Veliki broj vjernika sudjelovao je na središnjem euharistijskom slavlju proslave Male Gospe koje je u ponedjeljak 8. rujna u Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa u Dubrovniku predvodio umirovljeni zadarski nadbiskup Želimir Puljić.
Na početku propovijedi nadbiskup Puljić se osvrnuo na svetište kao hodočasničko mjesto rekavši kako se u svetištima vjernici osjećaju ‘kod kuće’ i slobodni su isplakati se do suza i reći Gospi što im treba. „Jer znamo da nas Gospa nas neće odbiti, ni osuditi. Ona ne napušta one koji se oko nje okupljaju, s pouzdanjem mole i ustrajno časte“, oslikao je nadbiskup duhovno raspoloženje vjernika na misi.
Važnost poznavanja korijena
Tumačeći liturgijska čitanja, među kojima je bio i evanđeoski ulomak koji donosi Isusovo rodoslovlje, nadbiskup je govorio o važnosti nezaboravljanja korijena u suvremenoj civilizaciji koja doprinosi anonimnosti i gubljenju pojedinaca u društvu. „ A Bog svakoga od nas po imenu zove. Od utrobe majke tvoje sam te pozvao i imenom vlastitim prozvao. Rodoslovlje iz evanđelja nas podsjeća na važnost naših korijena i potiče na razmišljanje da tome posvetimo malo više ljubavi, vremena, pažnje i pozornosti. Potiče nas da ne zaboravljajmo onih koji su živjeli prije nas jer njima dugujemo vjeru, ime i prezime, nasljedstvo i mjesto. Sjetimo ih se u molitvama i prenosimo djeci i mladima lijepe uspomene na naše očeve i majke i none“, kazao je.
Također je, u kontekstu svetosti čina rađanja, naglasio opasnosti pobačaja kojim se uništava klica života u utrobi majke i eutanazije kojom se pospješuje preuranjeni kraj života zaboravljajući na Gospodara života.
Nadbiskup Puljić se u propovijedi prisjetio i dana dok je bio dubrovački biskup izdvajajući za ovu prigodu sjećanja na ratna stradanja Dubrovnika prije 35 godina i navodeći misao dum Marina Držića „Rat je poguba ljudske naravi“.
Sjećanje na tri ratna dubrovačka dana
Kao svjedok tog vremena nadbiskup Puljić se prisjetio triju datuma iz studenog 1991. godine, a to su 7., 10. i 15. studenog te kazao: „7. studenog ‘proglašeno je ratno stanje i opća mobilizacija’, pa su četnički diverzanti toga dana ubili šestoricu pripadnika Hrvatske vojske kraj Virovitice (odatle je do Karlobaga bila zamišljena granica Velike Srbije). Na Dubrovnik je ispaljeno oko 3.000 granata i pogođeno je više hotela, Biskupski dvor, kapucinski i sestarski samostan u Gospinu polju, brod ‘Argosy’ i remorker ‘Delta’, te naselje Mokošica. Tri dana kasnije, 10. studenog, JNA sa srpskim i crnogorskim teroristima ispalili je brojne granate po Stradunu, Minčeti, Lovrijencu i drugim spomenicima kulture. U Gružu je uništeno 20-tak manjih brodova, a pogođeni su hoteli ‘Belvedere’, ‘Imperijal’, ‘Argentina’, ‘Tirena’ i ‘Minčeta’ te vile ‘Šeherezada’ i ‘Orsula’. Pogođene su katedrala, crkva sv. Franje i sv. Dominika. A Grad je uz to, sjećamo se, bio 45 dana bez vode, struje i grijanja. Tih dana je prvi put isplovio i brod ‘Slavija’ za Rijeku s oko 4.000 putnika, žena, djece, starih i bolesnih. U Grad je 15. studenoga 1991. stigao ministar vanjskih poslova Francuske, Bernard Kouchner s talijanskom ministricom za izbjeglice Margharitom Boniver. Vukovar je tih dana bio pred padom. Njih dvoje su se susreli sa Stephanom de Mistura (iz UNICEF-a) u vili Orsuli i zaključili kako je u tom dramatičnom trenutku najbolje čim prije odvesti žene i djecu iz Grad u Italiju. Kad su ujutro došli do mene u Gospinom polju i izložili taj plan, zamolio sam ih: Nemojte mi to činiti. Gdje god dođe moj čovjek bit će tuđinac i stranac. Učinite da prorade vodovodi koji su bili oštećeni i da dođe hrana. Nama ne treba drugo mjesto.“ Istu stvar im je rekao i dr. Lang… Kouchner je u svojim memoarima iz 1995. priznao da je bila pogrešna ideja s kojom su došli u Dubrovnik, da evakuiraju civile.“
Nadbiskup je nadalje kazao kako, dok ovo priča, i okupljenima naviru brojna sjećanja tjeskobe i ponosa. „Poznato nam je kako su tjedni i mjeseci bili puni neizvjesnosti i opasnih okolnosti. No, mi smo se trudili da život u Gradu teče uobičajeno, uz pokoju pjesmu, koncert, izložbu i molitvenu pobožnost. Okupljali smo se u svojim domovima i skloništima, u crkvama i svetištima gdje smo glasno vapili i molili, vjerovali i nadali se. Vjerovali smo Gospodinu koji ‘obećava mir narodu svome’. S krunicom u ruci i oko vrata naši branitelji su se borili protiv zla i mržnje, rata i uništavanja“, kazao je propovjednik te podsjetio kao su tada svi bili na nogama želeći dati svoj obol miru i zaustavljanju rata.
