Na blagdan Male Gospe kojim se slavi rođenje Blažene Djevice Marije u utorak, 8. rujna u Biskupijskom svetištu Gospe od Milosrđa u Gospinom polju u Dubrovniku središnje svečano koncelebrirano misno slavlje na vanjskom liturgijskom prostoru svetišta predvodio je krčki biskup mons. Ivica Petanjak, a suslavio je i dubrovački biskup monsinjor Mate Uzinić.
Na početku je sve prisutne pozdravio upravitelj svetišta fra Stanko Dodig zaželjevši svima dobrodošlicu u svetište Gospe od Milosrđa. Istaknuo je da su cijeli dan vjernici dolazili Majci čestitati rođendan. Zahvalio je svim hodočasnicima koji su pristizali od ranih jutarnjih sati te napomenuo da je prva misa bila u 4.00 sata, a među hodočasnicima bilo je i onih koji su bosi hodočastili.
U uvodnom dijelu propovijedi mons. Petanjak je kazao da kada god slavimo rođendan vraćamo se na svoj početak, kada kažemo koliko nam je godina, onda nam panoramski prolete sve te naše godine i naš život, a od svih njih u našu se memoriju usjekao tek tu i tamo neki važni, a koji puta i potpuno beznačajni trenutak života.
Danas kada slavimo zemaljski rođendan Blažene Djevice Marije evanđelje nas ne vraća na njezin početak, nego na prapočetke njezinog sina Isusa Krista, i time kao da nam Marija, kao Majka Isusova i Majka naša, želi poručiti: „ Ovaj rođendan nije zbog mene nego zbog vas. Slavlje moga rođendana ima smisla ako su moja djeca sa mnom i oko mene okupljena“, naglasio je mons. Petanjak.
U nastavku je kazao kako je Matej evanđelist prikupio silni broj imena onih koji bi od praoca naše vjere Abrahama pa do Marije i Josipa ušli u rodoslovlje Isusa Krista. Neki od spomenutih su sveti i značajni, a o nekima se ne zna ništa. Za neke se zna da potječu iz izabranog židovskog naroda, a neki dolaze iz poganstva. Uz one koju su živjeli što kaže narod: „Bože, pomozi“, ne mali broj je onih za koje se kaže: „Bože oslobodi“. Među njima ima nevjernih, zločinaca, prijestupnika i besramnica svake vrste. To je naša realnost, naša ljudska povijest. Kakva je takva je, naša je, mi smo u njoj i mi smo dio nje jer smo je i mi stvarali i stvaramo je svakodnevno, ustvrdio je biskup.
U tu našu stvarnost i u taj košmar svijeta odlučio je Bog ući jednom zauvijek, začet se i roditi kao čovjek, rekao je dalje biskup. U tu „sirovu“ stvarnost bez uljepšavanja ulazi Bog po pristanku i suradnji Blažene Djevice Marije. Istaknuo je kako su u rodoslovlju jedan glagol stalno ponavlja. To je glagol roditi, a nema glagola umrijeti. Kao da su svi rođeni a nitko nije umro, primijetio je. Kao da nam evanđelist želi poručiti da je evanđelje evanđelje života i uskrsnuća. Svi oni koji su s Isusom povezani duhovnim ili tjelesnim rođenjem, svi od njega primaju snagu besmrtnosti i vječnog života. Glagol umrijeti je nadomješten svakom novom generacijom. Novi naraštaj koji dolazi i tako nadživljava predhodni znak je kontinuiteta života. Nova generacija je lijek protiv sigurnosti smrti.
Rađanjem se živi vječno, nastavio je mons. Petanjak. No i roditi se može na puno načina, baš onako kako i mi svakom svojom gestom i svojim načinom života tolike koji nas poznaju i koji imaju doticaja s nama, svakodnevno rađamo i preporađamo, oblikujemo i usmjeravamo na različite putove života. Koliki su se zauvijek usjekli u naše živote i postali dio nas, do te mjere da nije bilo njih ne bi bilo ni nas, ili bismo bez njih mi bili potpuno drugačije osobe i na posve drugačijem putu. Upravo onako kako je iz ove povijesti rodoslovlja izašla jedna Marija i Josip i sam sin Božji Isus Krist.
