Na Nedjelju muke Gospodnje (Cvjetnicu ili Palmanu nedjelju) 29. ožujka veliki broj vjernika okupio se u crkvama diljem Dubrovačke biskupije donoseći grančice masline ili palme na blagoslov i sudjelujući u obredu kojim su se prisjećali Isusovog ulaska u Jeruzalem. Slušanjem Muke po Marku prisjećali su se događaja iz posljednjih dana Isusovog zemaljskog života ulazeći tako u Veliki tjedan.
Ispred crkve sv. Vlaha dubrovački biskup mons. Mate Uzinić je blagoslovio grančice te pozvao vjernike da svoja srca otvore Gospodinu kako bi Isus zaista ušao i u ovaj Grad, a potom se procesija uputila prema katedrali gdje je nastavljeno misno slavlje. Muku su pjevali generalni vikar mons. dr. Petar Palić, katedralni župnik dr. don Stanko Lasić, katedralni zborovi i solisti zbora.
U uvodu propovijedi biskup Uzinić je spomenuo tragičnu nesreću, za koju se kasnije ispostavilo da je namjerno izazvani zločin, zrakoplova u francuskim Alpama u kojoj je među stradalim putnicima i članovima posade, bila i skupina učenika s profesorima iz jedne gimnazije u Njemačkoj koji su radosni putovali na razmjenu učenika. Govoreći o reakcijama ravnatelja, drugih učenika i sumještana na tu tragediju, biskup je kazao: “Jedan utorak bio je za ove mlade ljude Cvjetnica. Drugi utorak je za sve njih postao Veliki petak.” Povlačeći paralelu s onim što se dogodilo Isusu, kojeg su jedne nedjelje slavili, da bi ga u sljedećem trenutku izdali, mučili i razapeli, biskup je kazao: “I u Isusovom slučaju vrijedi: ,Jučer nas je bilo puno. Danas smo sami.’ I u njegovom slučaju odzvanja taj: ‘Zašto?’“ Te riječi su, naime, neke od reakcija na spomenutu nesreću u Alpama.
U Isusovom slučaju odgovor na to pitanje je ljubav. “Sve što čini, uključujući i smrt, Isus čini iz ljubavi prema nama. Isusova ljubav, koja nema granica, odgovor je na onaj ‘zašto?’ u njegovom slučaju. Ovaj odgovor nas, možda, neće zadovoljiti u slučaju poginulih, ali zato u njemu možemo pronaći nešto puno vrednije. U tom odgovoru možemo pronaći sigurnost da je on s nama u svim našim situacijama, uključujući i one u kojima nam se nameće ono ‘zašto?’ na koje ne znamo odgovor. On je s nama, pokazuje to njegov slavni ulazak u Jeruzalem, i kad smo bezbrižno veseli i kad nas svi slave, ali on je s nama i kad smo od svih ostavljeni, čak i onda kad nam se kao i Isusu čini da smo od Boga ostavljeni. U odgovoru na Isusov ‘zašto?’, otkrivamo da imamo iskustvo koje ni sam Isus nije imao, niti mogao imati. Iskustvo je to Isusove blizine i sudioništva u našoj radosti i još više u našoj patnji. Zato, premda smo i odijeljeni od onih koji su nam u životu bili blizu, u našoj patnji, koliko god da je teška i nerazumljiva, nismo sami. Isus je s nama. On je s nama uvijek, a osobito onda kad nam je najteže, onda kad ne znamo odgovor na naše pitanje ,zašto?’“
U Isusovom iskustvu ljudske proslave i ljudske odbačenosti, preko kojih je Isus postao dionik svih naših proslava i svih naših odbačenosti, nazire se još jedna dimenzija, kazao je biskup. To je dimenzija Isusovog uskrsnuća. To Isusovo ‘uzvišenje’ (Fil) se nije dogodilo zbog ljudske proslave i onih: „Hosana!“, nego zbog ljudskog poniženja, one Isusove poniznosti i poslušnosti sve „do smrti, smrti na križu.“ “Zbog poniženosti Isus je od Oca uzvišen. Isus preko patnje i križa, a ne preko ljudskih proslava i priznanja, postiže nebesko priznanje i veselje,” poručio je biskup dodavši da su Božja proslava i priznanje, jer su vječni, daleko veći od prolaznih ljudskih proslava i priznanja.
Nakon mise u katedrali je počelo tradicionalno četrdesetsatno klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, a vjernici su pozvani da pronađu vremena tijekom slijedećih dana i dođu se pokloniti i pomoliti pred Presvetim.
Angelina Tadić