Draga braćo i sestre, dragi vjernici, štovatelje sv. Vlaha, na samom kraju još jedne Feste sv. Vlaha, i kod njezina zatvaranja, dok se naše misli sabiru, dobro je zastati. Dobro je u tišini srca upitati se: što smo ovih dana slavili i što s ovom Festom nosimo dalje u život? Da bismo lakše odgovorili na ovo pitanje, čini mi se da nam mogu pomoći dva retka 15. poglavlja Ivanovog evanđelja gdje Isus, nakon govora o tome kako je on trs, a mi loza, kaže: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime.“ (Iv 15, 16-17)
Festa sv. Vlaha nije samo događaj u kalendaru. Nije i ne smije biti folklor ni smotra nošnji i tradicionalizma. Ona nije samo lijepa slika, procesija, barjaci, zvuk trombuna i susreti ljudi. Ona je, prije svega, živi znak odnosa između Boga i ovoga Grada. Odnos koji traje stoljećima. Odnos koji se nije prekinuo ni u teškim vremenima, ni u vremenima kušnje, ni u trenucima straha. Jasno je da je bilo pokušaja da se onodobna, a sada, Bogu hvala, pokojna vlast, umiješa u organizaciju, a onda i instrumentalizaciju Feste. Zbog suprostavljanja tome, pokojni rektor ove crkve don Ivo Bjelokosić je bio osuđen na smrtnu kaznu, koja mu je potom preinačena na dvanaest godina zatvora u Staroj Gradišci.
U središtu toga odnosa Boga i Grada stoji Isusova rečenica, snažna i zahtjevna: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas.“
Bog je poslao svjedoka vjere i vjernosti, mučenika Vlaha, i Vlaho je izabrao ovaj Grad. Stao u obranu Grada. Dubrovnik je izabran da ima Vlaha za svoga zaštitnika i zagovornika.
U dugoj povijest Grada nije nedostajalo ni kušnja, ni izazova, ni stradanja ni kriza… No, nasuprot svemu nabrojenom i gorem od toga, stajao je mučenik i svjedok neizmjerne ljubavi prema Bogu i svom narodu, biskup Sebaste, Vlaho.
U vremenu opasnosti i nesigurnosti, u noći straha, pojavio se skromnom svećeniku i povjerio mu poruku spasenja. Taj događaj nije bio slučajan. Bio je znak Božjeg izbora i Božje ljubavi, Božje brige za ovaj grad i njegove stanovnike.
Ali izbor nikada nije bez obveze. Biti izabran znači biti pozvan na vjernost. Zato ova 1054. Festa nije samo slavlje prošlosti, nego i ispit sadašnjosti. Pitamo se, živimo li danas ono zbog čega smo izabrani? Čuvamo li ono što nam je povjereno?
Sveti Vlaho nije bio ratnik, nije bio političar, nije bio gospodarstvenik. Bio je pastir Božjeg naroda, biskup, koji je život položio za vjeru. Njegova snaga nije bila u maču, nego u Evanđelju. Njegova zaštita nije dolazila iz moći, nego iz svetosti. I zato nam je i danas blizak – jer nas uči da se Grad čuva vjerom, moralom, zajedništvom, brigom za opće dobro, a ne samo mirima i fortecama. Ima i onih koji misle da će ovaj Grad očuvati lažima, klevetama, neutemeljenim i površnim kritikama, pokušavajući među građane unijeti nemir i razdor. To svetom Vlahu nije po gustu. Vjerujem da se nad tim i takvima zgraža.
Danas, na drugu nedjelju veljače slavimo Dan braka i obitelji, ali danas je također i spomendan našega svetoga Silvana čije se relikvije nalaze u desnom, bočnom oltaru Parčeve crkve. Ime sv. Silvana možda ne odjekuje tako snažno kao ime sv. Vlaha, ali njegova poruka je jednako važna. Sveti Silvan nas podsjeća na tihe svjedoke vjere – na one koji ne stoje u središtu pozornosti, ali bez kojih Crkva ne bi živjela. „Krv mučenika, sjeme je novih kršćana“ (Tertulijan). Raznorazni su oblici mučeništva. Mladi Rimljanin, mučenik, čiji spomen ostaje do danas, a suvremenik je sv. Vlaha, podsjeća nas da se isplati ostati vjeran Bogu i evanđelju do kraja. Premda mlad, bio je zreo u vjeri. Bio je izabran i pozvan. Mladić, laik, ali u vjeri jak i nepopustljiv. Bilo mu je važnije spasiti dušu nego li misliti na raspadljivo tijelo. S malo tamjana pred kipom rimskog božanstva spasio bi ovozemaljski život, a podnoseći muku i smrt zadobio je vječni život i trajan spomen.
Koliko je takvih “Silvana” u našem Gradu? Majki i očeva koji su vjeru prenosili djeci bez velikih riječi, nego svjedočanstvom. Starijih koji su molili kad je bilo najteže i za obitelji i za Grad i za Hrvatsku. Ljudi koji su ostali pošteni i kad se to činilo da nije isplativo. To je svakodnevna svetost. To je produžetak Feste u životu.
