Na uočnicu blagdana bl. Marije Propetoga u Blatu na Korčuli euharistijsko slavlje predslavio je don Ivo Markić, župni vikar u župi sv. Mihajla u Dubrovniku i voditelj Ureda za mlade Dubrovačke biskupije u koncelebraciji sa župnikom župe Svih svetih u Blatu don Željkom Kovačevićem, župnim vikarom u župi sv. Terezije Avilske u Požegi vlč. Karlom Topalovićem i župnim vikarom u Blatu don Mišom Pecotićem. Liturgijsko pjevanje je predvodio župni zbor Svih svetih pod vodstvom s. M. Danijele Škoro, a svirao je Frano Bosnić.
Euharistijskom slavlju je prethodila procesija iz svetišta do blaženičine rodne kuće u kojoj su sudjelovali bratimi, djeca iz vrtića »Marija Petković«, sestre Družbe Kćeri Milosrđa, župni zbor i svećenici. Vijenac su nosili predškolci Marija Bačić, Emanuela Šeman i Roko Mašković u narodnim nošnjama, a vijenac je ispod spomen ploče uz pomoć župnika don Željka Kovačevića postavio Roko. Potom se hod nastavio blatskim ulicama do blaženičina svetišta, a u procesiji je pjevao župni zbor i svirala Hrvatska glazbena udruga »Sv. Vincenca«. Molitvu večernje su otpjevali bratimi i župni zbor Svih svetih.
Predvoditelj slavlja i trodnevnice vikar Markić u propovijedi se na poruke evanđeoskog ulomka o mladiću koji nije pošao za Isusom. Evanđelist Matej ovu osobu naziva mladićem, evanđelist Luka da je čak bio i član židovskog sinedrija, a evanđelist Marko je ostavlja anonimnom kao da nam ostavlja prostora da preispitamo sebe i sve ono što nas zarobljava kako bismo mi rekli Isusu ‘da’. Propovjednik je protumačio kako je taj čovjek trčao Isusu te da u Isusovom vremenu trčanje nije bilo časno, bilo je nečasno. Pošteni ljudi nisu trčali. Ta je osoba onda kleknula. Evanđelist Marko želi naglasiti težinu zarobljenosti toga muškarca, težinu onoga što ga je zarobljavalo da u potpunosti služi Gospodinu. On se prema vječnom životu odnosi kao prema nečemu što može kupiti. Čovjek je pomislio da može kupiti Boga, da može kupiti njegovu naklonost. Povezao je to sa sakramentima koji nama nisu dani jer ih Bog treba, nego jer ih mi trebamo. „Oni su nama pomoć iz čiste njegove ljubavi“, ustvrdio je. Predvoditelj slavlja je nastavio tumačiti evanđeoski ulomak te naglasio kako ga u jednom trenutku Gospodin pogleda i zavoli ga. „To je bio isti pogled kao i jučer, koji je uputio Mateju. Pogled ljubavi, pogled poziva, oduševljenosti jednom osobom i poziva da ide za njim. Pogled koji je prodirao u dubinu i prepoznao nešto. Prepoznao da nešto spotiče tu osobu, da je zarobljava i Gospodin je želi osloboditi,“ kazao je.
Podsjetio je na Isusove riječi tom mladiću: Idi i što imaš prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu, te rekao: „Primijetio je bogatstvo koje sputava, sav njegov imetak koji je imao i želi da se oslobodi toga, da može slobodno djelovati. Muškarac nije imao hrabrosti, novac je stavio ispred Boga, svoju korist ispred učitelja i nije mogao reći: Da. Bio je svjestan toga, jer se okrenuo, tužan i žalostan i dogodio se neuspjeh u Gospodinovu pozivu. Ta osoba se okreće i ne ide za Gospodinom, jer ju je nešto sputavalo čega se više nije mogla osloboditi.“ Proučio je nadalje kako bogatstvo u našem životu može biti sputavanje i jedna od većih zamki u kršćanskom poslanju jer nam „daje privid u sigurnost, daje nam prividnu moć nad drugima“. Bogatstvo nam govori „da smo mi uspješniji i bolji od drugih i da imamo pravo nešto govoriti drugima i vladati nad drugima. I onda se srce okameni, ne poznaje bližnje, stavlja se ispred njih i ispred Boga. To nije samo na materijalnoj razini, već to mogu biti naši ljudski odnosi, naše pozicije, službe, djelatnosti. Bilo što, što može stati ispred Gospodina da naše srce bude zarobljeno time, da ne možemo više ići za njim“, kazao je propovjednik.
Osvrnuo se zatim na trodnevlje kroz koje je okupljena vodilo ono što je blažena Marija naglašavala, a to je iskustvo Božje ljubavi, ljubavi prema Raspetom. Zaokružujući sve to propovjednik je istaknuo kako je blaženica kao glavnu i posebnu svrhu svojih Kćeri Milosrđa stavila milosrdno pomaganje i djelovanje. „Po tom milosrdnom pomaganju mi pokazujemo ono što vjerujemo jer kao što Ivan kaže u svojoj poslanici: Ako ne ljubiš čovjeka koga vidiš, ne možeš ljubiti Boga kojega ne vidiš“, kazao je i nastavio: „Vjera i djela su komplementarni, zajedno idu, ne možemo ih nikako odvojiti. Ne možemo reći da smo ovdje svi zajedno braća i sestre, da vjerujemo u istoga Boga, da blagujemo Isusa Krista, a kasnije izići a da ne pričamo. Niti možemo dopustiti da ovdje svi zajedno blagujemo to Tijelo, a ne primijetiti susjeda koji strahuje hoće li moći preživjeti ovaj mjesec. Jedino u ljubavi koja prožima mi možemo djelovati kao kršćani, zajedno u sakramentima, a onda zajedno i u ovome svijetu.“
Blažena Marija je naglasila da se sve može raspasti, samo da se ljubav sačuva. „Sve može propasti ali se moramo brinuti jedni za druge, za ljubav i milosrdno djelovanje. Na kome je ta odgovornost? Na svima nama, od najmlađih do najstarijih, od svih prisutnih u župnoj zajednici. Svatko ima odgovornost širenja Božjeg kraljevstva, jer nas to kraljevstvo ne čeka gore u nebesima. Tamo nas čeka u potpunosti, ali je već ovdje počelo. Svatko od nas bira hoće li biti suradnik toga kraljevstva i njegova širenja ili će biti samo pasivni promatrač. Kako možemo širiti to kraljevstvo? Gospodin je vrlo jednostavan: Ne ubij, ne učini preljuba, ne ukradi, ne svjedoči lažno, ne otmi, poštuj oca svoga i majku. Idi i što imaš prodaj i podaj siromasima“, poručio je propovjednik.
Euharistijsko je slavlje završilo procesijom s blaženičinim moćima u svetište i blagoslovom, te osobnim čašćenjem moći.
s. M. Jasminka Gašparović,
promicateljica kauze bl. Marije Propetoga
