Na svetkovinu nebeskog zaštitnika župe sv. Josipa u Veloj Luci, u četvrtak 19. ožujka, središnje euharistijsko slavlje s procesijom predvodio je župnik u Supetru i dekan Bračkoga dekanata don Ivica Huljev. Suslavili su mjesni župnik don Hrvoje Katušić, svećenici Korčulanskoga dekanata s dekanom don Željkom Kovačevićem kao i neki bivši župnici.
Predvoditelj slavlja uvodno je kazao kako u životu sv. Josipa postoji nešto jedinstveno što nadilazi mnoge druge biblijske likove te ga je zbog toga moguće uzeti kao veliko nadahnuće i kao primjer kako se nositi s današnjim vremenom. Kroz Josipa se također može dublje, bolje i jače razumjeti Boga i njegovo djelovanje u životima ljudi, pa u konačnici i to da Bog s njima računa.
Propovjednik je zatim detaljnije govorio o Josipovu odgovoru na životnu situaciju u kojoj se urušavaju osobni planovi i očekivanja, u čemu se mogu prepoznati i današnji vjernici. „U tom stanju urušenih planova počinje se otkrivati kako Josip vjeruje i što se događa kada Bog uđe u ljudski život“, kazao je propovjednik. Primijetio je kako ljudi obično imaju predodžbu da će, kada Bog uđe u njihov život, sve stvari doći na svoje mjesto. „To je vjera sedativa, a ne vjera evanđelja“, ustvrdio je i nastavio: „Kad Bog ulazi u život sv. Josipa, tek tada nastaju pravi problemi. Kada Bog ulazi u naš život, nastaje jedna vrsta oluje i pomutnje, situacija u kojoj se urušavaju naši planovi u susretu s Božjim planovima.“ Opisao je nadalje što u takvoj situaciji čini sv. Josip. On ne bježi od života, nego se suočava sa situacijom.
Iz zainteresiranosti za Marijin život, on je tražio takvo rješenje – da spasi Mariju. Prvi znak nečije vjere jest da u kriznim životnim situacijama traži dobrobit drugih ljudi, kazao je predvoditelj slavlja. Govoreći o Josipovu snu, pojasnio je kako to znači da je „Josip budan snagom vjere“ i ta mu vjera „širi horizonte da može čuti što Bog očekuje od njega“. Skrenuo je pozornost na to da se vidici mogu proširiti i da osoba može vidjeti ono što drugi ne vide, tako da računa s Bogom i bude spremna čuti ono što joj Bog govori.
Bog računa na „moć ljubavi i vjere čovjeka“. Kada to čovjek zaživi, onda vjera ljubavlju djelotvorna dovodi do toga „da pomognemo Bogu u današnjem vremenu putem življenja vlastite ljubavi“, što je Bog zatekao u životu sv. Josipa.
Bog ne rješava naše probleme čarobnim štapićem ili vidom magijske religije, pojasnio je nadalje propovjednik, nego Bog nadahnjuje, potiče, kuca, čudesno djeluje kroz moć našeg vjerovanja. Preko nas Bog rješava naše živote, širi nam pogled i daje nam nadahnuće. I zato nas primjer sv. Josipa silno nadahnjuje.
Uspoređujući Heroda i sv. Josipa, propovjednik je naglasio kako se Herod, kojeg ima u svakom čovjeku, brine jedino za sebe, a nasuprot njemu je Josip koji je sve učinio samo da ne budu ugroženi Marija i Dijete. To je potpuno drugačiji pristup življenju kada je čovjek oslonjen na Boga. Josip s Marijom i Isusom u noći kreće na put, ne čeka jutro. Poticajno je to u smislu da čovjek ne treba očekivati da mu drugi nešto rasvijetli, nego da krene i ima pouzdanje u Boga.
Cijeli Josipov život postao je „govor vjere za sva vremena“. Kroz Josipa Bog progovara svim generacijama ljudi, pa i današnjim. „Bog s nama računa i u različitim životnim okolnostima, kada se mnogo toga slomi i više ne ide dalje, Bog po nama djeluje“, zaključio je propovjednik.
Župni zbor predvodio je liturgijsko pjevanje, a prije mise upriličena je procesija s kipom sv. Josipa kroz mjesto. Kako je blagdan sv. Josipa ujedno i Dan općine, misnom slavlju nazočili su i predstavnici vlasti.
A. T.