Korizmena duhovna obnova za članove crkvenih zborova Dubrovačke biskupije održana je u subotu, 3. ožujka u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku. Na duhovnoj obnovi koja se drugi put održava zajedno za pjevače iz cijele biskupije okupilo se oko 180 crkvenih pjevača iz svih dekanata, a predvoditelj je bio generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić. Nakon prigodnog razmatranja sudionici su imali prigodu za ispovijed te su sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je predvodio generalni vikar.
U uvodu je predvoditelj obnove Katušić izrazio svoje oduševljenje prvenstveno ovom duhovnom obnovom koja se već drugu godinu održava u biskupiji, a onda i samom činjenicom da je upravo ova duhovna obnova prva duhovna obnova koju on kao svećenik vodi.
Prepoznavajući trud i požrtvovnost koju članovi župnih zborova ulažu predavač je za razmatranje izabrao evanđeoski tekst o Marti i Mariji. Na samom početku osvrnuo se upravo na važnost žene i njenoga poslanja u Crkvi s obzirom na to da većinu župnih zborova čine upravo žene, ne umanjujući pri tome doprinos muškaraca. Služeći se baš poput Isusa u ovom evanđeoskom tekstu likom žene, kao primjerom pravog i istinskog služenja Gospodinu, generalni vikar je progovorio i o pojedinačnim pozivima na služenje i odnos a Gospodinom. Vrativši se u Isusovo vrijeme, naglasio je kako evanđelist progovara o ulozi žene u vjerskom i kulturnom životu toga vremena. Žene su bile one koje nisu mogle biti učenice, ta uloga bila je pridržana samo za muškarce. U tom vremenu žene su smatrane manje vrijednim članovima društva. Isus tu čini iskorak jer ne samo da su ga žene pratile na njegovim putovima nego je on žene imao i u širem krugu svojih učenica. Evanđelisti opisuju sve muške likove redom kao problematične, dok žene prikazuje vjernima i hrabrima. Što nam Isus poručuje tim prikazom? Da Božja ljubav nema razlika ni granica. Isus uzima kao prvog svjedoka svoga Uskrsnuća upravo ženu i to grešnicu. Važno je shvatiti taj kontekst kada promišljamo da se Isus uopće odlučio ući u kuću Marije i Marte, kazao je predavač, važno je shvatiti taj kontekst kada promišljamo da Isus ulazi u život i srce svakoga od nas. Marta kao svaka prava domaćica zauzima se oko posluživanja, zauzima se oko prikazivanja sebe, svoje obitelji i vlastite u kuće u što je moguće boljem i ljepšem stanju, dok njezina sestra Marija samo sjeda do Isusovih nogu ne trudeći se sudjelovati u Martinom angažmanu. Marta uvrijeđena ponašanjem svoje sestre, ali i neprimjećivanjem njezinog truda od strane Isusa, ne obraća se njoj nego moli Isusa da on reagira. U Martinoj reakciji uočava se njezina sebičnost, opisana u ovom evanđeoskom tekstu, upozorio je generalni vikar upućujući sudionike obnove na zamku u koju ljudi često upadaju, a to je da je moguće služiti drugome, da je moguće pokazivati ljubav i istovremeno biti sebičan. Zbog toga Isus ne prekorava Mariju nego upozorava Martu, govoreći joj da se brine za mnogo a da je tako malo potrebno, drugim riječima, istaknuo je predavač, kako upravo Isus upozorava Martu da silan trud koji ona ulaže zbilja nije potreban odnosno da maske koje često puta nosimo trudeći se zavrijediti poštovanje u odnosu sa Bogom nam nisu potrebne. Njemu se ne trebamo truditi svidjeti. Odnos s Bogom je odnos u kojem potpuno svatko od nas može biti slobodan, jer Boga ne zanima naš grijeh, nego kako nam može povratiti naše dostojanstvo koje smo s grijehom ranili. Pred Bogom smo ono što jesmo, grešni ljudi koji žele primiti ljubav koja im omogućuje da rastu.
U nagovoru na početku Pokorničko bogoslužja predvoditelj Katušić je pozvao sve da odbace svoje maske. Jer koliko god nečiji grijeh bio težak, Gospodin svakoga pojedinog čeka. I možda se ponekad čini kao da ispovijed nema smisla, da se stalno upada u iste grijehe i iste zamke, važno je ustrajati na putu prema Kristu. Ustrajati i nadati se da ćemo baš poput Petra u evanđelju iako racionalno ne pronalazimo rješenje ni obrazloženje biti spremni povjerovati Isusovoj riječi i baciti mrežu za svoje obraćenje, kazao je Katušić.
Misno slavlje bio je posebno lijepo jer su članovi svih crkvenih zborova pjevali poznate korizmene pjesme, a za orguljama je bila s. Marinela Žuro. U svojoj homiliji predvoditelj duhovne obnove još jedan put se osvrnuo na ljubav koju Gospodin ima prema ljudima pozivajući okupljene vjernike da se ne boje povjerovati joj i prihvatiti je. Referirajući se na prispodobu o Milosrdnom Ocu posvjedočio je zbog kakve slike Boga je i on sam postao svećenik. Slika je to Boga koji ljubi, Boga koji oprašta i Boga koji nas neprestano čeka, koji čeka i naš najmanji trzaj i okret prema njemu. Što to Bog čeka?, upitao se propovjednik i odgovorio: Da nam on svojom ljubavlju vrati dostojanstvo. Stoga, pozvao je, ne smijemo se bojati odbaciti naše maske, ne smijemo se bojati da nećemo biti prihvaćeni, jer onaj koji nas neizmjerno ljubi već nas poznaje takve i smatra nas vrijednim ljubavi. Da bi tu ljubav mogli prihvatiti potrebno je da se vidimo tim očima, očima istine, zaključio je.
Pozdravljajući okupljene pjevače i voditelje zborova na početku susreta članica biskupijskog Vijeća za kulturu i znanost profesorica Marija Brčić kazala je kako veliki odaziv pjevača na ovu korizmenu obnovu pokazuje da su željni ovakvih susreta, pa i po cijenu dalekog putovanja i žrtve. Spomenula je i ostale susrete na kojima se imaju prigodu susretati tijekom pastoralne godinu i bolje se upoznavati, a to su: susreti zborovođa Dubrovačke biskupije, adventski concert te susret dječjih crkvenih zborova.
Na duhovnoj obnovi sudjelovali su pjevači iz župa: Svih Svetih Blato, sv. Nikola Cavtat, sv. Marko Korčula, sv. Marija Magdalena Mandaljena, sv. Ilar Mlini, Sveti Spas Mokošica, Sveta obitelj Nova Mokošica, Velika Gospa Rožat, te članovi zborova gradskih župa sv. Petra Boninovo, Svetog Križa Gruž, sv. Mihajla Lapad, sv. Andrije Pile, članovi dvaju katedralnih zborova, pjevači iz zborova franjevačkog samostana Male braće, crkve sv. Ignacija, pjevači svetišta Gospe od Milosrđa i mladi pjevači iz dominikanskog samostana.
Duhovnu obnovu za crkvene pjevače organiziralo je Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.
Ana Marčinko/A.T.
Fotografije: Mario Macan