Evanđelist Marko vrlo sažeto opisuje jedan događaj iz Isusovog života. Riječ je o ozdravljenju jednog gubavca. On tim ne želi Isusa opisati samo kao čovjeka suosjećanja, iako je i to bio, ili kao čudotvorca koji ozdravlja, iako je i to bio, nego i kao spasitelja. Guba je bolest koje je čovjeka činila nečistim, tako i toliko da ga je, kako smo vidjeli u veoma strogim i nedvosmislenim odredbama ulomka iz Levitskog zakonika koji nam je ponuđen kao prvo čitanje, udaljavala iz ljudskog društva kako bi se izbjegla opasnost da se tom bolešću i drugi zaraze. Tom fizičkom zlu pripisivalo se i moralno značenje tako da se gubavca, premda je fizički bio živ, i fizički i moralno smatralo mrtvim. Važno je ovo shvatiti da bismo na pravi način mogli razmišljati o značenju događaja ozdravljenja gubavca koje nam današnja liturgija nudi za razmišljanje.
Što je zapravo guba? Guba ili Hansenova bolest, nazvana po norveškom liječniku koji je 1873. godine identificirano njezinog uzročnika, kronično je zarazno oboljenje koje se češće susreće u područjima sa vlažnom i toplom klimom. Uzročnik je Mycobacterium leprae (Hansenov bacil). Za infekciju je odgovoran dugotrajni kontakt sa oboljelim. Faktori koji doprinose obolijevanju su loša higijena, loša prehrana, pothranjenost zbog nekog drugog oboljenja, veća gustoća stanovanja i drugo. Češći je izravan način dobivanja infekcije od neizravnog. Guba za posljedicu ima stvaranje ožiljaka na koži, a u kasnijoj fazi dolazi do deformacije prstiju, grkljana itd. Ova bolest, izazivala je strah i rezultirala diskriminacijom oboljelih, više od bilo koje druge bolesti u ljudskoj povijesti, a još se pojavljuje u Aziji, Africi, Južnoj te vrlo rijetko u Sjevernoj Americi i Europi. Premda je djelotvoran lijek pronađen još četrdesetih godina 20. stoljeća i danas svake godine obolijeva stotine tisuća ljudi, a milijuni pate od njezinih strašnih posljedica (http://arhiva.stampar.hr/SvjetskiDanBorbeProtivLepre14?dm=2).
U Hrvatskoj danas nema gube. Posljednji gubavci u Hrvatskoj se spominju početkom 20. stoljeća. Možemo kao zanimljivost spomenuti da je na vrhuncu epidemije na kršćanskom zapadu djelovalo je 19.000 leprozorija, te da je prva takva institucija kod nas osnovana u Dubrovniku već 1272. (http://www.ordinacija.hr/novosti/svjetski-dan-oboljelih-od-gube).
Znači li to što u Hrvatskoj nema gube da je suvišan svaki daljnji komentar današnjeg evanđelja o izlječenju jednog gubavca? Odgovor je ne. Iako u Hrvatskoj nema klasične gube, ima gube drugačijih oblika koji su jednako teški, pa i teži od klasične gube. Dok je klasična guba danas izlječiva bolest, tu gubu ne mogu ni danas izliječiti obični ljudski liječnici, jer su i oni oboljeli. Riječ je o duhovnoj gubi, gubi grijeha koja na duhovnom području izaziva slične posljedice onima koje fizička guba izaziva na fizičkom području. I, makar se to ne vidi, također isključuje iz zajednice i lišava od privilegija onih kojih žive u zajedništvu s Bogom i bližnjima. Ima, međutim, i jedna bitna razlika. Gubavac ne postaje gubavac svojevoljno, nego je njegovo oboljenje posljedica nesretnih okolnosti. S druge strane grijeh je uvijek svojevoljan čin, plod slobodnog izbora. Pa ipak, usprkos tome, ima nešto što se ne mijenja. Ne mijenja se Isusov odnos. On se i prema gubavcu i prema grešniku uvijek ponaša jednako sa suosjećanjem i ljubavlju.
