„Milanski edikt kao početak nastajanja novog svijeta“ naslov je predavanja mons. dr. Jurja Kolarića, profesora emeritusa Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, kojeg je povodom obilježavanja 1700.-og jubileja Milanskog edikta (313. – 2013.) održao u četvrtak 17. siječnja u dvorani pape Ivana Pavla II. u Dubrovniku.
Na početku se nazočnima obratio dubrovački biskup Mate Uzinić koji je izrazio radost što se Dubrovnik uključio u obilježavanje ove velike obljetnice te, osvrćući se na naslov predavanja i ono što se danas događa, postavio pitanje nije li ovo kraj svijeta nastalog prije 1700. godina.
„Mnogi događaji u povijesti Katoličke crkve smatraju se prekretnicom te zaslužuju posebnu pažnju jer predstavljaju ishodište kako posebnog nadahnuća za djelovanje tako i za svjedočenje vjere. Jedan takav događaj koji je promijenio tijek svjetske povijesti i usmjerio ga novim pravcem bio je bez sumnje Milanski edikt tolerancije iz 313. godine rimskih careva Konstantina i Licinija,“ istaknuo je uvodno dr. Kolarić. Podsjetio je na sve predrasude koje su o kršćanima postojale u prvim stoljećima poslije Krista i optužbe zbog kojih su stradavali. Tako su kršćani u Rimskom Carstvu bili smatrani veleizdajnicima jer su caru uskraćivali božanski kult, smatrani su rušiteljima političkog poretka Rimskog Carstva, ljudožderima koji su blagovali Kristovo tijelo i pili njegovu krv, nemoralnim i inscetuoznim osobama jer su se nazivali braćom i sestrama, mrziteljima života jer su zbog svoje vjere spremno odlazili u smrt s pjesmom na usnama, smatrali su ih okorjelim sljedbenicima jednog zločinca i političkog provokatora koji je od rimske vlasti bio osuđen na sramotnu smrt na križu, rekao je dr. Kolarić dodavši i kako su bili smatrani uzorčnicima elementarnih nesreća, ratova, požara i poplava. S druge strane svojim besprijekornim načinom života postali su izazov sljedbenicima različitih politeističkih religija, a dosljednim življenjem evanđelja privukli su u svoje redove veliki broj onih koji su tražili odgovore na svoja egzistenijalna pitanja.
„Mnogo poveznica današnjice upućuje nas na razdoblje Konstantina Velikog i Milanskog edikta. Suvremeno kršćanstvo danas se nalazi se u sukobu s onim svjetonazorom koji navješćuje razne strukture suvremenog života. Svjedoci smo sve očitijih integracija zla, destrukcija i pojave antikršćanskog stajališta koje sve više poprimaju univerzalne kategorije po načelima propalih imperija i carstava, kraljevina i totalitarističkih političkih sustava koje je povijest pregazila, ali koji pod predznacima moderne demokracije, globalizacije, neoliberalističkih ekonomskih sustava kucaju sve glasnije na vrata kršćanih parlamenata, vladinih kabinete i obiteljskih domova,“ naglasio je dr. Kolarić. Europa se odriče svojih kršćanskih korijena i načela, što je vidljivo iz činjenice da se u jednoj knjizi od preko 300 stranica, Europskom Ustavu, nije mogla naći jedna rečenica s tri riječi „kršćanski korijeni Europe.“
Predavač je upoznao okupljenje da je obilježavanje obljetnice Milanskog edikta počelo još 2006. godine u Engleskoj, u Yorku gdje je Konstantin bio proglašen carem, nastavilo se u Trieru u Njemačkoj 2007. godine gdje u Konstantin bio proglašen cezarom, potom 2012. godine u Barceloni, Rimu i Zagrebu te u Dubrovniku 2013. godine, što je prva komemoracija ove godine. Dr. Kolarić je ustvrdio da tijekom povijesti ni u jednoj državi nije bilo došlo do tako skladne simbioze između Crkve i države kao što se to dogodilo u Dubrovniku za vrijeme Dubrovačke Republike. Skrenuo je pozornost i na to da se u dubrovačkoj katedrali nalazi mramorni spomenik podignut 1913. godine prigodom proslave 16. stoljeća od kad je kršćanska religija dobila slobodu, što pokazuje da je Dubrovnik prije sto godina tom događaju dao veliku važnost.
Dr. Kolarić je, uz ostalo, spomenuo i razna tumačenja Konstantinovog obraćenja na kršćanstvo poput toga da je to bio samo politički manevar jer je prema poganstvu bio i dalje veoma tolerantan, a krstio se tek pred smrt. Naveo je i činjenice da se Konstantin nakon pobjede na Milvijskom mostu bio okružio kršćanskim biskupima kojima je dao sudske ovlasti s težnjom da se Crkva zakonskim putem uključi u državu. Prema Konstantinovim željama univerzalno kršćanstvo je trebalo postati temelj univerzalnog carstva u osobi kršćanskog vladara pa se zato trudio oko crkvenog jedinstva, sazivao sabore proglašavajući se vanjskim biskupom i osjećajući suodgovornost za Crkvu. Rado je isticao svoje uvjerenje da je kršćanin, svoju djecu je odgojio kršćanski, živio uzornim obiteljskim životom, a nakon krštenja od strane arijanskog biskupa više se nije odjevao u carski grimiz, živio je izolirano noseći svoju bijelu haljinu s krštenja i u njoj je umro. Istočne Crkve ga smatraju svecem, a kako su kriteriji za beatifikaju u Katoličkoj crkvi drugačiji i vrednovanje Konstanina nije isto. Predavač je naveo i kako je Konstantin imao strah od konkurenata na prijestolje te je dao ubiti najbliže rođake i sve one za koje je sumnjao da ga žele nasljediti, poznavanje kršćankse ortodoksije mu je bilo manjkavo, bavio se mišlju o uvođenju sinkretizma u castvo, progonio je i pravovjerne biskupe poput Atanazija itd.
Kroz kratki pregled povijesti Crkve dr. Kolarić je ukazao na posljedice Milanskog edikta, prvog programa ili zakona tolerancije u povijesti svijeta, objelodanjenog u veljači 313. godine zajedno sa Augustom Licinijem. Napomenuo je i da je zapravo riječ o reskriptu odnosno pismenom rješenju najviše vlasti, samog Konstantina, a ne o ediktu koji je rješenje zakonodavne, parlamentarne vlasti. Taj dokument od 43 retka imao je velikog utjecaja na cjelokupnju povijest, ustvrdio je predavač nastavljajući govoriti o fenomenu Rima, vlasti koja vječno traje, te o novom Rimu u Konstantinopolu, zatim Moskvi te u Beogradu. Predavač je također istaknuo kako postoje dva modela odnosa Crkve i države: prijateljska odijeljenost i neprijateljska odijeljenost.
Obilježavanje ovog velikog kršćanskog jubileja organizirali su Družba „Braća hrvatskog zmaja“ – Zmajski stol Dubrovnik i Dubrovačka biskupija. U glazbenom dijelu programa sudjelovali su Katedralni madrigalisti. Moderator je bio Nikola Obuljen, pročelnik Zmajskog stola u Dubrovniku.
Angelina Tadić