Biti svet znači biti savršen.
7. nedjelja kroz godinu (A)
Uz pomoć molitve razumjeti da Bog ljubi i dobre i zle
Isusov poziv upućen učenicima: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“, čini se odjekom onog starozavjetnog poziva koji su Izraelci čuli na Sinaju, a koje nam je prenijelo prvo čitanje: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!“ Evanđelist ne upotrebljava slučajno izraz „savršeni“ umjesto izraza „sveti“. Čini to zato što je Izrael Božji poziv na svetost shvatio kao poziv odijeljenosti od onoga što nije sveto, a sveti za Izrael nisu bili drugi poganski narodi, kao i pojedine kategorije osoba unutar vlastitog naroda, poput grešnika, gubavaca i nekih drugih bolesnika. Da bi bio „svet“ Izrael je mislio da je dovoljno čuvati se od poganskih naroda kojima je odlika bila štovanje idola i članova vlastitog naroda koji su grijesima iznevjerili Boga i savez s njim, a čemu su znak bile i različite bolesti koje su ih pogađale. Savršenstvo na koje Isus poziva svetost ne prepoznaje u odijeljenosti od drugih i drugačijih, nego u drugačijem životu. Savršen nije onaj tko izbjegava one koji ne poštuju oca i majku, subotu, one koji se osvećuju i mrze, nego onaj tko svojim životom pokazuje vrijednost i važnost poštivanja oca i majku, subote odnosno nedjelje i odlaska na nedjeljnu misu, opraštanja i ljubavi… Sadržaj tog savršenstva je Isusov način razumijevanja Zakona i zapovijedi o kojima smo promišljali prošle nedjelje, a koje u današnjem evanđeoskom ulomku nadopunjuje dvjema zapovijedima.
S prvom od njih Isus uvodi novi način postizanja istinske pravednosti, različit od onoga koji je nudila, a i danas u različitim kaznenim zakonima nudi logika kontrolirane osvete. Kontrolirana osveta, koju simbolizira izreka: „Oko za oko, zub za zub!“, željela je spriječiti pretjerane kazne neusklađene s počinjenim zločinom. Isus želi da mi kršćani odustanemo od bilo kakvog parničenja, a što uključuje i podnošenje počinjene nepravde. On govori slikovito i ne treba ga shvatiti doslovno. I on je pitao kad su ga udarili po obrazu zašto to čine. I nije okrenuo drugi obraz. On od nas ne traži pasivnost, nego unutarnju spremnost na prihvaćanje nepravde i poniženja radije negoli uzvraćanje na njih istom mjerom. To je, zapravo, središnja poruka Isusova života i smrti na križu. Zlo i nasilje ne mogu se zaustaviti zlom i nasiljem, nego samo dobrom i nenasiljem. Mi kršćani nikad ne bismo smjeli dozvoliti da nas se uvuče u vrtlog osvete. To je vrtlog zla i nasilja koji poput tornada uništava sve pred sobom. Osveta izaziva osvetu. Oprost je zaustavlja. I daje šansu miru. I novom početku.
S oprostom je usko povezana zapovijed ljubavi. Isus ne shvaća tu zapovijed na način starozavjetnog čovjeka koji ju je ograničavao na izraelski narod i one koji su mu činili dobro. On je širi i na sve druge, uključujući čak i vlastite neprijatelje. Ljubav prema neprijateljima je vrhunac ljubavi, ono što je doista čini savršenom kao što je ljubav koju nam je Bog objavio u Isusu Kristu. To je ljubav koja ne traži ništa za sebe, nego se bezuvjetno daruje drugima, nikoga ne isključujući. I kad se čini da nam ništa ne preostaje kako bismo ljubavlju mogli ljubiti i svoje neprijatelje, ostaje nam mogućnost molitve. Upravo je molitva način na koji možemo razumjeti Boga i njegovu logiku ljubavi, ono da on ljubi i dobre i zle. I zahvaljujući molitvi možemo postati sredstvo Božje ljubavi u ovom svijetu i vremenu, ne svrstavajući druge u kategorije onih koji nas ljube i onih koji nas mrze, onih koji su dobri i onih koji su po našem sudu loši, nego ljubeći i one koji nas ljube i one koji nas ne ljube, i pozdravljajući i one koji nas pozdravljaju i one koji nas ne pozdravljaju.
Onaj tko ne dozvoljava da ga zahvati vrtlog osvete nego oprašta i koji u molitvi usvaja Božje osjećaje ljubavi prema svima nikoga ne isključujući, nije možda još dostigao Očevo savršenstvo, ali je zasigurno bliži tom nedostižnom cilju koji nam je u Isusu Kristu i milosti koju nam je darovao po Duhu Svetome postao moguć. Taj cilj je savršenstvo, svetost, odnosno ono Isusovo: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“, ili ono Božje: „Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!“
Za one koji žele više:
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=2190
http://www.dubrovacka-biskupija.hr/portal/index.php?option=com_k2&view=item&id=4785