojemu Isus samog sebe poistovjećuje s pastirom, a iz kojeg se svake godine u ovoj nedjelji čita jedan ulomak. Današnji ulomak želi predstaviti Isusa kao istinskog pastira naglašavajući ono što ga razlikuje od onih koji nisu pastiri nego su kradljivci. Dok su kradljivci i razbojnici oni koji ne ulaze na vrata, nego preskaču s namjerom da ukradu, zakolju i pogube, Isus je dobri pastir koji ulazi na vrata, pozna svoje ovce, zove ih imenom. I ovce za njim idu jer poznaju njegov glas koji ih uvodi u sigurnost i izvodi na obilne pašnjake. Isus je pastir koji dolazi da ovce „život imaju, u izobilju da ga imaju.“ Ovu posljednju misao proširuju i produbljuju ostala današnja čitanja, prikazujući Isusa kao onog koga je „Bog učinio i Gospodinom i Kristom“ za nas i djecu našu „i za sve one izdaleka, koje pozove Gospodin Boga naš“, odnosno kao onoga koji je trpio za nas i ostavio nam primjer da idemo stopama njegovim da bismo se, poput ovaca nakon lutanja, obratili k njemu, „pastiru i čuvaru duša svojih.“
U ovoj nedjelji ne razmišljamo samo o Isusu kao Dobrom pastiru, nego i o svima onima koji će u vremenu nastaviti njegovu pastirsku službu. Ovo je nedjelja u kojoj razmišljamo o duhovnim zvanjima i molimo Dobrog pastira da svojoj Crkvi dade dovoljan broj dobrih pastira, svetih svećenika i drugih Bogu posvećenih osoba. Molitva za zvanja se u prvom redu odnosi na nova duhovna zvanja. Vjerujem da nije potrebno posebno isticati krizu zvanja koja je razlog što je Crkva molitvi i razmišljanju o zvanjima posvetila jednu nedjelju. Što po ovom pitanju mi možemo učiniti? Najmanje što možemo učiniti iskrena je molitva za nova duhovna zvanja. Uz molitvu, koja je na svoj način i razmišljanje o našoj osobnoj odgovornosti za zvanja, ide i poticanje onih koji onih koji osjećaju da ih Bog zove da budu hrabri i da se odazovu. Koliko god da se to činilo teško, isplati se biti sveti svećenik, sveti redovnik, sveta redovnica. Naglašavam ovo ‘sveti’, jer to je ono što je doista važno za zvanja i njihovu budućnost. Trebaju nam sveti svećenici, ili bar oni koji će se svaki dan ponovo truditi to biti ili nam uopće ne trebaju svećenici. Naša molitva za duhovna zvanja se zato ne smije zaustaviti samo na molitvi za buduće svećenike, redovnike i redovnice. Ona treba uključivati i molitvu za nas sadašnje svećenike, redovnike i redovnice, za biskupe i papu. Molite da budemo sveti, da budemo dobri pastiri po Isusovu primjeru, da poznajemo svoje ovce i ovce nas, da ih uvodimo u sigurnost ovčinjaka i izvodimo na obilne pašnjake i da ne budemo razbojnici i kradljivci kojima je nakana ukrasti, zaklati i pogubiti. Ne postoji jedan uzrok krize zvanja i toga da je sve manje onih koji se odlučuju na svećenički i redovnički poziv. Uz sve rašireniji hedonistički mentalitet, krizu obitelji i svih tradicionalnih vrijednosti, pa i krizu zvanja uopće, među uzrocima krize duhovnih zvanja vrlo visoko mjesto zauzima i loše svjedočanstvo nas sadašnjih svećenika, redovnika i redovnica. Trebamo biti uzor, trebamo se odlikovati svetošću života, trebamo biti ne samo pastiri, nego dobri pastiri, a često to nismo. Ne smo to da nismo dobri pastiri nego, nažalost, postoje slučajevi u kojima smo se od pastira pretvorili u kradljivce i razbojnike, vukove grabežljive. Pogrešno je, međutim, kroz izdvojene loše primjere, pa i nečije osobne padove, suditi sve svećenike, sve redovnike i redovnice, generalizirati stvari, a to se čini. Umjesto toga molimo za svećenike, molimo da bi bili onakvi svećenici, redovnici i redovnice kakvima nas Bog želi, da bi bili pastiri po uzoru na Krista Dobrog pastira.
Današnja nedjelja Dobrog pastira potiče nas i na razmišljanje o vlastitoj pastirskoj ulozi u svijetu i vremenu u kojemu živimo. Ne trebaju se samo svećenici, redovnici i redovnice, ugledati u Isusa i njegovu ulogu Dobrog pastira. To trebaju činiti i svi kršćani. Često se ponašamo se kao da smo rođeni samo zato da smo se trudili svoj život od rođenja do smrti učiniti što zanimljivijim, zabavnijim, bezbrižnijim, a zaboravljamo da nas je, kao i Isusa, našeg Spasitelja i Dobrog pastira, Bog poslao u svijet sa sasvim posebnim zadatkom da svatko od nas u svojoj životnoj ulozi bude dobri pastir. Zato se svaki kršćanin treba truditi iz svog života izbaciti sve ono što nas čini ili može učiniti kradljivcima i razbojnicima i svoj život usklađivati sa značajkama Dobrog pastira koje nam je prenijelo današnje evanđelje.