Službom riječi u prepunoj dubrovačkoj katedrali koju je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić vjernici Dubrovnika pridružili su molitvi kršćana na prvi Svjetski dan molitve za skrb o stvorenom u utorak, 1. rujna. Na molitvi je sudjelovao i protojerej stavrofor dr. Vladan Perišić, paroh Srpske pravoslavne Crkve u Dubrovniku kao i pravoslavni vjernici. Evanđelje je navijestio generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić.
U prigodnoj propovijedi biskup Uzinić je protumačio svetopisamska čitanja te pozvao vjernike da, nakon obraćanja paroha Perišića, i oni javno iznesu svoja razmišljanja o ovom danu.
Bijaše “dobro” i “veoma dobro”
Spoznaja da je sve stvoreno, da nema ništa što je za Boga nevažno, poticaj je da u svakom biću prepoznamo vrijednost, kazao je biskup Uzinić. Osvrćući se na biblijski tekst o stvaranju u Knjizi Postanka biskup je naglasio kako je Bog za sve što je stvorio kazao da je „dobro“. Tek nakon stvaranja ljudi, koje je stvorio nakon stvaranja svega i dao im zadatak, Bog je ustvrdio ne samo da je to dobro nego da je sve „veoma dobro“. A ljudima je kao prvu zapovijed rekao da se plode i množe, napune zemlju i podlože je sebi.
Spomenuo je i stvarnost grijeha koji je stvorio raskorak između čovjeka i Boga, poremetio odnose čovjeka s Bogom što je dovelo i do poremećaja odnosa čovjeka sa svom stvorenom stvarnošću. Pa sve ono što je bilo „dobro“ i „veoma dobro“, nije više bilo tako. Posljedica toga je, uz ostalo, i ekološko zagađenje, ekološke katastrofe, smrt nekih bića i stvorenja i sl. Što polako, ali sustavno vodi prema tome da se dovodi u pitanje život uopće.
Potrebno je da nam se dogodi obraćenje da se vratimo onoj situaciji kad je sve bilo „dobro“ i „veoma dobro“, kazao je biskup. Onaj koji nam to omogućuje je Isus Krist koji nas uči da se Bog brine i o poljskim ljiljanima i pticama nebeskim. A kao što se Bog brine za sva stvorenja brine se i za nas i stalo mu je do nas, istaknuo je.
Ponovo probuditi svijest odgovornosti za sve stvoreno
Zato se mi večeras okupljamo da problem koji imamo, do kojeg smo došli ne samo po djelovanju drugih nego i po našem djelovanju i neodgovornosti, podijelimo s njim. S njim ujedinjeni u molitvi želimo ponovo posvijestiti svoju odgovornost za svu stvorenu stvarnost, za svako biće koje je on stvorio i koje nam je povjerio, što uključuje i brigu jednih za druge.
„Želimo ga zamoliti da nam pomogne ostvariti onu prvu zapovijed koju nam je dao. A zapovjedio nam je, a toga mi u Europi trebamo biti posebno svjesni, da se plodimo i množimo i napučimo zemlju. Da zemljom gospodarimo, ali ne tako da je iskorištavamo, pljačkamo nego da je oplemenimo, obogatimo i takvu prenesemo na sljedeću generaciju.“
Uz molitvu se treba dogoditi buđenje jedne drugačije svijesti i odgovornosti od one koju smo do sada imali, poručio je biskup. A to je da svatko od nas na svom mjestu počne živjeti drugačije i odgovornije, počevši od najmanjih stvari, cijeneći druge ljude bez obzira na sve naše razlike, cijeneći sva bića i stvorenja. Trudeći se osobito biti povezan s Bogom i po tome biti ono što Bog želi.
Vjernicima se obratio i paroh Perišić koji je istaknuo činjenicu da su i papa Franjo i patrijarh Bartolomej I. smatrali da se jednom godišnje svi kršćani zajedno trebaju moliti za stvoreni svijet.
Trebamo sebe smatrati manje ili više odgovornima za sve što se zbiva, podsjetio je paroh na staru kršćansku istinu na kojoj inzistira i jedan Dostojevski. Čovjek je jedno posebno stvorenje – slobodna osoba, karika koja će povezivati sve stvoreno s Bogom i time ga uvoditi u vječno postojanje. Čovjekova odgovornost za spasenje cjelokupnog stvorenog svijeta je zato ogromna i presudna, a to je ugrađeno u samo biće čovjeka.
Posvećivati stvoreni svijet
Stvorivši svijet, Bog ga je povjerio čovjeku da ga obrađuje i čuva, a ne da ga „nebrigom zanemari ili pohlepom iskoristi i odbaci.“ Računao je na njegovu slobodu i odgovornost. I zato nema mjesta pasivnom stavu koji sa pozicija nemoći sudbinu svijeta prepušta isključivo Božjoj intervenciji. Jer kao što ćemo jednom Bogu položiti račun o tome što smo učinili sa svojim životom i životom bližnjih „tako ćemo isto položiti račun što smo učinili s povjerenim stvorenim svijetom“, kazao je dubrovački paroh.
Podsjetio je i da stvoreni svijet nije naša svojina nego Božja. Dodao je i da čovjek nije na prvom mjestu potrošač stvorenog nego svećenik koji sve stvoreno prinosi Bogu i tako ga unaprijedi i usavrši. Jer nije istina svijeta ono što vidimo nego ono što će doći na kraju, pa čovjek treba posvećivati stvoreni svijet.
Spomenuo je i da kršćanski stav prema prirodi izbjegava dvije krajnosti: kompletno i nemilosrdno eksploatiranje prirode i štovanje prirode kao božanstva.
Okupljeni su, uz ostalo, zajedno izmolili Molitvu za našu zemlju i Kršćansku molitvu za stvoreno iz papine enciklike „Laudato si’“.
Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi pod ravnanjem Margit Cetinić.
Angelina Tadić