Vijeće za obitelj i život Dubrovačke biskupije organiziralo je prema godišnjem planu 21. i 22. veljače duhovno-rekreativni izlet u Šujicu, u općini Tomislavgrad, BiH, poznato po zimskim turističkim sadržajima.
Sudionici duhovno-rekreativnog izleta bili su roditelji s djecom i mladi iz Gradskoga dekanata. Uz voditelja i organizatora puta, rođenog Šuičana, vjeroučitelja Krešimira Markovića, za duhovno vodstvo pobrinuo se pročelnik Vijeća za život i obitelj don Ivo Zečević. Sudionici izleta imali su priliku upoznati se sa značajnim i važnijim dijelom povijesti tog kraja, a u molitvi su se spomenuli svih obitelji i onih članova obitelji koji su izgubili u ratu živote na tom području.
Obitelj kao temelj života, osnovna je zajednica društva iz koje potječe svaki pojedinac. U tom duhu krenulo se na duhovno-rekreativni izlet u subotu 21. veljače u ranojutarnjim satima. Kroz molitvu i druženje tijekom puta svi su izražavali svoja očekivanja i želje.
Prvi kontakt s prekrasnom i snježnom prirodom u Šujici bio je smještaj u hotelu Kripton gdje su se obitelji ugodno smjestile a potom krenule na skijalište Adria Ski na planini Čajuša, u sredini kupreške visoravni. Skijalište se proteže od 1.200 do 1.550 metara nadmorske visine i službeno ima deklarirano 13 km staza. Svatko je mogao uživati u zimskim radostima, tu su bili na raspolaganju i instruktori skijanja, skijaška oprema od odijela, sanjki, skija do snowboard opreme za one hrabrije. Na toplom napitku obitelji su se nalazile u restoranu „Ognjišta“ smještenom na samom vrhu planine iz kojeg se pruža prekrasan pogled na Šujičku kotlinu. U predvečerje je bio povratak u hotel na večeru i noćenje.
Drugoga dana, u nedjelju, 22. veljače sve obitelji sudjelovale su na misi u 9 sati zajedno s mještanima u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Šujici, koju vode franjevci redovnici. Misno slavlje predvodio je don Ivo Zečević sa vikarom u župi fra Alojzijem Bošnjakom. Don Ivo je u nadahnutoj propovijedi prilagođenoj sredini povezao sva tri čitanja vezano uz poruku korizmenog vremenea, istaknuvši „kako Bog uvijek traga za čovjekom i nudi mu svoj savez. To zajedništvo u savezu i danas se ostvaruje u svakom činu kada se čovjek otvara čovjeku i Bogu. Svako naše življenje sakramenata je obnova i učvršćenje saveza“. Nadalje u razvijanju misli o savezu, „i naša najljepša i najsvečanija molitva sveta misa je obnova i ponovni savez sa Bogom“, kazao je don Ivo. Misno slavlje prekrasnim pjevanjem animirali su članovi mladog zbora.
Poslije blagoslova i pjesme, obitelji su se kratko zadržale u crkvi u kojoj ih je Krešimir Marković, voditelj puta, detaljno upoznao s poviješću župe i njenim mještanima koji vole svoj kraj, ali su sada raseljeni diljem svijeta. Tom prigodom uspostavljeni su novi kontakti, u nadi da se i ostvare, da mladi i župni zbor iz župe Šujica dođu u Dubrovnik, a don Ivo je također pozvan u tu župu održati duhovnu obnovu za blagdan zaštitnika župe svetog Antuna Padovanskog.
Nakon svete mise slijedio je povratak u hotel gdje su se obitelji spremile i pošle na skijalište. Zbog loših vremenskih uvjeta nije se moglo na skijalište pa je to vrijeme iskorišteno za razgledavanje velike novosagrađene crkve Svete Obitelji u obližnjem mjestu Kupres, u kojoj su obitelji zdušno uputile svoje molitve Bogu. Stara crkva je porušena u zadnjem ratu, a izgradnju nove velike crkve potakli su i pomogli sami mještani. Na mjestu stare crkve kao posebno obilježje ostao je veliki posvećeni križ.
Nastavak izleta je bio na drugom skijalištu Stožer Vrana, nadmorske vidine 1754 m. Zimskim radostima posebno su se veselili oni najmlađi neumorno se penjući i spuštajući niz staze i praveći „anđele u snijegu“. U planinskom restoranu Kupreška kuća, neposredno u blizini skijališta, moglo se okrijepiti toplim napitcima i kušanjem vrhunski spremljenih domaćih jela kupreške kuhinje, kao što je pita ispod sača, uz poslugu i ljubaznost osoblja restorana.
U predvečerje slijedio je povratak u hotel i večera, te odlazak svojim domovima. U povratku, u autobusu koji je bio pravi „obiteljski dnevni boravak“, vladalo je ozračje. Puni pozitivnih dojmova i zahvalni Bogu članovi obitelji na putu su pričali doživljaje i svjedočanstva koja su ujedno i poticaj za skori novi susret. Ovo je ujedno poziv i drugim obiteljima, kada god dobiju poziv na ovakve zajedničke susrete, da se radosno odazovu, jer u ovakvim zdravim druženjima zagaratirana je radost i veselje.
Kristina Jukić