Blagdan sv. Franja Asiškog svečano je proslavljen u nedjelju 4. listopada u crkvi Male braće u Dubrovniku. Svečano blagdansko slavlje započelo je svečanim dočekom otaca dominikanaca, koji su po starom običaju predvodili svečanu koncelebriranu večernju misu. Misu je predvodio dominikanac fr. Anto Gavranović, župni vikar u župi Svetog Križa u Gružu. On je na početku mise kazao kako mu je drago da nakon devet godina, kada je bio novak i ovdje također slavio svetkovinu sv. Franja, danas slavi kao svećenik, izrazivši radost što se tradicija međusobnog posjećivanja franjevaca i dominikanaca na blagdane njihovih utemeljitelja nastavlja.
Predvoditelj slavlja Gavranović je svima čestitao svetkovinu sv. Franja potaknuvši sve prisutne da svakodnevno slijedeći sv. Franja preobražavaju svoja djela Kristovim djelima. Možda se to čini nemogućim jer je sv. Franjo bio poseban nasljedovatelj Krista Spasitelja. No baš zato, nastavio je propovjednik, i mi smo pozvani na svoj način slijediti istog Krista kao što ga je on na svoj način slijedio. Jer sve što je temeljeno na Radosnoj vijesti, što je Kristovo, katoličko je, sveopće je.
Zato nam svetačke vrline trebaju poslužiti da i mi radimo za veću Božju slavu i spasenje besmrtnih ljudskih duša, kazao je. Poznato je da je sv. Franjo neizmjerno zavolio Krista. Pročitani ulomak iz Matejevog evanđelja najbolje sažima odnos sv. Franja s Kristom, rekao je propovjednik te naglasio nekoliko stvarnosti koje on stavlja u središte.
Prva od njih je zahvaljivanje. Isus zahvaljuje svome Ocu jer je otajstva svoga Kraljevstva ostavio malenima, onima s jednostavnim srcem, onima koji to prihvaćaju bez puno mudrovanja. Isus pokazuje svoju radost kada vidi kako njegovi učenici prihvaćaju, razumiju i prakticiraju ono što im po njemu Bog govori. Sv. Franjo zajedno s Isusom kliče: “ Slavim te Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.“
Dominikanac Gavranović osvrnuo se na evanđelista Mateja koji prenosi Isusove ohrabrujuće riječi: „Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni….“ Ovaj poziv je bio upućen ljudima koji su ga slušali, koji su bili oko njega. A oko njega su se okupljali radnici, vinogradari, ribari, težaci, prosjaci, bolesnici. Čini se da se svatko u svom životu od nečega umori i potreban mu je Isus kod kojeg se može istinski odmoriti, primijetio je propovjednik. Možda je među ovim ljudima i naš sv. Franjo, iscrpljen i umoran od razuzdanog života, izmoren od trčanja za onim za čim se ne treba trčati.
I mi se danas možemo umoriti od svijeta u kojem živimo, nastavio je. Mi se umaramo od nepravde, institucija, od zakona, od ljudi. Kad nam se to dogodi tada je vrijeme za odaziv Kristovom pozivu: „….ja ću vas odmoriti“. Odmor za brzi životni tempo je tiha molitva, uzdizanje srca Bogu i zahvaljivanje za svaki dan, a da nismo nekome učinili dobro. Odmor od razočarenja u druge i u same sebe je sakrament svete ispovijedi kojom nam Bog nanovo pokazuje koliko nas ljubi i računa na nas. To je znao i sv. Franjo kada se, umoran od svega, odrekao svake materijalne stvarnosti i krenuo za Kristom.
Isus na kraju evanđeoskog ulomka poručuje: „Jaram je moj sladak i breme moje lako“. Taj jaram je slika križa, istaknuo je gruški župni vikar. Podsjetio je kako je Krist ponio sav teret ovoga našega svijeta na svojim ramenima. „No onaj križ koji mi trebamo nositi nikada neće biti teži od onoga koliko možemo nositi. Možda nam se u životu čini pretežak, ali znamo da naš teret Krist s nama nosi.“
Vraćajući se na početak propovijedi propovjednik je istaknuo kako je sv. Franjo najbolja slika Kristove poruke iz evanđelja dana. On je jedan od nas, malen, sretan i nasmijan, siromašak kojem je Krist objavio otajstva svoga kraljevstva, kazao je i poželio vjernicima da im serafski otac Franjo bude putokaz koji će ih dovesti do konačnog cilja, uskrslog Krista. Župni vikar je na kraju pročitao riječi fra Ante Vučkovića:
„Veliki ljudi traže veliko o drugom, o svijetu i Bogu. Traže i nađu. Veliki ljudi u malom otkriju veliko. Kako je dobro naći na nekoga malena, a velika, na maloga brata velike duše, dovoljno malena da u njega stane Beskonačni.“
Gvardijan samostana fra Veselko Grubišić se na kraju je zahvalio svoj braći i sestrama koji pripadaju franjevačkom redu, a na misi je sudjelovao veliki broj redovnica raznih redovničkih zajednica koje nastavljaju franjevačku karizmu. Također je zahvalio braći dominikancima, posebice na lijepom običaju međusobnog posjećivanja jer su sv. Franjo i sv. Dominik pokrenuli obnovu Crkve u svoje vrijeme, te čestitao imendan svima koji slave.
Svečano misno slavlje je pratio crkveni zbor Male braće.
Proslavi sv. Franja prethodila je trodnevna duhovna priprava, a u subotu, uoči blagdana, nakon večernje mise, slavljen je Obred preminuća sv. Franje.
Jelica Gjenero