Isus kaže: „Ja izabrah vas da idete i rod donosite.“ Festa nije cilj samoj sebi, dragi moji. Ona je poticaj i poziv, ali i ohrabrenje. Ona nas šalje natrag u svakodnevicu s jednim pitanjem: Kakav rod donosim?
Rod mira ili podjela i nemira, ne daj Bože?
Rod strpljenja ili nervoze i razdora?
Rod opraštanja ili zatvorenosti i optuživanja?
Rod brige za slabije ili ravnodušnosti prema svim i svakom?
Draga braćo i sestre, sveti Vlaho ne čuva Grad zato da bismo ostali isti. On nas čuva da bismo bili bolji ljudi, da bismo bili svetiji, da bismo bili bolja zajednica, vjerodostojniji kršćani. A sveti Silvan nas uči da se vjernost živi tiho, ustrajno, dan za danom bez povlačenja i predaje. S Bogom do kraja, do pobjede u vječnosti.
Dok danas zatvaramo ovogodišnju Festu našega Parca, nemojmo se zatvoriti od njezina duha. Neka barjaci koji se spuštaju i spremaju u crkve i kapele, ne budu znak završetka, nego nastavka. Neka se blagoslov koji smo primili pretvori u odgovornost i zahvalnost Bogu i ljudima.
Molimo svetog Vlaha da i dalje bdije nad ovim Gradom i njegovim žiteljima, nad bolesnima, nad obiteljima, nad mladima koji traže put i nad starijima koji nose raznorazne životne terete.
Molimo svetog Silvana da nas uči ustrajnosti i tišini vjere. Neka i Vlaho i Silvan zagovaraju naše obitelji kako bi one ostale postojane u svojoj predanosti i požrtvovnosti. Potrebno je puno žrtve u svakoj obitelji i svakom braku. Neka ovi Božji ugodnici našim obiteljima i brakovima izmole da ostanu vjerni i postojani u ljubavi i odani svetom sakramentu braka.
Neka nam u srcu ostane Isusova riječ: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas.“
Ako smo izabrani – onda smo i poslani.
Ako smo poslani – onda imamo odgovornost.
Neka nas u tome prati zagovor svetoga Vlaha i svetoga Silvana.
Neka Bog blagoslovi ovaj Grad i sve njegove ljude.
Bog je izabrao, jer je želio, svakoga od nas. Bog je po sv. Vlahu izabrao Grad, a Grad ima obvezu ostati vjeran Bogu i da se nikada ne odmetne od Božje ljubavi. I zato iz ljubavi prema sv. Vlahu naš narod se ušesta, sve u sebi i oko sebe uredi kako bi i naizvan pokazao da mu ostaje vjeran i da mu je Festa sv. Vlaha važna u životu.
Prije spuštanja barjaka sv. Vlaha, te podizanja zastave Domovine Hrvatske, želim izreći i nekoliko riječi zahvale.
Zahvala ide prije svega Bogu, našoj nebeskoj odvjetnici, kraljici Hrvata, Gospi od Porata, danas slavljenom sv. Silvanu, našem dičnom zaštitniku i zagovorniku sv. Vlahu.
Također zahvala ide našem biskupu Roku, našem gradonačelniku Matu, trombunjerima i barjaktarima, ministrantima i trznicama, našim bratimima, đakonima i bogoslovima, Limenoj glazbi i pjevačima. Časnim sestrama Marijeti i Veroniki i svima koji su im pomagali kako u sv. Vlahu isto tako i u katedrali.
Koristim prigodu da iskažem s. Marijeti Dukić jedno veliko hvala za njezinih 12 godina besprijekornog služenja u crkvi sv. Vlaha. Neka je sv. Vlaho prati na njezinom daljnjem služenju Crkvi ma gdje bila.
Toliko je onih čija lica nismo vidjeli ni imena čuli, ali su iz pozadine bili na usluzi i raspolaganju, od medicinskog osoblja do kulturnih djelatnika, naših vatrogasaca i komunalnog poduzeća „Čistoća“, te tolikih drugih uslužnih djelatnosti do policije koja brine za mir i red. Puno ih je koji su se ugradili i u ovogodišnju Festu. Hvala im.
No, neka mi bude dopušteno izreći posebnu zahvalu Bratovštini festanjula sv. Vlaha. Oni su, svima vidljivi, ali nečujni. U tišini vode brigu o svemu i svima.
Što bi bila ova Festa da njih nema? Bila bi bez reda i načina, bila bi siromašna, nešto bi joj falilo, a s njima ona poprima sklad, red, ljepotu i dostojanstvo.
Oni su nositelji i predvoditelji Feste u svjetovnom značenju i obliku. Zahvaljujem svim festanjulima, a napose ovogodišnjim festanjulima kapetanu Maru Čoiću i zanatliji Niku Prokurici, koji su svoju ulogu od samoga imenovanja shvatili i prihvatili ozbiljno i odgovorno, te uz pomoć starijih festanjula, do kraja Festu iznijeli na najbolji mogući način.
Svima veliko hvala i neka nas sve skupa prati zagovor sv. Vlaha, našega parca. Živi mi i zdravi bili.
Po zagovoru sv. Vlaha, svima vama i vašima svako dobro od Boga molim i želim.
Ovo je Grad svetoga Vlaha. Živio Dubrovnik! Živio sveti Vlaho!