U organizaciji Vijeća za mlade Dubrovačke biskupije, prvog dana proljeća u subotu 21. ožujka, održana je korizmena duhovna obnova za mlade vođena mišlju «Život vedra lica». Voditelj obnove bio je pater Ivan Ikea Mandurić, isusovac i duhovnik Studentskog katoličkog centra (SKAC) u Zagrebu, a na obnovi u Učeničkom domu «Paola di Rosa» na Ilijinoj glavici okupilo se 200-tinjak mladih. Na početku ih je sve pozdravio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić. Zbor mladih Dubovačke biskupije svojom glazbom podigao je duhovnu obnovu na jednu posebnu razinu.
Bog želi da ti budeš sretan
Na samom početku pater Ike je poručio mladima da duhovna obnova «nema smisla ukoliko nema osvještenja da je Bog u tebi» te pozvao na molitvu Gospodinu da «mi uvijek budeš bliz i da mi pomogneš u svim mojim problemima». Govoreći o vlastitoj potrazi za Gospodinom, rekao je da mu njegovo «umovanje ne može dokazati Boga» te poručio mladima da je «jedino rješenje susresti Ga», a to mogu tražeći Ga u drugim ljudima «jer je čovjek u naravi dobar» te da je potrebno njegovati ljubav i dobrotu unutar bližnjeg i samoga sebe.
U drugoj katehezi pater je rekao da je «volja Božja za tebe da budeš sretan», a da biti sretan znači «činiti dobro ali ono dobro koje baš tebe ispunjava» jer sve na ovom svijetu «Bog povjerava tebi, tvoja budućnost ovisi o tvojoj dobroti». Istaknuo je da čovjeka «mijenja iskustvo vlastite dobrote» te da svaka osoba ima «pravo birati životni put po kriteriju da idem onuda gdje mogu nešto promijeniti» jer tada «mijenjam sebe i svijete oko sebe».
Animatori Dubrovačke biskupije prije početka treće kateheze imali su organiziran interaktivni zabavni program za sve prisutne. Svojim programom poručili su kako ponekad zbog vlastite umišljenosti i ega lako odustajemo od drugog čovjeka nesvjesni koliko to može zaboljeti, te da je svaka osoba pozvana ukazati na takvu situaciju i zauzeti se za onoga kome je to potrebno. Interaktivnom igrom pokazali su da se često ne primjećuje tuga bližnjeg zbog vlastite boli ili radosti ali da se samo iskrenim zanimanjem i empatijom može uočiti tužna osoba te da se tuga najbolje rastjera pozitivnim pristupom, osmijehom i zajedničkim druženjem koje jedino umnaža – radost.
«Naš život mora skončati u svetosti, inače nas neće biti», rekao je p. Ike u trećoj katehezi, a potom nadodao da je «svetost ambijent, identitet. Svetost je ono kako si stvoren. Svetost je u nama». Poručio je mladima da je čovjek nesretan kada je u grijehu jer «duša tada civili jer ne živi sebe. Plače» te istaknuo da «svaki grijeh nagrđuje moj identitet», a «to je propast» jer je svetost «tvoja sudbina». Govoreći o meditaciji istaknuo je kako je nužno svaki dan jedno vrijeme provesti u «samoći, tišini i promišljanju» jer «ti Bog tada jasno progovara», a od tuda dolazi mudrost. Našalio se kazavši da nigdje u Bibliji ne piše za nekog sveca ili mudraca da je izašao iz trgovine, zabavnog mjesta, kafića već iz neke pustinje, osame. Pater Ike poručio je mladima da su duhovnost i moralnost uvijek iznad intelekta jer intelekt «stvara atomske bombe, radi abortuse», a kod Boga toga nema stoga, a ukoliko se pojavi kod čovjeka proradi savjest. Na kraju predavanja rekao je da se «radost sastoji od pronalaska tog moralnog svijeta u sebi i života po njemu».
Došao sam vas pokvariti
Prilikom priprave za ispovijed pater Ike ukazo je mladima kako u današnje vrijeme vlada veliki negativizam i nezadovoljstvo te ih pozvao da misle, govore i čine pozitivno. Ukazao je i na veliki strah i «kukavičluk» kod ljudi jer nemaju hrabrosti biti odlučni i živjeti onako kako vrijedi te pozvao mlade da ne budu jedni od takvih jer s Isusom straha nema. «Kada i zašto si prestao vjerovati da si poseban, posebna?», pitao je pater. Naglasio je: Tti si toliko vrijedan da je Bog radi tebe došao na zemlju. Bit ćeš sretan kada progledaš i tu laž i klevetu da nisi vrijedan odbaciš i povjeruješ u Isusa svim srcem zavoliš sebe i svoj život».
Misu je predvodio pater Mandurić u koncelebraciji s don Marinom Lučićem i don Marinkom Šljivićem. U propovijedi je rekao da je došao ‘pokvariti’ prisutne mlade koji su skeptični i traže malo, potičući ih da postanu «pohlepni», ali silno pohlepni za punim životom, to znači ići za voljom Božjom. Istaknuo je da «ne postoji radost i najmanje tvoje dobro, a da nije volja Božja» te da je mudar čovjek zaljubljen u volju Božju. Pater je rekao da je Bog u svemu dobrom, a i lošem te «da čovjek koji se boji križeva neće živjeti» jer Bog ponekad testira ali križ treba zavoljeti i uzdati se u Njega jer je čovjek na zemlji «da potroši svoj život kako bi vječno živio». Pozvao je mlade da budu «pohlepni za vječnim životom, za svim Božjim» jer nam Otac želi dati i «podijeliti s nama» sve svoje jer su svi ljudi djeca Njegova. Pater je pozvao mlade da dozvole Bogu da bude «manager tvog života koji će te dovesti do tvojih dobara, do punine života».
Romana Čomić