Na blagdan Prikazanja Gospodinova (Kandeloru) 2. veljače svečano i lijepo prijepodne bilo je u župi Presvetog Spasitelja u Mokošici
Misu u župnoj crkvi predvodio je župnik don Mario Karatović u koncelebraciji s don Ivom Zečevićem, sadašnjim župnikom župe sv. Ane iz Rudeša u Zagrebu, a nekoć župnikom susjedne župe Svete Obitelji u Novoj Mokošici. Na misi su sudjelovala i djeca iz Dječjih vrtića Pčelica i Sunce koji su, zajedno sa svojim odgojiteljicama, došli u konavoskoj nošnji.
Župnik Karatović u svojoj propovijedi je istaknuo kako nas svaki blagdan, pa tako i Kandelora, mora potaknuti na produbljivanje vjere. Dotaknuo se i sakramenta krštenja i podsjetio na zanimljivosti kako je u “ono vrijeme” žena smjela ući u hram tek 40 dana po porodu. Kandelora nam, naglasio je župnik, želi produbiti smisao našeg krštenja te da time postajemo djeca Božja. Zanimljivo je da je Blažena Djevica Marija, iako je imala Sina kao Dijete Božje, isto Isusa htjela prikazati u hramu.
U propovijedi je pohvalio i odgojiteljice u vjeri iz DV Mala kuća, inače organizatorice programa “Ususret Festi sv. Vlaha” koji se posljednja četiri dana održavao u župnim prostorima župe Mokošice, kako djecu dovode u hram Božji na Kandeloru te time potvrđuju odgoj koji je potreban djetetu te ih na taj način uče kako ne smiju zaboraviti da su djeca Božja.
“Neka nam svjetlost Kandelore bude svjetlost u našim životima koje ćemo jedno drugima donositi i neka nam Djevica Marija bude uzor kao vrsna odgojiteljica vjere koja je uvijek imala pouzdanja u Boga!”, zaključio je župnik svoju propovijed.
Po završetku mise, blagoslova i grličanja, ispred župne crkve je uslijedio nastup vrtićke djece koji su otplesali prikladne konavoske plesove popraćeni zvukom lijerice. Uz to su bili izloženi radovi koje se djeca radila na radionicama te upriličeno prigodno čašćenje pod nazivom “Parčeva trpeza”.
Naime, u župi se od 30. siječnja do 2. veljače održavao program “Ususret Festi sv. Vlaha” u sklopu kojeg je održano više radionica. Jedna je bila upoznavanje djece i roditelja s konavoskim vezom, a radionicu je vodila župljanka Ivana Kralj.
Drugu večer radionicu su vodile odgojiteljice vjerskih skupina DV Mala kuća u suradnji sa Nevenkom Curić i Ivanom Trostmann. U vođenom razgovoru s djecom na pitanje što je sreća, zanimljivo je da ni u jednom dječjem odgovoru pojam sreće nije predstavljao ništa materijalno. Za njih je sreća obitelj, kada nam dolazi neki prijatelj, sreća je pozvati Isusa i zagrliti ga. Sreća je dobiti brata ili sestru, sreća je tajanstvena, neki su od dječjih odgovora.
Kroz priču “Zvono sreće” djeca su se upoznala s kraljem koji je imao sve, a opet je bio jako nesretan sve dok ga jednog dana nije probudio zvuk zvona i osvijestio mu da čovjek sam gradi svoju sreću i da je ne treba tražiti u materijalnim stvarima. Nakon priče nastavljen je razgovor s djecom. Djeca su rekla da je za njih zvono poziv da idu na misu, zvono im govori koliko je sati, zvono u njihovim srcima nešto budi. Posebna zvona Grada koja čuvaju Maro i Baro. Nastavili su se zatim likovno izražavali i nastojali pokazati njihovu sreću kroz ljubav prema svome Gradu, kroz zvono koje čuvaju u srcima i koje ih uvijek negdje poziva.
Na kulinarskoj radionici trećeg dana sudionici su spravljali dubrovačku tortu od skorupa.
Ivan Jadrušić; odgojiteljice / Župa Mokošica
