Obrede Velikog petka 2. travnja u katedrali Gospe Velike u Dubrovniku predvodio je apostolski upravitelj Dubrovačke biskupije riječki nadbiskup koadjutor mons. Mate Uzinić. Tradicionalna procesija kroz Grad nakon obreda ove godine radi epidemioloških razloga se nije održala nego je unutar katedrale održana kratka procesija s relikvijom Isusovog križa, a mons. Uzinić je blagoslovio Grad s sjevernih i glavnih vrata katedrale te s oltara Gospe od Porata.
Nakon prostracije nadbiskupa i klečanja svećenika, bogoslova, sjemeništaraca, ministranata i ograničenog broja vjernika ispred ogoljelog oltara i otvorenog svetohraništa, nastavljena je služba riječi. Nadbiskup Uzinić je na početku propovijedi kazao kako bogoslužje Velikog petka ima tri djela, te i da u prvom dijelu slušamo o tome što se dogodilo Isusu.
Slušati
Slušali smo proročanstvo, slušali smo o njemu kao o onom velikom, pravom i jedinom svećeniku a kroz pjevanje muke prisustvovali smo središnjem trenutku u kojem je on pokazao kako i koliko nas ljubi, rekao je nadbiskup. Nastavljajući se na jučerašnju temu propovijedi o slobodi mons. Uzinić je kazao kako se u evanđelja dana primjećuje kako je od svih osoba koje se pojavljuju i koje su akteri onog što se Isusu događalo, zapravo samo Isus, iako je bio privezan i prikovan na križu, bio slobodan. U Ivanovom evanđelju zapravo dominira taj naglasak na Isusovoj nadmoći i slobodi. On je onaj koji cijelu ovu situaciju koja mu se događa vodi dok svi drugi samo misle da oni nešto vode. I da oni svemu tome mogu dati nekakav svoj doprinos. Misle da su slobodni i da mogu činiti što hoće a zapravo čine ono što moraju činiti zbog predrasuda, zbog strahova, zbog zakona ili njihovog načina razumijevanja zakona.
Nadbiskup je zatim skrenuo pozornost na još jednu skupinu iz evanđelja za koju se može reći da participira na Isusovoj slobodi. U Ivanovom evanđelju ta skupina se, za razliku od Markovog evanđelja, nalazi ispod križa. Usudili su se doći pod sam križ. U toj skupini se nalazi i jedan učenik, evanđelje kaže da je to učenik kojeg je Isus ljubio. Tu se nalazi i Isusova majka Marija. U svojoj slobodi i nadmoći Isus u tom konačnom trenutku čini nešto što je itekako povezano s nama i nama pokazuje izlaz s obzirom na ovu situaciju koju živimo i koja nas nekako zarobljava, pokazuje način na koji i mi možemo biti dionici njegove slobode, kazao je nadbiskup.
Gledati
Da bi nam se to moglo dogoditi potrebno je večeras da se i mi približimo križu, nastavio je, i tu pod križem kojeg ćemo izložiti, što spada u drugi dio večerašnjeg slavlja, na neki način od onih koji slušaju ćemo se pretvoriti u one koji gledaju. Važno je da se pridružimo onoj skupini pod križem, onim Marijama i Mariji i da zapravo svatko od nas postane onaj ljubljeni Isusov učenik koji će čuti jedinstvenu zapovijed koju je Isus dao kako svojoj majci tako i učeniku “Evo ti sina….evo ti majke”.
Marija je tu više nego Isusova majka, protumačio je nadbiskup. Ona je Crkva u koju se kao ljubljeni učenici svi mi na svoj način trebamo uključiti. To uključivanje je moguće samo pod Isusovim križem jer doći pod križ znači napustiti obzire, ne dati se zarobiti od predrasuda, ne dozvoliti strahu da on nama vlada i da kontrolira ono što činimo. To su uspjeli onaj učenik, one žene, Marija, to smo večeras pozvani učiniti i mi.
