Limena glazba „Zaton“ skladnim izvođenjem poznatih duhovnih skladbi i Dubrovački trombunjeri pucnjem svojih trombuna dočekali su biskupa msgr. Matu Uzinića i hodočasnike ispred crkve Pohođenja BDM u Orašcu u večernjim satima u nedjelju 1. srpnja gdje je misnim slavljem započela proslava blagdana Gospe od Orašca. Pozdravne riječi biskupu i hodočasnicima uputio je župnik fra Emanuel Jurić koji je ispričao povijest nastanka ovog hodočasničkog mjesta. Misno slavlje predvodio je biskup Uzinić u koncelebraciji sa don Marinom Lučićem.
Evanđeoski odlomak govorio je o susretu Marije i Elizabete, a biskup je u svojoj homiliji kroz susret dviju majki pojasnio kako se u ovoj slici zapravo susreće Stari i Novi zavjet. „Neka nam ovaj današnji pohod Blaženoj Djevici Mariji ovdje u Orašac, na mjesto koje podsjeća na mjesto onog biblijskog susreta dviju žena i njihove nerođene djece u utrobama, pomogne odgovoriti na ova pitanja, a zagovor Blažene Djevice Marije- Gospe od Orašca, svete Elizabete i malog Ivana Krstitelja koji od radosti zaigra na Marijin glas, izmoli milost otvorenosti nadahnućima Duha Svetoga u slijeđenju njihovog primjera služenja Bogu i bližnjima, kako bismo i mi susretali i prepoznavali Krista i ono spasenje koje se u njemu dogodilo te bili oni koji zbog toga blagoslivljaju, igraju od radosti i klikću svoj radosni „Veliča duša moja Gospodina.“ – poručio je hodočasnicima biskup Uzinić na kraju propovijedi.
Na kraju misnog slavlja biskup Uzinić se zahvalio fra Emanuelu za protekle godine služenja vjernicima Dubrovačke biskupije poglavito župljanima župa Orašac i Zaton kojima je fra Emanuel bio župnik dugi niz godina. Naime, po odluci provincijala franjevačke provincije Sv. Križa – Bosne Srebrene fra Emanuel bit će premješten zbog starosne dobi i bolesti tijekom idućeg mjeseca na drugu lokaciju unutar provincije. Na sam blagdan Gospe od Orašca, u ponedjeljak 02. srpnja, služena su misna slavlja na kojima je sudjelovao velik broj hodočasnika već od ranih jutarnjih sati. Ovogodišnji predvoditelji bili su don Željko Kovačević, don Hrvoje Katušić, fra Emanuel Jurić, don Ivica Pervan i don Bernardo Pleše.
* * *
Iz knjižice Svetište Gospe od Orašca fra Emanuela Jurića
LEGENDA O GRADNJI CRKVE
Prema legendi Blažena se Djevica Marija ukazala siromašnom starcu iz Orašca, Mihu Vukašinoviću, u siječnju 1527. godine.U tri petka bila su tri ukazanja. Gospa je rekla samohranom starcu da se treba sagraditi crkva na čast Blažene Djevice Marije na izvoru « Dobra Voda «. Ako se to učini Bog će osloboditi Orašac i okolna mjesta od kuge, glada i rata, a kuga je već započela 6.12.1526.
Kod trećeg ukazanja Gospa, sva obasjana svjetlošću, rekla je starcu: « Tvoje molitve i molitve drugih kršćana uslišene su od moga Sina, a i od mene. Sutra ujutro, rano, pođi paroku i reci mu da pođe s tobom po selima i skupi zadužbinu, pa neka izgradi na mjestu zvanom Ločište / Košište crkvicu na slavu i čast moga Sina i moju i tad će grozna i huda kuga nestati!». Čim je svanulo starac je krenuo paroku u Trsteno, don Luku Diodatu. Ali kakvo je to bilo iznenađenje i za starca i za paroka. Kad je starac ispripovijedao paroku svoja viđenja, parok je u čudu priznao da je i on isto to doživio! I njemu se Gospa ukazala!
Parok pođe sa starcem Mihom skupljati milodare da se podigne crkvica po naredbi same Gospe. Orašani su se zavjetovali 2. veljače 1527. godine i postavili kamen temeljac na 2. srpnja, Dan Pohođenja Marijina. Kuga je odmah prestala! Godine 1528. navali preko 30 galija crnaca, arapa, turaka, gusara na Dubrovnik i okolicu. Orašani su se opet zavjetovali Blaženoj Gospi te nastavili s gradnjom tako da je već 2. srpnja 1529. godine bila dovršena prva crkva, sadašnja kapela.
Taj dan Orašani počinju slaviti svake godine kao zavjetni dan te uzimaju Gospu za svoju zaštitnicu. …moja none se sjeća legende da su crkvu nekoliko puta počeli gradit na Katačinom brijegu. Ujutro bi svi zidovi bili srušeni i svaki je pokušaj propao sve dok crkvu nisu izgradili tamo gdje je Gospa rekla, na izvoru “Dobre vode” gdje je i dan danas…
SVJEDOČANSTVA O ČUDESIMA
Treba napomenuti da čudesa koja se ovdje spominju nisu nauk Crkve jer se Crkva nije očitovala ni o kojem neobičnom, čudesnom događaju na ovom Svetištu niti oko ovog Svetišta. Osim čudesnih ozdravljenja najzanimljiviji su sljedeći događaji.
Godine 1801. čudom je spašena sveta slika od požara. «Dok je sav oltar izgorio i dio svete slike,ostadoše netaknute glave Gospe i Isusa iz plamena izvađene. « Godine 1806. crkva Gospina je opljačkana i sveta slika je nestala. Par dana poslije sliku, zamotanu u platno, donijela je župniku djevojčica Marija Vicelja. Vraćajući se s Koločepa našla ju je među dračama na Velikom Potoku. …moja none se sjeća priče da su je ukrali Turci ili Rusi. Prilikom prelaska rijeke Omble barkom hvalili su se da su ukrali “Gospu Latinsku”. Kad su pogledali u vreću slike više nije bilo tu, nestala je i pronađena na Velikom Potoku…
Od pamtivjeka se nije čulo da je Gospin izvor, vrelo ispod Gospine crkve presušio. Okupacijom Orašca u Domovinskom ratu od starne Srpsko-crnogorske jugovojske i četnika nestalo je vode na izvoru. Njihovim odlaskom i oslobođenjem mjesta, voda je ponovno potekla, još jača nego prije, na prvu proslavu Gospe od Orašca nakon okupacije, 2. srpnja 1992. godine. Crkva je bila puna vjernika iako se iz Dubrovnika moglo doći jedino trajektom. Četnici su pucali s Golubova kamena po prometnici iz Dubrovnika prema Orašcu. Morem su došli i svećenici na ispomoć te donijeli krunice za naše vojnike koje je poslao biskup Želimir.
Crkva je bila prepuna Hrvatske vojske iz raznih krajeva Hrvatske koji su stigli uz ratne obveze moliti se Gospi. Svi su željeli dobiti krunicu oko vrata. Dok je župnik dijelio krunice čula se radosna vijest: Oslobođen je Golubov kamen i Dubrovnik je konačno deblokiran od višemjesečnog okruženja.