Isus nikoga ne isključuje nego svakoga uključuje. To je i naše kršćansko poslanje!
6. nedjelja kroz godinu (B)
I današnje evanđelje nastavlja prošlonedjeljnu poruku. Dok nas je prvo čitanje upoznalo s Levitskim zakonikom koji gubavce isključuje iz zajednice, evanđelist Marko nam je prenio događaj iz Isusovog života, njegov susret s gubavcem i njegovo ozdravljenje, koji Isusa prikazuje kao onoga koji svakoga, pa i gubavce, ponovo uključuje u život zajednice.
U duhu ove poruke o Isusu koji nikoga ne isključuje nego svakoga uključuje, današnje evanđelje pred nas stavlja dvostruki zahtjev.
Prvi je da se, bez obzira u kakvoj se trenutno situaciji nalazimo, osjećamo li se „gubavima“ odnosno isključenima iz zajednice zbog bilo kojeg razloga, ne bojimo s gubavcem iz današnjeg evanđelja prići Isusu, kršeći čak i pravila koja nam to zabranjuju, i zamoliti ga da nas očisti, spasi, ponovo uključi. Gubavac se, premda mu je to zakonski bilo strogo zabranjeno, približio Isusu s uvjerenjem da ga on ne samo može nego i hoće „očistiti“ i vratiti mu dostojanstvo koje je gubom izgubio. I nije se prevario u Isusu. Isus ga nije razočarao, kao što on nikoga i nikad nije razočarao. Možda su to učinili oni koji su se predstavljali da djeluju u njegovo ime, ali ne i Isus. Zato, bez obzira u kakvom se stanju nalazimo i bez obzira na zakonske i druge prepreke na koje ćemo naići prije nego dođemo do Isusa, krenimo prema Isusu. On nas neće prevariti. Neće nas razočarati. Samo dođimo, kleknimo i zamolimo: „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ I on će to učiniti.
Drugi zahtjev današnjeg evanđelja je da se svi mi, a osobito mi koji pretendiramo da djelujemo i govorimo u Isusovo ime, ponašamo prema „gubavcima“, odnosno svima onima koji se osjećaju isključeni, onako kako bi se prema njima ponašao Isus. A on „u svojoj bezgraničnoj ljubavi ide ususret svakoj osobi, bez iznimke“ (AL, 250). Današnje evanđelje tu njegovu bezgraničnu ljubav sažima u jednu jednostavnu rečenicu: „Isus ganut pruži ruku, dotače ga se, pa će mu: ‘Hoću, budi čist!’“ Evo nam primjera! Ne smijemo sa svojim zakonima i postupcima ljude isključivati, nego trebamo tražiti načina da ih uključimo. Trebamo ih, kao i Isus, doticati sa suosjećanjem. Naša zadaća, zadaća Crkve, je tražiti načine da ljudi mogu doći do Isus i Isus do ljudi. Dozvolimo da nas gane trpljenje tolike naše braće i sestara, svih koji su i u ovom našem vremenu i društvu isključeni. Podijelimo njihovo trpljenje vjerni evanđelju i njegovoj poruci, tražeći putove izlaska iz njihovog „stanja gubavosti“ i osobito isključenosti, premda i sami zato bili isključeni iz društva i proglašeni nečistima, kao što se to dogodilo i Isusu koji je dodirnuvši gubavca i sam postao nečist te, kaže evanđelist,„više nije mogao javno ući u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima.“
„Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov“, poručuje nam sv. Pavao u drugom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima. U tom ulomku on piše o zanemarivanju sebe u službi drugih i njihovog spasenja. Zato bismo to što sv. Pavao čini, a na što i nas poziva, s pravom mogli shvatiti kao svojevrsni odjek u njegovom životu Isusove epizode s gubavcem, ali i općenito Isusovog života kojim je on na sebe preuzeo posljedice naše „gubavosti“, čemu je događaj s gubavcem tek slika i navještaj. To biti „nasljedovatelji“ se u našem slučaju pretvara u to da i nama uvijek i u svemu, a osobito u susretu sa suvremenim „gubavcima,“ glavno mjerilo ponašanja bude Isus Krist. A on, kaže evanđelist Marko, „ganut pruži ruku, dotače ga se, pa će mu: ‘Hoću, budi čist’.“
Za one koji žele više:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=710
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=3065