Povijest je takva kakva jest, ali nije unaprijed određena da bude takva. Nitko nije unaprijed predodređen da bude svetac ili zločinac. Rođenjem i dolaskom na ovaj svijet svakome se pružaju slične mogućnosti da izabere svoj način života, kazao je biskup. Mi smo previše koncentrirani na zlo u svijetu pa kad čujemo da je netko nasilnik odmah mu se istražuju korijeni i pravi dubinska analiza kakvi su mu otac i majka, kakvi djedovi i bake kao da se u njemu koncentriralo sve ono najgore i kao da on nema svoje pameti i volje da izabere put svoga života. Kada gledamo Isusovo rodoslovlje Isus nije imao nikakve šanse da bude Spasitelj svijeta, da prihvati svakog čovjeka, da u svakom čovjeku traži iskonsku dobrotu, da i najgorem razbojniku dade mogućnost obraćenja i obeća raj. Prečesto u svome životu tražimo izgovore, ustvrdio je mons. Petanjak, i svaljujemo krivnju na druge, da bi nas ovaj život manje koštao i da ga bezbolnije proživimo.
Blagdan rođenja Blažene Djevice Marije vraća nas na naše početke i na početak svakog čovjeka, vraća nas na mnoge početke u našem životu, rekao je zatim biskup. Od srednje škole do fakulteta kada izaberemo zvanje koje volimo, vraća one koji su izabrali svećeništvo i redovništvo na njihova opredjeljenja, vraća one koji su izbrali bračni život na njihove zanose i opredjeljenja.
Ali ljudi svakog dana ponovo izabiru hoće li ići putem mira ili nasilja, praštanja ili osvete, blagosti i strpljivosti ili osornosti. Svakodnevno se opredjeljujemo za put svetosti ili propasti, naglasio je. Tim istim putom je prošao i Sin Božji makar je bio Bog, ali je bio i čovjek, a tim je putem prolazila i Djevica Marija koja ni u čemu nije bila povlaštena ili oslobođena od svih onih izazova i sumnji koji su sastavnica života svakog od nas. Mnoga Marijina pitanja su dobila odgovor u vjeri koja je tražila potpuno i slobodno, svjesno i odlučno predanje u ruke Božje.
Vjera daje onu sigurnost koju čak ne može dati ni zbilja, ni stvarnost. Vjera omogućava da puno toga živimo unaprijed, da živimo prije nego se dogodi, da vidimo prije nego se ostvarilo i zadobilo svoj konačni oblik. Zato vjera ima u sebi ogromne potencijale i daje nezamislivu snagu ,jer je uvijek ispred samog događaja i njegovog ostvarenja. Zato se u istinskoj vjeri mogu i čudesa događati, jer im ona omogućuje da se ostvare. Neka nam Blažena Djevica Marija kod svoga Sina isprosi stamenu vjeru koja će moći odolijevati svim kušnjama i izaći kao pobjednica iz svakog stanja, zaključio je mons. Petanjak.
Na kraju je na deset Gospinih dana u svetištu Gospe od Milosrđa zahvalio svim sudionicima upravitelj svetišta i gvardijan kapucinskog samostana Dodig. Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor svetišta.
Duhovnu pripravu za blagdan predvodili su kapucinski mladomisnici fra Josip Stanković i fra Josip Čibarić. Zbog epidemioloških razloga redoviti raspored misa u prostoru svetišta je ove godine prorijeđen pa su mise bile prijepodne svakog drugog sata od 4 ujutro, a poslijepodne su bile dvije mise.
Jelica Gjenero
