Monografija „Župa Hrasno“ predstavljena je u četvrtak 19. listopada u Studentskom domu u Dubrovniku, a predstavljanje je organiziralo Hrvatsko kulturno društvo Napredak Dubrovnik. O knjizi su govorili dr. don Milenko Krešić, don Vinko Raguž, prof. Milan Perić, prof. Boris Njavro i dr. Marinko Marić.
Dr. Marić je na početku predstavljanja pozdravio sve prisutne i zahvalio na dolasku svima posebno onima koji su povezani sa župom Hrasno po rođenju, porijeklom ili nekim drugim vezama. Istaknuo je da se u monografiji nalazi 16 radova od dvadeset autora.
Prvi je o monografiji govorio urednik i jedan od autora dr. Krešić. Prisjetio se da je 2021. župa Hrasno slavila 260 godina postojanja i tada se javila ideja o nastanku monografije. Osvrnuo se na teme koje su u monografiji obuhvaćene i povijesna razdoblja u kojima se u knjizi govori. Kronološki gledano knjiga se dotiče kroz arheološke tragove rimskoga razdoblja, pa zatim srednjeg vijeka, a potom od 17. stoljeća pa do početka 1. svjetskog rata. U knjizi se pokušalo obuhvatiti sve ono za što postoje pisani izvori. Opisan je društveni život i život župe Hrasno koja je u jednom trenutku, kad su stale migracije, imala čak 4000 stanovnika. Ono što je od najveće važnosti za župu Hrasno je Svetište Kraljice mira i pokojni župnik Stjepan Batinović koji je život posvetio župi Hrasno, posebno je u svom izlaganju naglasio urednik Krešić.
Sadašnji župnik župe Hrasno Raguž je progovorio o sadašnjoj situaciju u župi Hrasno. Sa žaljenjem je konstatirao da je demografska slika loša, ali da Hrasno ipak ima nadu u budućnosti kao jedna duhovna oaza mira u kojoj bi dolazili ljudi pronaći duhovni sadržaj i relaksaciju što je u današnjem svijetu itekako čovjeku potrebno. Rekao je da župa Hrasno ima stotinjak ljudi i jednog učenika. Cijela župa ima oko 360 ljudi. Istaknuo je i kako je ostvarenje jednog duhovnog središta u svetištu Kraljice mira, svima pa tako i njemu, cilj koji želi ostvariti po uzoru na svećenika Batinovića koji je neumorno radio za svoju župu i narod.
Prof. Perić je monografiju nazvao remek djelom kojeg su napisali eminentni stručnjaci. Istaknuo je važnost zapisivanja jer što se napiše to ostaje. Za vjerodostojnost navedenog posebnu zaslugu ima pok. Stjepan Batinović Dumo. Pokojni župnik Batinović je pisao i zapisivao, „Dumo i njegov narod“ je časopis kojeg je izdavao pa je sve ostalo sačuvano i zapisano. On je za župnika u župu Hrasno došao 1948. godine i tu ostao do svog umirovljenja 1981. godine. Sve što je on stvarao Juraj Njavro je objedinio u jednu monografiju. Rekao je također da je župa Hrasno dala najveći broj svećenika i časnih sestara. Iz župe Hrasno su potekli mnogi u svijetu poznati stručnjaci iz različitih područja svoga djelovanja.
Profesor Njavro je govorio o kulturi sjećanja. Prisjetio se franjevaca koji su govorili: „Zapiši da ostane“. Istaknuo je da vječnost nije vrijeme nego ljudi i mjesta kojih se sjećamo. Ova monografija je zapis o toponimima i arheološkim nalazima, o crkvenim događajima, župnicima i kapelanima. Progovorio je i o tužnoj činjenici iseljavanja. Prvi guverner banke je bio Pero Jurković i zadnji učenik u 0.Š. Hutovo zove se Pero Jurković. Zahvaljujući našim sjećanjima žive neki trenutci, neka mjesta i neki dragi ljudi koje smo mi životom nadživjeli, rekao je. Sve to što je bilo živi i dalje zahvaljujući našem sjećanju
Jelica Gjenero
