Redovnica franjevka od Bezgrješnog začeća s Danača s. Anuncijata Oreč preminula je u subotu 28. ožujka u samostanu sv. Marije na Dančama u Dubrovniku u 86. godini života i 62. godini redovništva. Pokop i misa zadušnica bit će 31. ožujka u 11 sati na Dančama.
S. Anuncijata, krsnim imenom Iva, rođena je 25. srpnja 1940. u Tribistovu u Hercegovini od oca Mate i majke Delfe (rođ. Grubišić). Odrasla je u brojnoj kršćanskoj obitelji, uz dva brata i četiri sestre.
U matičnu kuću Družbe na Dančama došla je 4. svibnja 1961. godine. Novicijat je provela od 24. svibnja 1962. do 25. svibnja 1964. u franjevačkom samostanu u Pridvorju u Konavlima i u samostanu sv. Kuzme i Damjana u Stonu. Prve zavjete položila je 25. svibnja 1964., a doživotne 25. kolovoza 1969. u samostanu sv. Marije na Dančama u Dubrovniku.
Svoj redovnički život provela je najvećim dijelom na području Dubrovačke biskupije. Djelovala je skoro po svim samostanima Družbe u biskupiji i u franjevačkom samostanu u Cavtatu. Služila je u župi Putniković na Pelješcu i na otoku Šipanu. Tri godine je služila na otoku Krapnju u Šibenskoj biskupiji. Većinu svoga redovničkoga služenja vršila je u Stonu, u samostanu sv. Kuzme i Damjana i u samostanu sv. Nikole. Obnašala je različite službe i dužnosti u Družbi, od kućne poglavarice i vrhovne savjetnice, odgojiteljice kandidatica, njegovateljice starica do vrtlarice. Povjerene službe obavljala je u duhu franjevačke malenosti i jednostavnosti.
Zbog narušena zdravlja 2013. godine vratila se u kuću maticu na Danče i tu je ostala do svoje smrti uoči Cvjetnice – Nedjelje Muke Gospodnje u jubilarnoj Godini sv. Franje.
S. Anuncijata bila je jednostavna sestra, uslužna, požrtvovna i zauzeta u vršenju povjerenih dužnosti. Od 2019. godine, punih sedam godina bila je prikovana uz bolesnički krevet i na taj način posebna dionica Kristova križa i patnje koju je vedro i s ljubavlju nosila te strpljivo prikazivala za Družbu i spasenje svijeta.
„Dok se s Gospodinom uspinjala na vrh svoje Kalvarije, u zajednici je stvarala pozitivno i vedro ozračje, zanimajući se za svaku sestru i radujući se svakoj novoj kandidatici. Upravo s njima, s našim mladima, tako je rado i gromoglasno znala pjevati Gospodinu i nebeskoj Majci na svom bolesničkom krevetu. Vjerujemo da je i njezina dugogodišnja patnja izvor obilja blagoslova i milosti za našu Družbu i za cijelu Crkvu, jer je bila osoba molitve, duboke vjere i pouzdanja u Gospodina“, poručuju iz Družbe uz zahvalnost Gospodinu za dar njezinog redovničkog života i za sve dobro koje je na vidljiv i nevidljiv način utkala u život Družbe.
Sestre franjevke s Danača
