Biskupijski susret članova molitvenih zajednica, duhovnih pokreta, crkvenih društva i svjetovnih redova franjevačkih i dominikanskih trećoredaca koji djeluju na području Dubrovačke biskupije održan je na Duhovski ponedjeljak, 21. svibnja u dubrovačkoj katedrali Gospe Velike. Sudionici susreta su zajedno molili krunicu, sudjelovali na euharistijskom slavlju koje je predvodio generalni vikar Dubrovačke biskupije don Hrvoje Katušić te su nakon mise ostali u molitvi i klanjanju pred izloženim Presvetim Oltarskim Sakramentom. Klanjanje je animirala molitvena zajednica Effatha koja Mariju Majku Crkve, čiji spomendan se slavio, slavi i kao svoju zaštitnicu. Pozdravljajući okupljene generalni vikar je kazao kao oni predstavljaju onaj dio biskupije koji više moli te koji s onim drugim dijelom koji je više sklon aktivnostima predstavljaju biskupiju u cjelini kojoj su kao zajednici vjernika potrebna oba ova plućna krila. No važno je da ona postoje i u svakom pojedincu.
U propovijedi je vikar Katušić govorio o pročitanom evanđelju o gozbi u Kani Galilejskoj s naglaskom na teološku poruku koja se krije iza ovoga teksta. Kazao je kako pisac evanđelja Ivan ne piše svoje evanđelje kronološki nego bira neke događaje i veže uz njih određene poruke. Kao prvo čudo kojim želi prikazati Isusa kao velikog, najvećeg, novog i kojim želi privući pozornost čitatelja on od svih Isusovih čuda bira čudo pretvaranja vode u vino na gozbi u Kani. Nadalje je propovjednik kazao kako se u cijelom tom tekstu niti jedna osoba ne spominje imenom osim Isusa iz čega se može zaključiti da ti likovi zapravo nešto predstavljaju. U Starom zavjetu odnos između Boga i njegovog naroda opisan je, između ostalih, i slikom zaručnika i zaručnice koja progovara o njihovom savezu.
Generalni vikar je dalje govorio o karakteristikama toga saveza i izdvojio neke elemente iz evanđeoskog ulomka te ih pojedinačno protumačio.
U Marijinim riječima „Vina nemaju“, a u kontekstu odnosa između Boga i njegovog naroda, riječ je o tome da Marija, Majka Crkve, primjećuje kako je u tom odnosu nestalo ljubavi. Bog čovjeka stvara iz ljubavi, a narod više nema ljubavi za svoga Boga, ne prepoznaje Boga kao nekoga s kim zajedno stoje u odnosu ljubavi, prihvaćanja, podržavanja.
Tumačeći pozadinu riječi kojima se Isus obraća svojoj majci „Ženo, što ja imam s tobom?“, a koje pomalo uvredljivo zvuče, generalni vikar je kazao kako se u Evanđelju po Ivanu Isus trima osobama obraća riječju ženo, a to su: njegova majka Marija, Samarijanka i Marija Magdalena. U kontekstu odnosa između Boga i naroda majka Marija predstavlja na neki način vjernu zaručnicu, Samarijanka nevjernu zaručnicu i dio naroda koji se udaljio od Boga, dok Magdalena simbolizira novi savez, nastavak Božjeg odnosa s njegovim narodom. Taj izraz ‘ženo’, kojeg Ivan stavlja u svoje evanđelje, ne povrjeđuje Isusovu majku što se vidi iz nastavka razgovora jer Marija nakon tih riječi kaže poslužiteljima da učine što god im Isus bude rekao. Što upućuje i na jednu drugu duhovnu poruku a to je da nije dobro stalno se hvatati za riječi što nam ih drugi kažu, ljutiti se i producirati dalje zlo nego treba vjerovati osobi koja stoji iza tih riječi. „Ako kao vjernici želimo do kraja živjeti evanđeoski onda smo pozvani u svemu oko nas gledati samo dobro i u svemu prepoznavati, pa i kada je to teško, tragove dobra.“
U slici pretvaranja vode u vino važno je prepoznati novost evanđelja, kazao je generalni vikar i to detaljnije objasnio. Ivan uzima sliku šest velikih kamenih posuda koje su služile židovima za obredno čišćenje, a to čišćenje je bilo propisano Zakonom, pa Isus uzima upravo te posude i iz njih poslužitelji grabe vodu koja postaje vino. Čime se naglašava da oni u tom trenutku dobivaju ljubav, odnos naroda s Bogom uskrisava. Važno je tu primijetiti i prijelaz od jedne vrste odnosa između Boga i čovjeka u kojem se razmišlja da je Božja ljubav plod čovjekovih zasluga jer on izvršava zakone, prema odnosu u kojem postaje jasno da je Božja ljubav njegov dar koji on obilato i bogato daruje. I to je velika vijest koja govori da se Bog približava svakom čovjeku.
„Kada Marija danas kaže ‘Vina nemaju’, to su riječi koje odjekuju i u ovoj katedrali, u našem gradu, biskupiji, domovini“, kazao je propovjednik i nastavio: „I među nama ima ljudi koji vina nemaju, koji ne prepoznaju besplatnost Božje ljubavi. Obraćajući se Gospodinu Marija se na neki način obraća i nama. Da mi budemo ti koji ćemo one s kojima živimo dovoditi do tog neiscrpnog izvora Božje ljubavi, dobrote, spasenja.“
Biskupijski delegat za duhovne pokrete i crkvena društva don Ivica Pervan zahvalio je predvoditeljima i svim sudionicima koji su se okupili na ovom biskupijskom susretu. Preporučio je vjernicima i knjigu kardinala Lea Josepha Suenensa „Nova Pedesetnica“, prvu knjigu iz ciklusa „Duh Sveti, životni dah Crkve“ koja je ove godine objavljena u izdanju Glasa Koncila i Dubrovačke biskupije.
Br. Dražen Marija Vargašević iz Karmela Božjeg Milosrđa upoznao je sve okupljene sa željom da se u Dubrovniku s vremenom organizira trajno euharistijsko klanjanje kao što postoji i nekim drugim mjestima te da se svi koji žele mogu prijaviti i uključiti u organizaciju za sada možda povremenog klanjanja te posvetiti jedan dio svog vremena molitvi pred Presvetim.
U dubrovačkoj katedrali, kao i cijeloj Crkvi, prvi put je blagdan Marije Majke Crkve proslavljen kao obvezan spomendan. U molitvi pred Presvetim duhovnik molitvene zajednice Effatha don Marin Lučić, uz ostalo je molio upravo za potrebe Crkve.
Angelina Tadić