Euharistijsko slavlje na Dan Državnosti Republike Hrvatske u utorak 25. lipnja u dubrovačkoj katedrali predvodio je generalni vikar Dubrovačke biskupije mons. dr. Petar Palić, a slavlju su, uz ostale, nazočili i predstavnici društveno-političke zajednice.
U propovijedi je generalni vikar podsjetio na državni blagdan koji se slavi te u svjetlu svetopisamske riječi progovorio o nekim aktualnim pitanjima. Na primjeru diobe između Abrama i Lota govorio je o diobi među narodima kao načinu očuvanja mira. „Povijest nam svjedoči da se ljudi i narodi nisu rastavljali u miru. I naša najnovija Domovinska povijest nam svjedoči da su jedni pošto poto htjeli u umjetnoj i neravnopravnoj zajednici zadržati drugu stranu, koja je htjela slobodu. Slobodu o kojoj posebno u ovom našem Gradu pjevamo, o kojoj govorimo i koja se ponosno vijori ispisana na barjaku našeg Grada,“ kazao je mons. Palić. Istaknuo je i Abramovu širokogrudnu gestu prema Lotu kad su se dijelili kazavši da je Abram to mogao učiniti jer je „imao povjerenje, koje mu je govorilo: ne moram se brinuti za sebe i svoju budućnost, za nju se brine – Bog.“ Imao je povjerenje u obećanje koje je na početku svoga puta, svoga odlaska iz sigurnosti primio od Boga, a to obećanje je bilo da će mu Bog dati zemlju kojom teče med i mlijeko. „Abram nije posjedovao ništa više od ovih riječi, nije imao nikakve konkretne predodžbe, jedino povjerenje da će Onaj koji mu obećava ispuniti svoje obećanje. Abram u sebi nosi nadu, koja dosiže dalje od pukog ljudskog razmišljanja.“ Mons. Palić je dotaknuo i pitanje želje hrvatskog naroda koji je u najnovijoj povijesti želio mirno razilaženje, ali je morao proći kroz iskustvo rata te se spomenuo onih koji su u tom ratu najviše stradali: „I zato se danas sa zahvalnošću sjećamo svih koji su ugradili svoje živote u našu slobodu, u slobodu naše Domovine.“
Rekavši kako Hrvati u danima stradanja nisu gubili nadu, te da im je jedini oslonac bilo čvrsto pouzdanje da ih Gospodin neće napustiti i zaboraviti, a molitva moćno oružje ustvrdio je da je Hrvatska izborila slobodu s molitvom na usnama.
Osvrnuo se i na predstojeće pristupanje Hrvatske Europskoj uniji, zajednici u kojoj su Hrvati oduvijek bili i religiozno i kulturno i politički. Kao oznaku hrvatskog naroda koju on dijeli s drugim europskim narodima naveo je traženje: „Tražimo novi život, čeznemo. Čeznemo za jasnoćom, istinitošću, za snovima o ljubavi i nebeskim šatorom. I što više čeznemo, manje nalazimo. Ne nalazimo riječi, kojima se može vjerovati. Ne nalazimo snagu, koja nas može inspirirati, jer ne dolazi od nas samih. Ne poznajemo biblijska obećanja, koja obećavaju obećanu zemlju punu mira. I na kraju, ne samo da se Bog povukao u nepoznato iz našeg društva, nego kao da je to učinio i neprimjetno. Kao da smo postali metafizički bez krova nad glavom. I zato nam danas ohrabrujuće zvuče riječi, koje je Bog uputio Abramu: Na noge! I prođi ovom zemljom!“
Na primjeru Abrama koji kreće na put ne zato što on sam želi nego jer ga Bog dodiruje i pokazuje mu putove tražeći od njega veliko povjerenje u Boga i život mons. Palić je upozorio da često tamo „na izmaku snaga, na granici, počiva snaga blagoslova.“ Pozvao je sve, da ohrabreni Uskrslim Gospodinom kojeg su susreli u euharistiji ustanu i krenu utješeni, da uđu u Europu hodajući vlastitim putovima. „Posvjedočimo i pokažimo drugima da povijest i život prožeti kršćanstvom i kršćanskim idealima nose sa sobom bogatstvo, nikako gubitak. Uska su nam vrata bila, iz raznoraznih razloga i s raznim uvjetima, kroz koja smo morali proći da bismo došli ovdje gdje sada jesmo i gdje ćemo za koji dan biti. Ali, ako smo već ušli, pokažimo da je jedini ispravan put prema ispunjenju života onaj put, kojim je hodao i kako ga je živio sam Isus Krist. On je Alfa i Omega, Prvi i Posljednji i isti danas, jučer i uvijek,“ zaključio je generalni vikar.
Liturgijsko pjevanje na misi za Domovinu predvodili su katedralni zborovi pod vodstvom Margit Cetinić, a na kraju su svi okupljeni otpjevali hrvatsku himnu.