„Uz taj krik svijetu i Europi, naše smo molitve i vapaje najviše upućivali nebu i našem dragom zaštitniku i Parcu, svetom Vlahu. Posebice smo se obraćali Mariji koja je uvijek bila naša utjeha i dragulj naše prošlosti“, istaknuo je predvoditelj slavlja ulogu Marije u povijesti hrvatskog naroda i Crkve.
Antropološka kriza čovječanstva
„Bez nje, nade čovječanstva i ‘zore naše svagdanje’, potonuli bismo u gluhoj noći beznađa i izgubili se bez orijentira i smisla“, ustvrdio je nadbiskup i nastavio. „I ovo naše sadašnje doba nije bez opasnosti. Čovječanstvo, naime, proživljava antropološku krizu koja pomalo ignorira duhovnu dimenziju u čovjeku, a ta dimenzija ga povezuje s nebom i upućuje prema Onomu koji nas je ‘za sebe stvorio, pa je naše srce nemirno dok u njemu ne otpočine’ (sv. Augustin). Zbog ignoriranja duhovnosti čovjek nije kadar shvatiti, a ni prihvatiti, važnost duhovne i religiozne dimenzije bez koje ne može… važnost vjere, sakramentalnog života, svetosti obitelji i ljepote očinstva i materinstva.“ Potaknuo je nadbiskup okupljene vjernike da se i dalje s povjerenjem obraćaju Majci Mariji, Gospi od Milosrđa.
Upravitelj svetiša fra Mijo Šarčević na kraju je zahvalio svima koji su na bilo koji način pomagali da devetnica i proslava Male Gospe prođu u najboljem redu. Posebice je zahvalio nadbiskupu Puljiću koji je svojim dolaskom “spasio situaciju” jer biskup koji je bio predviđen da predvodi središnje slavlje nije mogao doći, pa je nadbiskup došao umjesto njega. Upravitelj Šarčević također je informirao vjernike o tijeku izgradnje galerije zavjetnih darova za koju je dobivena građevinska dozvola te će se dvije dvorane urediti za tu svrhu. Također se planiraju postaviti i nove ispovjedaonice u svetištu.
Na misi su suslavili generalni vikar mons. Ivica Pervan, kustod franjevačke provincije sv. Jeronima fra Tomislav Šanko, osječki gvardijan fra Juro Šimić i drugi svećenici. Pjevanje na misi predvodio je mješoviti zbor svetišta uz pratnju Jelene Lončar.
Deset dana vjernici su se, kao i svake godine, okupljali u prostoru svetišta u Gospinom polju sudjelujući na misama devetnice i same svetkovine. Propovjednici devetnice bili su ovogodišnji mladomisnici don Mario Tošić, fra Marko Nedić, fra Mislav Šebečići i fra Dario Tolić te biti provincijal Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije fra Jozo Grbeš.
Na samu svetkovinu Male Gospe u svetištu je slavljeno ukupno sedam misa počevši od ranojutarnje hodočasničke mise u 4 sata na koju su stigli vjernici iz više župa pješačeći tijekom noći do svetišta. Mise su predslavili svećenici gradskih župa i redovničkih zajednica u Gradu. Veliki broj vjernika također je pristupio sakramentu pomirenja te je, ispunjavajući potrebne uvjete, imao prigode dobiti potpuni oprost u jubilarnoj 2025. godini jer je ovo svetiše jedno od mjesta u biskupiji gdje se to može dobiti. U kontekstu karitativnog djelovanja oni koji su željeli mogli su svojim prilozima pomoći kapucinsku misiju u Boliviji gdje djeluje fra Ivica Vrbić, kako bipomogli izgradnji đačkog doma u toj misiji.
Angelina Tadić