Nadalje je nadbiskup kazao kako se u obredu, zbog epidemioloških preporuka, neće pristupati križu kako je to uobičajeno. Dodao je kako će se tako oni koji su u crkvi solidarizirati s onima koji se nalaze ispred crkve i koji ne mogu pristupiti, ali i s onima koji prate obrede zahvaljujući prijenosu. „No svatko od nas sa svojim srcem, svojom nutrinom može i treba u klanjanju koje ćemo pred križem organizirati u našoj crkvi, pristupiti tom križu i susresti se s Isusom Kristom raspetim i s njegovom ljubavlju. I čuti one njegove posljednje riječi upućene Mariji odnosno Crkvi i ljubljenom učeniku odnosno svakom od nas kao članu Crkve, da prihvatimo jedni druge, da u ljubavi živimo jedni za druge“, potaknuo je mons. Uzinić.
Sjediniti se s Kristom
Govoreći o trećem dijelu bogoslužja, pričesti, kazao je kako bi se nakon slušanja, nakon gledanja Krista raspetoga i bivanja u njegovoj blizini moglo dogoditi i to treće, a to je potpuno sjedinjenje s Isusom Kristom.
„Pričest jest to“, kazao je nadbiskup, „sjedinjenje s Kristom. Dozvoljavanje Isusu da se kao naša hrana može nastaniti u nama i da nas može preobraziti, pretvoriti u sebe. Ne događa se to najedanput. To je proces koji se događa i koji se treba događati kroz cijeli život jednog kršćanina koji participirajući na sakramentima, osobito na sakramentu euharistije, sebe polako iz dana u dan izgrađuje i pretvara u Isusa, zapravo dozvoljava Isusu da nas može preobraziti u sebe.“
Svjedočiti
Četvrti dio, procesija s križem, nije dio službenog bogoslužja ali je dio naših običaja, nastavio je nadbiskup. Objasnio je da se ove večeri neće u procesiji izaći iz katedrale, ostat će se u crkvi jer nije lako uskladiti procesiju s epidemiološkim mjerama koje smo dužni provoditi, te dodao da „to ne znači da Isus i njegov križ trebaju i smiju ostati u našoj katedrali“.
Nakon cijelog ovog bogoslužja, po onom blagoslovu s križem ali još više po onom prethodnom sjedinjenju s Isusom Kristom u pričesti, treba se dogoditi to, ustvrdio je mons. Uzinić, da Isus i njegov križ na jedan drugačiji način iziđu ove večeri iz naše katedrale, „da u nama i s nama prošeću ulicama našeg Grada, da u naše obitelji uđe Isus Krist raspeti i postane stanovnik naših domova, da onda tamo, po načinu na koji živimo, po ljubavi koju širimo prema svima, osobito najpotrebnijima, on postane živ i prepoznatljiv“. Povezao je to s prijašnjim mislima iz propovijedi opisavši da Krist treba postati živ i prepoznatljiv upravo onakav kakav je bio, potpuno slobodan na križu, dok nam je svoju majku davao za majku i nas povjeravao svojoj majci, dok je nas darivao Crkvi i Crkvu i njeno poslanje povjeravao nama, sve do onog trenutka kad se sve to iz njegovog probodenog boka razlilo i omogućilo da možemo biti ponovno rođeni u krvi i vodi, u vodi i Duhu Svetome.
Kroz ova četiri djela večerašnjeg bogoslužja, kroz ono slušati, gledati, sjediniti se, potrebno je učiniti i četvrto, a to je zapravo svjedočiti. Svjedočiti svojim kršćanskim životom da je Bog u Isusu Kristu ljubio i ljubi nas i svakog čovjeka i pokazati kroz konkretni kršćanski život u ljubavi što to svjedočanstvo ljubavi znači, zaključio je mons. Uzinić.
Liturgijsko pjevanje Velikog petka, među kojim i Muku po Ivanu, predvodio je dio katedralnog mješovitog zbora sa solistima.
Jelica Gjenero
Fotografije: Tea Kuzek
