Prvi međubiskupijski (međužupanijski) stručni skup u 2024./2025. školskoj godini za vjeroučitelje osnovnih i srednjih škola Splitsko-makarske, Zadarske, Šibenske, Hvarske i Dubrovačke nad/biskupije održan je u subotu 23. studenoga u Nadbiskupskom sjemeništu u Splitu u suorganizaciji Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije, splitske podružnice Agencije za odgoj i obrazovanje i Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Na skupu je sudjelovalo oko 260 vjeroučitelja iz pet južnih nad/biskupija, a tema skupa bila je Pedagoška dobrobit igre u nastavi vjeronauka.
Uvodnu molitvu priredili su i predvodili vjeroučitelji Imotskog dekanata, a pozdravnu riječ održala je prof. dr. sc. Jadranka Garmaz, predstojnica Katehetskog ureda Splitsko-makarske nadbiskupije zahvalivši svim sudionicima i nositeljima programa na dolasku, uloženom trudu i vremenu.
U ime suorganizatora sudionike je pozdravila Sabina Marunčić, lic. theol., viša savjetnica za vjeronauk Agencije za odgoj i obrazovanje, naglasivši da je cilj stručnog skupa ukazati na važnost dramske igre u nastavi Vjeronauka u kontekstu razvoja kreativnih i socijalnih vještina učenika. Za razliku od onih tradicionalnih metoda u kojima je učitelj uglavnom prenositelj znanja, a učenici pasivni slušači i primatelji tih znanja, suvremene nastavne metode omogućuju aktivno uključivanje učenika u nastavu, čime do izražaja dolazi njihovo stvaralaštvo, u čemu je zapravo i cilj suvremene nastave, zaključila je Marunčić.
Potom je izv. prof. dr. sc. don Edvard Punda, pastoralni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije pozdravio sudionike skupa u ime mons. Zdenka Križića, splitsko-makarskog nadbiskupa i u ime izv. prof. dr. sc. fra Šimuna Bilokapića, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Istaknuo je kako Knjiga mudrosti govori o igri kao preegzistentnoj stvari koju je Bog stvorio prije čovjeka, imajući u vidu čovjeka i njegove slabosti. Promišljajući o igri ulazimo u dubinu našega bića, u bolje razumijevanje čovjeka, a živeći igru, obnavljamo svoje čovještvo, ostvarujemo ono za što nas je Bog stvorio, zaključio je prof. Punda zaželjevši vjeroučiteljima da kršćanski pogled na slike i na igru sačuva mlade naraštaje od opasnih slika i igara.
Prvo predavanje pod nazivom “Kompetencija sudjelovanja i tumačenja se nadopunjuju a ne isključuju. Performativno učenje u vjeronauku” održala je prof. dr. sc. Jadranka Garmaz, pročelnica Katedre za religioznu pedagogiju i katehetiku na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu. U prvom dijelu predavanja prof. Garmaz podsjetila je prisutne na didaktičke koncepcije i religijsko-didaktičke dimenzije vjeronauka istaknuvši performativnu religijsku didaktiku kao granu religijske didaktike. U drugom dijelu predavanja prof. Garmaz promišljala je o dimenzijama i područjima učenja religiozne kompetencije, kao i o poljima religiozne kompetencije prema Hansu Mendlu. U trećem dijelu predavanja navela je glavne ciljeve i dobrobiti dramske igre u nastavi te ponudila konkretne oblike performativnog učenja na temu međureligijske kompetencije.
Drugo predavanje pod nazivom “Istina i laži o kanonu ili kako smo zbog svjetonazora izgubili pravo na lijepo, dobro i sveto u umjetnosti” održala je prof. dr. sc. Sanja Nikčević, teatrologinja, kazališna kritičarka, redovita profesorica u miru. U prvom dijelu predavanja prof. Nikčević je analizirala odnos umjetnosti i društva te definirala što je kanon, tko ga uspostavlja i koji su kriteriji ulaska u kanon. U središnjem dijelu predavanja prof. Nikčević je istaknula da je nakon II. svjetskog rata u cijeloj Europi uspostavljen novi umjetnički kanon u koji nisu ušla najkvalitetnija djela, nego djela koja su se uklopila u novi sekularistički svjetonazor koji je tada zavladao. Kao umjetnička vrijednost uspostavljena je „hrabra kritika društva,“ ali samo ona koja sustavno destruira dotadašnju sliku Boga (ekspresionizam); društva (realizam); obitelji (modernizam). Iz kanona je kao „nevrijedno i ulagivanje publici“, kao „minorno i pučko“ sustavno i namjerno prognano sve što afirmira građansko društvo ili vrijednosti kršćanskog svjetonazora, kao i sva 4 elementa kršćanske poruke: svijet ima smisla jer njime vlada milosrdni Bog; postoji dobro i zlo; junak ima slobodu izbora; u slučaju lošeg izbora postoji mogućnost izlaza. Istovremeno je lijepo, dobro i istinito, povezano sa svetim, što je bila bit umjetnosti od antike do kraja II. svjetskog rata, sustavno izbacivano iz kanona kao „kič, licemjerje i laž“. U završnom dijelu predavanja prof. Nikčević je zaključila da je umjetnost, osobito kazalište vrlo važna u ljudskom životu jer utječe na razum, osjećaje i dušu čovjeka. Umjetnost oblikuje čovjkeovu sliku o svijetu koja određuje i njegovo djelovanje, tako da uništavanje vrijednosti uz pomoć umjetnosti ima vrlo ozbiljne posljedice za čovjeka. Sedamdeset i pet godina razaranja vrijednosti u europskoj umjetnosti dovelo je do slijepe ulice: publika bježi od umjetnosti koja samo ruši, a umjetnost postaje sve praznija i glasnija, pa ili vrijeđa ili sablažnjava, da bi dobila reakciju publike, ustvrdila je prof. Nikčević.
Nakon pauze održana je radionica iskustva čitanja dramskog teksta koju je također vodila prof. Nikčević. U radionici je sudjelovalo desetak vjeroučitelja koji su tako vjerno oživjeli uloge iz Kupareovog djela „Porođenje ili tko je dostojan milosti Kristove“, da im je prof. Nikčević ponudila snimanje radio drame u prvom slobodnom terminu.
Na kraju stručnog skupa dane su obavijesti iz Katehetskog ureda i Agencije za odgoj i obrazovanje te je provedena evaluacija stručnog skupa. Predstojnica Garmaz je sabrala zaključke stručnog skupa, zahvalila svim uzvanicima, predavačima i sudionicima na njihovom doprinosu te zaključila skup molitvom Slava Ocu.
SMN