Gledamo li ovako na gubu, ali i na Isusovo ponašanje prema gubavcu bez obzira o kojoj je gubi riječ, današnje evanđelje pred nas kao kršćane stavlja dvostruki zahtjev.
Prvi je da se zajedno s gubavcem iz današnjeg evanđelja prepoznamo gubavi i grešni i zatražimo pomoć od onoga jedinog koji nam može pomoći. Gubavac se, premda mu je to zakonski bilo strogo zabranjeno, približava Isusu i pri tom čini trostruk čin: „dođe“, „klekne“ i „zamoli: ‘Ako hoćeš, možeš me očistiti!’” Potpuno se predaje Isusu kojeg prepoznaje ne samo kao onog koji ga može ozdraviti od gube, nego i kao onog koji ga može očistiti od grijeha i vratiti mu dostojanstvo koje je gubom i grijehom izgubio. Evo nam primjera! Želimo li se osloboditi gube moramo doći, kleknuti i zamoliti Isusa: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ I on će to učiniti.
Oni koji ispune ovaj prvi zahtjev, sposobni su za drugi zahtjev iz današnjeg evanđelja, a on je da se prema gubavcima ponašamo onako kako se ponašao Isus. A on „ganut pruži ruku, dotače ga se, pa će mu: ‘Hoću, budi čist!‘“ I sve to za posljedicu ima to da „odmah nesta s njega gube i očisti se.“ Moramo dozvoliti da nas gane trpljenje tolike naše braće i sestara koji su i u ovom našem vremenu i društvu isključeni. Trebamo dijeliti njihovo trpljenje, ali i pronalaziti putove izlaska iz stanja moderne „gubavosti“ koje prepoznajemo u različitim isključenostima pojedinaca ili skupina iz društva, pa makar i sami zato bili isključeni iz društva i proglašeni nečistima. I danas nam gubavac govori: „Ako hoćeš, možeš“, bilo da je riječ o gubavcima koji boluju od prave gube i koji bi i uz pomoć nekoliko eura mogli povratiti zdravlje, bilo da je riječ o drugim oblicima „gube“ koje su u današnjem svijetu uzele maha, poput aidsa, ovisnosti o drogi, alkoholu, kocki, ovima možemo dodati od roditelja neželjenu djecu, ali i stare, bolesne i umiruće koje se želi ukloniti kako ne bi smetali, kao što im možemo pridružiti i vjerske i nacionalne manjine ako ih isključujemo, ali i sve glasniju skupinu osoba s homoseksualnim sklonostima, koju, kako nam poručuje treća Izvanredna sinoda biskupa o obitelji održana prošle godine u Rimu, „treba prihvaćati s poštivanjem i osjetljivošću“, makar „ne postoji nikakva osnova za izjednačavanje ili traženje i najmanjih sličnosti između istospolnih zajednica i Božjeg nauma o braku i obitelji.“
„Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov“, poručuje nam sv. Pavao u ulomku iz Prve poslanice Korinćanima koja nam je ponuđena kao drugo čitanje. Ovaj poziv se odnosi na ono Pavlovo zanemarivanje svoje koristi u brizi za druge, koja je najbolji odjek Isusove epizode s gubavcem, ali i općenito Isusovog života od rođenja pa do smrti kojom je na sebe preuzeo posljedice naše gubavosti kojemu je događaj s gubavcem slika i navještaj. To biti „nasljedovatelji“ se u našem slučaju pretvara u to da nam uvijek i u svemu, a osobito u susretu sa suvremenim gubavcima, glavno mjerilo ponašanja bude Isus Krist. A on, kaže evanđelist Marko, „ganut pruži ruku, dotače ga se, pa će mu: ‘Hoću, budi čist‘.“