Ove godine središnje euharistijsko slavlje u Vukovaru na nacionalni Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, u utorak 18. studenog, predvodio je dubrovački biskup mons. Mate Uzinić, a na kojem su sudjelovali i mnogobrojni mladi iz Dubrovačke biskupije koji su već u subotu krenuli na hodočašće.
Program je započeo u krugu vukovarske Opće bolnice, te su mladi Dubrovačke biskupije u „koloni sjećanja“, zajedno s velikim broj drugih iz cijele Domovine koji su također došli odati počast žrtvama, krenuli pješice na Memorijalno groblje gdje je biskup Uzinić predvodio euharistijsko slavlje u koncelebraciji s đakovačko-osječkim nadbiskupom i metropolitom mons. Đurom Hranićem i mnogobrojnim ostalim biskupima i svećenicima.
Molitva za Vukovar i cijelu Domovinu
Biskup Uzinić u propovijedi je kazao da je zajedno s ostalima došao sa zahvalnošću pred Gospodinom spomenuti se svih onih koji su položili život za slobodu ovoga grada, te moliti za duše poginulih branitelja i građana, onih koje se uspjeli pronaći i identificirati i sahraniti na ovom groblju i one koji počivaju negdje drugdje, osobito nestalih za čije se sudbine i eventualno grobove još ne zna. Istovremeno je kazao i da moli i za žive branitelje, osobito invalide, i sve one koji se teško nose s činjenicom da ovaj grad i Domovina nisu postali onakvi o kakvima su sanjali dok su izlagali svoje živote za našu slobodu i još se teže nose s osjećajem da su oni ovom društvu na teret. Kazao je da želi moliti za sadašnjost i budućnost Vukovara, ali i za sadašnjost i budućnost cijele Domovine, koja se zbog podjela i nesposobnosti suočavanja s krizom, onom ekonomskom, političkom i osobito duhovnom, ponovo nalazi na rubu provalije.
Istina ozdravlja
Biskup je istaknuo da treba jasno ustrajavati na tome da se ne izjednačava žrtva i agresor, ali i da se osudi svaki zločin bez obzira tko ga je počinio i kazne oni koji su ga počinili, a ne etiketiraju branitelji koji su časno i pošteno svoj život stavili na branik domovine, te nastavio: „Ima u našem pristupu našoj nacionalnoj prošlosti, uključujući i ono što se događalo ovdje u Vukovaru, previše mlakosti, neodlučnosti u onom reći istinu bez obzira na sve. Istina ne može i ne smije biti prešućena. Istina ozdravlja! Zato su u krivu oni koji misle da će istina povećavati i obnoviti mržnju. Dapače, prešuti li se istina u ime lažnog mira i suživota, koji tad zapravo niti ne postoje nego se samo zavaravamo da postoje, povijest će se ponoviti.“
Potreba oproštenja
Biskup je istaknuo da je oproštenje nešto bez čega kršćanstvo postaje mlako, kazavši: „Znam da bi oprostu trebala prethoditi pravda, a da ovdje nema pravde. Ali isto tako znam da smo kao vjernici pozvani opraštati i kad nas pogađa nepravda. Kršćansko opraštanje nije nijekanje nepravde, nije uljepšavanje zločina koji se dogodio, ali nije niti iščekivanje da zločinci priznaju krivnju i isprave nepravdu. Budemo li na njih čekali, nikad nećemo oprostiti! A u opasnosti smo da se pretvorimo u njih! Kršćansko opraštanje, i kad nema pravde, znači ne uzeti odmazdu u svoje ruke nego moliti Boga da onaj tko je počinio zlo uvidi zlo koje je počinio i krene putem obraćenja. Samo tako nećemo i sami postati onakvi kakvi su oni kojima trebamo oprostiti, a postat ćemo sposobni za ljubav koja uključuje čak i neprijatelje.“
Nije dovoljno oproštenje, potrebno je pomirenje koje podrazumijeva obraćenje agresora
U misnom čitanju u kojem Isus poziva Zakeja da siđe sa smokve, biskup Uzinić je pronašao poruku za one „koji su izazvali agresiju na ovaj grad, počinili genocid i zločine ili su u to uvučeni, ali i one koji su to nijekali i nastavljaju nijekati“, te kazao da se nada da će i oni negdje pronaći svoju „smokvu“, nakon čega je nastavio: „Susret Zakeja i Gospodina izazvao je neophodnu katarzu, raskid i osudu zla koje je Zakej činio i njegovo obećanje: ‘Evo, Gospodine, polovicu svog imanja dajem siromasima! I ako sam koga u čemu prevario, vraćam četverostruko.’ Ovo je pravda bez koje može biti oprosta, ali ne može biti pomirenja! Oni koji su izvršili agresiju i počinili genocid i zločine, nažalost još uvijek nisu spremni biti Zakej koji se obratio, nego ustrajavaju u onom biti Zakej prije obraćenja. Evo zašto ćirilica u Vukovaru nema samo značenje pisma, nego i dalje nastavlja označavati agresore i zločince koji se ni dan danas nisu suočili s onim što su napravili ovom gradu i njegovim ljudima! Molimo da se obrate, da se dogodi susret Zakeja agresora i Isusa Krista. Zakej agresor treba čuti Isusov poziv da boravi u njegovom domu, priznati što je učinio i obećati da će, onoliko koliko je moguće, popraviti to što je učinio. Dobar početak bi bio da kaže što se dogodilo s onima koje još brojimo kao nestale.“ Ukazao je i na podjele koje su i dalje prisutne: „I nije dobro što i dalje svatko ima svoje škole, svoje kafiće, svoje društvo, ali i što svi imamo njihove škole, njihove kafiće, njihovo društvo i, dakako, što svi i dalje imamo svoje neprijatelje, a onda se to pretvori u naša i njihova groblja“
Na kraju potaknuo je vjernike da vrate svojim kućama ohrabreni i odlučniji u zauzimanju za dobrobit Domovine i naroda, te da otvore Bogu svoja srca, da ih On oplemeni i ispuni ljubavlju, dobrotom i praštanjem.
Hodočašće vjernika Dubrovačke biskupije, posebno mladih, u ovaj grad heroj na Dan sjećanja na žrtvu Vukovara, već je postala tradicija. Dubrovnik s Vukovarom povezuje posebno prijateljstvo koje je na određeni način, u ratnim okolnostima, započelo već 1991. godine stradanjima ovih dvaju gradova. Već petu godinu zaredom organizira se hodočašće, a prije kojeg mladi skupljaju humanitarne prihode koje prigodom odlaska u Vukovar uruče potrebnima. Ove godine tu povezanost dvaju gradova posebno učvršćuje i činjenica da je dubrovački biskup predvodio središnje euharistijsko slavlje.
Š.Z.